Pjesme Ivana Kukuljevića koje će vas opustiti

Pjesme Ivana Kukuljevića koje će vas opustiti
Najljepša poezija – Ivan Kukuljević

U ovoj objavi možete pročitati najljepše pjesme Ivana Kukuljevića koje će vas sigurno opustiti i natjerati na razmišljanje. Ukratko, Ivan Kukuljević Sakcinski, bio je hrvatski povjesničar, književnik i političar. Osnivač je arheološke znanosti u Hrvatskoj. Iz plemenitaške je obitelji Kukuljevića Sakcinskih. Ako vas zanima, možete pročitati neke lijepe pjesme Ivana Gorana Kovačića.

Najljepše pjesme Ivana Kukuljevića

Slavjanska domovina

Gdje je slavska domovina?
Je li ruska carevina,
Kâ orijaško svoje tijelo
U tri svijeta uprije smjelo?
Nije ona samo, nije,
Slava drugdje jošte bdije.

Gdje je slavska domovina?
Je li zemlja leškog sina,
Gdje junački narod stoji,
I za slavu ljubav goji?
Nije ona samo, nije,
Slava drugdje jošte bdije.

Gdje je slavska domovina?
Je li srpska pokrajina,
Ili stara zemlja ona,
Gdje bî Retra i Arkona?
Nije ona samo, nije,
Slava drugdje jošte bdije.

Gdje je slavska domovina?
Je l’ joj veća još širina?
Možebit se ona skriva
Tam s Moravcem Čeh gdje biva?
Nije tamo samo, nije,
Slava drugdje jošte bdije.

Gdje je slavska domovina?
Je li tamo od starina
Gdje panonski Slovak hodi,
Mirni, tihi život vodi?
Nije tamo samo, nije,
Slava drugdje jošte bdije.

II

Gdje je slavska domovina?
Je l’ joj takva veličina?
Il je tam gdje tlo cjeliva
Dunav, Taja, Lajta živa?
Nije tamo samo, nije,
Slava drugdje jošte bdije.

Gdje je dakle domovina
Stara slavska otadžbina?
Je li tam gdje vlada Krajnac,
Istrjan, Štajerc, Korutanac?
Nije samo tamo, nije,
Slava drugdje jošte bdije.

Il je slavska domovina
Stan od Srba, Bugarina?
Il gdje Sveta gora stoji
I gdje more Greciju poji?
Il je slavska domovina
Stan Horvata, Dalmatina?

Nije samo tamo, nije,
Veće svuda Slava bdije
Gdje god slavski jezik vlada,
Od sjevera do zapada;
Jug i istok mili gdi je,
Tam slavjanski dom svudi je!

To je slavska domovina,
gdje ne vlada snaga ina,
Nego narav krotka mila,
kâ je prvim ljudim bila.
To je, to je, druge nije,
Prava narav gdjeno bdije!

Tim potrebno vijekom nije,
Da tko svemu svijetu krije,
Gdje i kuda vlada Slava
Od naravi majka prava,
Jer gdje ona pomno bdije,
Pritvornosti tamo nije!
Autor: Ivan Kukuljević

Najbolja poezija

Momu domu i rodu

Bijedna zemljo! stânu strásti rata,
Za kom tuđin tako rado grabi,
Premda nemaš blaga niti zlata,
Nit što ruke il um k sebi vabi!

Bijedna zemljo, kojoj suđeno je,
Od početka naseljenja svoga
Trpit muke, svađe, krivnje, boje,
Kô da nema neba pravednoga!

NE PROPUSTI  Priče prevarenih žena koje pokazuju njihove životne sudbine

Bijedni rode, slugo ljudske sile,
Kog domaćin i tuđin proganja,
Premda ruke višnje su usadile
U te sjeme čovječanskog zvanja!

Bijedni rode, koji vijek ljute zmije
Rodio si iz tvoje utrobe,
Kojih ždrijelo krv ti djece pije,
Kojih otrov pređâ truje grobe!

O ti zemljo, moja domovino,
Koju tuđin morem krvi omasti,
O moj rode! biće kom nevino
Uzrok poda sve dubljoj propasti!

Nosite još malo tuge vaše
Koje dugo trpite nekrivi;
Znane muke nek vas već ne plaše,
Dok još višnji bog i pravda živi.
Autor: Ivan Kukuljević

Nezaboravne pjesme Ivana Kukuljevića

Dalmaciji

Oj Dalmacijo, zemljo krasna i mila:
Ti kolijevko careva i robâ,
Dviju svijetah vez u staro doba,
Od kih mnoga zla si poprimila!

Susjetkinjo istoka zlatnoga,
Drugarice Talijanske gizdave,
Vrijedna kćerko božanstvene Slave,
Ipak bijedna, tužna i uboga!

Vrelo vjere, pjesništva, mudrosti,
Majko Risna, Belgrada, Solina,
Kih ostanak, kao veličina,
Čudo rađa, mamutovih kosti!

Presječena vječnom cestom mora,
Nakićena plodnim otocima,
Naseljena narodom koji ima
Dom najširji sred zemnog prostora!

Ipak slaba, ipak malo znana,
Polumrtva i napola živa.
Kô bez krila sokolica siva,
Bolna snutra, bolesna izvana!

Što je uzrok čudne tve nesreće?
Zašt’ ti vijenac još ne resi tjeme?
Neće l’ nikad doći bolje vrijeme?
Vijek li rodit zrna sjeme neće!

II

Zaman, zaman čekaš plodnu dobu,
Dok se u tebi ne nastani troje:
Sloga, ljubav, volja! Jedin to je
Lijek koji može tebe otet grobu!

Sloga s braćom jedne slavne krvi,
Ki ti ruku od trih mora pruže,
Željni savez s tobom skopčat uže,
Željni da se bratska mržnja smrvi.

Ljubav prema slatkom svom jeziku,
Koji je vrijedan, da ga lovor resi,
Kom su teški od naroda grijesi
Potamnili nesravnivu sliku.

Volja stalna: pređâ dom podići
U slobodnom kreposnome plodu,
Zbacit tuđu narav, zlobnu zgodu,
Umom svladat i s njim naprijed ići.

Zaman, zaman čekaš bolju dobu,
Dok ti ovo ne prigrliš troje!
Tužna zemlja, vjeruj, vjeruj, to je
Lijek jedini tvoj na skorom grobu!
Autor: Ivan Kukuljević

Dobra poezija

Branimir

Pocrnilo sve Jadransko more
Od mletačkih barka i brodova,
Samo katkad vâl zabijeli s pjenom,
Il oružje svijetlo maknu sjenom,
Krijes il sijevne štitnijeh od krugova,
Molitvene tihe uz žamore:
“Sveti Marko i Todore!
Uzdrž’te nam sinje more.
Kyrie elejson!
Christe elejson!

Vjetar tjera naprijed mornaricu,
Nad jambori veselo se vije
Pokraj jadra barjak svetog Marka,
Na galiji trak se sunca žarka
Nad duždovom krun-kapom prolije
I po Petra Kandijana licu.
Stoji vapaj uz žamore:
Sveti Marko i Todore!
Kyrie elejson!
Christe elejson!

NE PROPUSTI  Pjesme Ivana Gorana Kovačića koje će vas opustiti

II

Tiha luka ispod brda Mika
Drugo krije brodovlje Hrvatâ,
Što Branimir silni skupi tude,
Na obranu krepku da mu bude
Sred pomorskog vjekovitog rata.
Stoji glasna tuj mornara vika:
Lado, Lero, oj Perune!
Bran’te pravo naše krune!
Bože pomiluj!
Spase pomiluj!

Gospoda se silna sakupiše,
Sa Podolci i sa Neretvani,
Sve od Istre dolje do Epira,
Mole smjerno kneza Branimira,
Da u pelež plovit im ne brani,
Jer im ne da krv mirovat više.
Oj Davori, oj Davori!
Pusti, nek se vrag obori!
Kneže, pomiluj!
Kneže, ne miruj!

III

Knez ozbiljno u oblake gleda,
Smatra metež vjetrova u zraku,
Pomaknuv se na kraj glatke prove,
Broji lađe na boj sve gotove.
Otisnuti dade barku laku,
Stražarice da po moru reda.
Pjesma ori, vjetar dune.
Lado, Lero, oj Perune!
Bože Davori!
Spâse Davori!

Zvižduk čuješ iz daleka mora,
Trublja trubi, knežev glas zaori:
“Djeco, naprijed, mirno i bez straha!”
Napnu s’ jedra, kao magla plaha,
Sto vesala u more zaroni,
Kršna pjesmom odjekuje gora:
Lado, Lero, oj Perune!
Bran’te pravo naše krune!
Bože pomiluj!
Spâse pomiluj!

IV

Kô dva divjih galebova jata,
Kad pred burom plijen sigurni traže,
Mornarice lete dvije suproti,
Svaka hoće drugu da ukroti,
Groma vika užeć strast pomaže
Od Mlečana kao i Hrvatâ.
Isus, Marko i Todore!
Lado, Lero i Davore!
Kyrie! Pomiluj!
Smjes je opći tuj.

Strijele lete, sjekira brod sijeca,
Od udarcâ krupnih prašte štiti,
Guta more mrtve tu i žive,
Jambori se polomljeni krive,
Mnogi brod će u dno ponoriti,
Sve se živo kup u jedan stjeca.
Isus, Marko i Todore!
Lado, Lero i Davore!
Kyrie! Pomiluj!
Jedan glas je tuj.

V

Stoji jauk na duždovu brodu,
Glas veselja ori međ Hrvati,
Mrtvog dužda na štitovih kažu
Spas u bijegu Mlečani polažu.
Čim u slavlju Branimir se vrati
Da pobjedu objavi narodu.
Lado, Lero, oj Perune!
Obranismo pravo krune,
Bože pomiluj!
Spâse pomiluj!

Jedva mala godina proteče,
Kad u Muću hram Marije sveti,
Rad pobjede dužnu zadužbinu,
Knez Branimir dignu u visinu.
Dade padšim grobnice otprijeti,
Da za dušu spas vjekovit steče.
Lado, Lero, oj Perune!
Bran’mo pravo naše krune!
Bože pomiluj!
Spâse pomiluj!
Autor: Ivan Kukuljević

Koje su vama najbolje pjesme Ivana Kukuljevića? Možete nam reći u komentarima i navesti još neke lijepe stihove poezije. Zahvaljujemo unaprijed!

Možda će vas zanimati i ovo: