U ovoj objavi možete pročitati najljepše pjesme Ivana Gorana Kovačića koje će vas sigurno opustiti i natjerati na razmišljanje. Ukratko, Ivan Goran Kovačić je bio hrvatski pjesnik, pripovjedač, esejist, prevoditelj, novinar, publicist i kritik. Jedan je od najpoznatijih hrvatskih pjesnika. Ako vas zanima, možete pročitati neke lijepe pjesme Frana Galovića.
Najljepše pjesme Ivana Gorana Kovačića
Zvono
Zazvoni zvono: nebeski brat.
Zašume tiho zeleni zvonovi krošanja.
Zabrecaju mirisna zvonca cvjetova.
Zašušte svilena zvona vezenih nošanja:
Zagrmi zvono neba ponad svjetova
I zaljulja sunce: zlatni bat.
U meni ko u bijelom tornjiću
Maleno srce zakuca.
Autor: Ivan Goran Kovačić
Žito
Leluja se žito i pjeva vrelo
i šušti ko da se moli.
Bijeli se u njem marljivo selo,
zelene pašnjaci goli.
Lahor je rukom prešo po žitu,
poljubac sunca ga grije.
Pticu gdje bježi vidjet je situ,
zlatom se žito za pticom smije…
Udara pjesmom vlat se do vlati,
zvekeće srebreno rosa.
U snoplje klonulo žito se jati.
Biserja puna je kosa…
Autor: Ivan Goran Kovačić
Najbolja poezija
Vojnikova ruka
Ruka mu već davno gnjila;
I nakon smrti jednog dijela
(Na koji sjeća ralo i pila)
Čeka cijelo pogreb tijela.
Odbačenu u crnu tamu
(Koja kao krv je gusta)
U grču pustili su samu,
Bez njena srca i bez usta.
Pa ipak katkada u noći
Možda ona srce steže –
I kaže: Slušaj, treba poći,
Komadić smrti tebe veže…
Sada nad njom raste žito
(Iz srdaca, kostî i glavâ),
A tuđin seljak ne zna ni to,
Da ona raskoš rasipava!
Autor: Ivan Goran Kovačić
Valcer
Kolobâri svetli pod nogàmi
Ko srebrni krogi so vodèni.
Mali viri zraka, razletèni,
Vrtîdo se, vrtîdo se za nami.
Prstèni so zlati tvoji prami,
Slatke rože dahi ti medèni.
Bel si cvet: okrêni se, okrêni!
Gle, letímo, sami med zvezdàmi…
Ní te vre, iz rôk si mi nestàla:
Glédam lahko, belo pahuljìco,
Belo zvezdo, drobno belo tico,
Kâ je v belé krogé zaigràla.
Mali viri zraka se vrtîdo
I po tvoje lasé mi dišîdo.
Autor: Ivan Goran Kovačić
Nezaboravne pjesme Ivana Gorana Kovačića
Usnula draga
Na dragoj leži mjesečina
I san svih zvijezda na njoj sniva,
U grudi joj se bijele sliva,
A svuda drugdje pomrčina.
I moja radost i vedrina
U srebrn okvir je okiva,
Dok crna tuga mi noćiva
U srcu: mraku sviju tmina.
I tako draga u snu bludi,
Pa, čini mi se, vrh nebesa,
Dok rana zora nježno rudi,
Treperi odraz njena mesa.
Tek onda kada vjeđe digne,
Mir mi stigne. O, mir mi stigne.
Autor: Ivan Goran Kovačić
Uskrsnuće
U zanosu kličem:
Čežnjo, ćutiš kako mlado srce lupa,
a mirišu polja i pjevaju ljudi,
polomljeno drvo diže se i pupa,
a zemljine cvijećem posute su grudi.
I mirišu noći, večeri i dani,
a sunašce mlado drhti ko od sreće;
i ljubica šapće: Kani, suzo, kani,
u slavu te Bogu vjetar odnijet će…
Smiju se jezera pod drhtanjem sunca,
svečano je nebo, od sreće se plavi;
jer danas će s jednog najljepšeg vrhunca
u nebesa plava On Bog da se javi.
Čuti će se pjesma ševe, cvrkut laste,
i svilu će plavu nebo da navuče,
ushit će u času svud da ponaraste
slaveći u raju sveto Uskrsnuće…
Predati će zemlja nabujale grudi
u koje će ratar plugom da zareže,
uz poklik pastira, miris trave svježe,
uz majčinu brigu, blaži bit će ljudi.
Autor: Ivan Goran Kovačić
Dobra poezija
Suton
Padaju obrovi ko mrtvi slapovi,
dok oplazi usnuli šute.
Vrh njivâ zabiti crne se štapovi,
a goveda muču niz pute.
Crne se gore ko nemani hrptima
sve u nebo zabole sivo,
a voćke šuškaju negdje u vrtima
od vjetra što danju je snivo.
Kuće se sablasno koče i bijele,
tama se vuče iz dola.
Bučno se žetelke praštaju i dijele,
dok štropoću daleka kola…
Autor: Ivan Goran Kovačić
Smrt
Mnogi su je kleli,
jer je njenim smradnim dahom kroz kosti
i bogatašu i siromaku strt –
prvom pun mirisnih ljubica,
a drugom trnja,
vrt.
Da, mnogi su kleli i kunu njen dah kroz kosti,
a ja joj velim: Oprosti!
Oba su sada gnoj…
a ti si stara i dobra mati,
a sve što je staro
i pati…
Tvoj je život strašan;
jer ti ne možeš biti i svoja – Smrt…
Autor: Ivan Goran Kovačić
Koje su vama najbolje pjesme Ivana Gorana Kovačića u ovoj objavi? Možete nam reći u komentarima i navesti još neke lijepe stihove poezije. Zahvaljujemo unaprijed!
