Pomodoro tehnika dobila je naziv po kuhinjskoj spravici u obliku rajčice koja služi za mjerenje vremena kuhanja. Naime, nju se izvjesni Francesco Cirillo domislio koristiti za mjerenje vremena vlastitog učenja, a koje je organizirao na sljedeći način: učio je oko 25 minuta, zatim bi uzeo pauzu od oko 5 minuta, a na kraju bi se i nagradio. Iz toga slijedi jednostavni recept za Pomodoro tehniku:
Pomodoro tehnika
1. 25 minuta koncentriranog učenja
2. 5 minuta pauze
3. Nagrada
Koncentrirano učenje podrazumijeva da je sva pažnja učenika/ce na gradivu, dok je mobitel isključenog zvuka i nije u vidnom polju. Tijekom pauze dobro je da se učenik/ca odmara tako da odmori oči, malo se razgiba ili se na drugi način odmakne od učenja. Podsjeća li vas ovakav način učenja na nešto što ste ranije pročitali?
Nagrađivanje
Nagrađivanje je važno jer je riječ o jednostavnom, u psihologiji dobro poznatom principu operantnog uvjetovanja, gdje se pozitivnim potkrepljivanjem poželjnog ponašanja povećava šansa pojavljivanja istoga (vrijedi obrnuto u slučaju nepoželjnog ponašanja).
Pozitivno potkrepljivanje može biti izvedeno na dva načina: zadavanjem pozitivnog potkrepljivača, primjerice, davanjem čokoladice, ili uklanjanjem negativnog potkrepljivača, primjerice, ukidanjem zabrane na igranje igrica dok se uči. Iako za učenike/ce nije važno da razumiju kako radi operantno uvjetovanje, roditeljima i nastavnicima je korisno jer im pomaže u osmišljavanju primjera nagrada koje mogu prezentirati učenicima/ama kada im objašnjavaju primjenu Pomodoro tehnike.
U svakom slučaju, nagrada treba biti nešto što je učeniku/ci privlačno jer u suprotnome nema učinak pozitivnog potkrepljivača. Učenik/ca se može koristiti mobitelom za mjerenje vremena. Na internetu su dostupne i različite aplikacije za primjenu Pomodoro tehnike, primjerice, Pomodoro Timer Light.
Pomodoro tehnika – Proces i vrijeme
Osim same vremenske organizacije učenja, Pomodoro podrazumijeva i različit način razmišljanja o učenju – onaj koji je usmjeren na proces učenja, prije nego na cilj. Što to znači? Kada planiramo učenje, najčešće razmišljamo u terminima cjelina, lekcija, broja stranica koje želimo proći. Dakle, usmjereni smo na konkretne ciljeve. Primjerice, takav cilj može glasiti: popodne želim naučiti 3 lekcije iz povijesti. Kod učenja Pomodoro tehnikom umjesto o ciljevima razmišljamo o procesu i vremenu, pa bi naš „procesni“ cilj glasio: popodne želim/mogu učiti povijest 2 Pomodora, odnosno, dvaput po 25 minuta.
Vrijeme i rezultat učenja
Zbog čega je, kada uvjeti dopuštaju, djelotvornije razmišljati o vremenu umjesto o rezultatu učenja? Istraživači učenja utvrdili su da smo skloniji odgađati učenje kada smo usmjereni na ciljeve, umjesto na procese. Tome je tako jer ciljevi, iako konkretni u zahtjevu, ne govore puno o tome koliko vremena trebamo uložiti da ih dosegnemo, o kojoj se razini zahtjevnosti radi, kako će izgledati naše učenje.
Dakle, prisutna je određena razina neizvjesnosti. Mozak ne voli neizvjesnost, zbog čega smo motivirani izbjegavati je. Vrijedi i obrnuto, što je veća izvjesnost neke situacije, skloniji smo prilaženju i uključivanju. Na ovoj se premisi temelji procesna orijentacija u Pomodoro tehnici. „Procesni“ cilj učenja 2 Pomodora, odnosno dvaput po pola sata s pauzama i nagradama je izvjestan. Da bismo ga postigli potrebno je samo da ustrajemo u dvije seanse učenja, neovisno o rezultatu.
Pomodoro tehnika i preduvjet učenja
Unutar tog vremena smo fleksibilni po pitanju metoda učenja i količine gradiva. Učenicima/ama je često zbunjujuće kako je moguće učiti ne vodeći računa o rezultatu, no zapravo nije da nam nije stalo do rezultata, do njega samo dolazimo na drugi način. Do njega dolazimo tako da omogućimo uvjete koji olakšavaju aktivno učenje, a to su u prvom redu dovoljno vremena za učenje, kontinuitet i strukturirane seanse učenja.
Iz navedenoga proizlazi da je preduvjet učenja pomoću Pomodora dovoljno vremena i redovitost. I obrnuto; ako učimo pod vremenskim pritiskom, nužno smo tijekom cijelog procesa učenja usmjereni na ciljeve – određeni broj lekcija koje trebamo savladati do provjere i slično. Kao što ćemo vidjeti, učenje pod pritiskom daje kratkoročne rezultate, dok je za usvajanje trajnog i povezanog znanja bolje učiti redovito i raznovrsno.
Odgađanje učenja
Zbog toga što Pomodoro tehnika smanjuje razinu neizvjesnosti u učenju, dobar je alat za poticanje učenika/ca sklonih odgađanju. Naime, odgađanje može biti posljedica niza čimbenika i kombinacije tih čimbenika, primjerice, učenik može odgađati učenje jer mu je gradivo nezanimljivo, jer mu nije jasno i ne zna kako pristupiti učenju, jer precjenjuje vrijeme potrebno za učenje, jer mu je pažnja drugdje, jer doživljava da može malo utjecati na vlastiti školski uspjeh, jer doživljava neugodne emocije kada uči ili razmišlja o učenju i motiviran je izbjeći ih, jer ima sklonost ka perfekcionizmu, itd.
Većina ovih čimbenika orijentira se prema vrednovanju uspjeha kroz postizanje dobre ocjene, s fokusom na ocjenu. Razvijajući naviku učenja u Pomodorima učimo vrednovati vlastiti uspjeh kroz ustrajnost u procesu učenja, a rezultat je posljedica tog uspjeha. Drugim riječima, prvo smo uspješni, a zatim nagrađeni, umjesto da smo uspješni jer smo nagrađeni. Ovakav način razmišljanja pozitivno utječe na stvaranje vlastitog standarda uspjeha koji, iako povezan s vanjskim nagradama i kaznama, nije njima istovjetan.
Pomodoro tehnika i prilagođavanje vremena
Ako vam je 25 minuta prekratko ili predugo, prilagodite si vrijeme. Pritom bolje da je kraće, jer ćete, paradoksalno, duže “izdržati” u učenju. Sljedeći put kad budete razmišljali kako morate učiti, upalite Pomodoro i družite se s knjigom bez opterećenja, iz eksperimenta.
Diplomirana psihologinja Laura Marković
IZVOR: blogaboutlearningblog.wordpress.com
