U posljednjim desetljećima su postojala razdoblja kada su se često doživljavali susreti s izvanzemaljcima, no bila su i razdoblja kada su zabilježili njihovo rjeđe pojavljivanje. Pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća zabilježeni su veliki susreti s izvanzemaljcima. Tada je postignut vrhunac pojavljivanja izvanzemaljaca. Ovakva razdoblja su poznata kao “fenomen vala”, a na vrhu toga vala su se nalazile informacije o susretima s humanoidnim putnicima u letećim tanjurima – fenomen u fenomenu.
Brojni su susreti s izvanzemaljcima
Do sada najintenzivniji val bio je zabilježen 1954. u Francuskoj. Daljnja dva vala pojavljivanja letećih objekata su bila u godinama 1957./58. u Americi i Aziji, 1962./63. u Južnoj Americi, 1964. u Americi, 1965. u cijelome svijetu, 1977./78. u Engleskoj i Italiji.
Val godine 1954. bio je vrlo složen i imao je glavne i sporedne točke (vrhunce) u sjeverozapadnoj Europi, gdje su zabilježeni susreti s izvanzemaljcima u većoj mjeri. Desetog rujna 1954. u Qauroublu su ljudi vidjeli patuljke, koji su na glavi imali kacige. Bili su obučeni u odjeću koja je sličila ronilačkom odijelu i doletjeli su na letjelici koja je proizvodila jaku svjetlost. Nedugo nakon toga iz Francuske je došla vijest – o novom susretu.
Sedamnaestog rujna 1954. u 22.30 u blizini mjesta Cenon vozio se po cesti biciklom jedan seljak, kada je odjednom osjetio svrbež po cijelom tijelu. Sišao je s bicikla i stajao, osjećajući se kao paraliziran. Pred njim se na cesti pojavila nekakva “mašina”. Prema čovjeku se polako približavala mala kreatura u ronilačkom odijelu, glasala se na čudan način, dotakla čovjekovo rame i otišla natrag prema stroju, u koji se ukrcala. Stroj se brzinom munje našao u zraku, a seljak je ponovno bio sposoban kretati se.
Likovi kao iz horora
U rujnu 1954. u 22.30 u Premanonu, visoko u jurskom gorju, na roditeljskom imanju se igralo četvero djece, kada se odjednom začuo neobično jak lavež njihovog psa. Najstarije dijete izašlo je provjeriti što se događa i srelo se s bićem koje je izgledalo kao “šećer” i koje je stalo blizu njega. Dijete je na biće bacilo kamenje, a kada ga je htjelo dotaknuti, nevidljiva sila ga je odgurnula. Dijete je počelo vikati, a zatim je uletjelo u kuću, odakle je vidjelo kako se biće giba prema nedalekoj livadi, nesigurnim, te skoro plesnim koracima.
Djeca su iz kuće na udaljenosti od 150 metara ugledala crvenu loptu kako kruži iznad livade. Idućeg dana je policija pronašla tragove – krug u promjeru četiri metra, u kojem se jasno vidjelo da je trava bila uništena, spaljena.
Devetog listopada 1954. jedan francuski radnik koji se kretao biciklom na putu prema Lavouxu, u blizini Poitersa, susreo se sa strašilom, visokim oko metar i pol, obučenim u ronilačko odijelo. Na glavi se vidjelo nešto poput kose, te su se nazirala i dva velika oka. Biće se kretalo polako i nestalo u šumi.
Blješteće mašine
Francuske novine su se rugale ovom događaju. Novinari nisu znali da je 10. listopada oko 18.30 sati, u sjeveroistočnoj Francuskoj, u Pourno-la-Chetive troje djece vidjelo spuštanje “blješteće mašine”. Iz stroja je izašla osoba, ne viša od 1,20 metra. Na sebi je imala vrnu vreću, slično halji. Njezino je lice bilo pokriveno kosom, ispod koje su se nalazile velike oči. U ruci je držalo svjetiljku koja je zaslijepila djecu, i izgovorila riječi koje djeca nisu razumjela. Prestrašena djeca su pobjegla. Kada su se okrenula, vidjela su da je letjelica brzo uzletjela prema nebu.
No, to nisu bili jedini susreti s izvanzemaljcima. Drugoga dana se troje muškaraca vozilo iz Bordeauxa u Tapignacu na francuskoj atlantskoj obali,. Oko 19.30 su ugledali crveno svjetlo, koje je osvjetljavalo okolno polje i nebo. Izašli su iz automobila i na udaljenosti od 250 metara vidjeli objekt u obliku kugle, s kupolom obojenom u narančasto, koji se nalazio deset metara iznad zemlje. Nakon nekoliko sekundi objekt se primaknuo drveću. Muškarci su uzeli svjetiljku i išli za svjetlom. Objekt su pronašli na udaljenosti oko 400 metara. A ispod njega – 4 bića, visoka oko jedan metar. Kasnije su ušli u letjelicu, koja je brzo mijenjala boju i još više odletjela u visine. Sam izbor slučajeva pokazuje koliko različito mogu izgledati izvanzemaljci.
Vjerodostojni svjedoci
Kakvi su ljudi koji su doživjeli susret s trećim svijetom? To su ljudi iz svih socijalnih slojeva. Oni su nakon svojih susreta s izvanzemaljcima postali duboko uznemireni i prestrašeni. Osjećaju potrebu povjeriti svoje doživljaje svojim prijateljima i poznatima. Imaju potrebu javiti se uredima koji se bave takvim slučajevima. Potpuno slične izjave o kontaktima s humanoidima, koji uvijek sliče snu. Opisi ovih susreta, kao i ponašanje promatranih bića, svjedoče o tome da u izvješćima ovih svjedoka prevladavaju autentični opisi. Prevaranti bi u pravilu svojim pričama dodali još neki drugi sadržaj.
Vrlo mnogo informacija o humanoidima potječe iz sedamdesetih godina. Petoga veljače 1971. dva šumska radnika u Kinnuli u Finskoj su oko 15 sati ugledali NLO, koji je sletio na nedalekoj čistini. Iz otvora letjelice je izašlo biće koje nije bilo više od metra. Bilo je obučeno u jednodjelno zeleno odijelo, a na glavi je imalo kacigu. Biće im se polako približavalo. Imalo je okrugle ruke. Na rukama nisu bili vidljivi prsti. Jedan od radnika je krenuo prema biću motornom pilom. Biće je odmah reagiralo, okrenulo se i žurno uputilo prema svojoj letjelici u kojoj su se jasno mogli vidjeti i drugi slični putnici. Radnik je pokušao pilom zakačiti nogu nezvanog posjetitelja, ali pri napadu je sam sebi povrijedio ruku.
Kad su se događali susreti s izvanzemaljcima, NLO je upotrebljavao svjetla, ali i nevidljive sile. Neočekivana otkrića i brzo povlačenje bića, njihov tajanstveni hod i kretanje i kroz zidove, može također značiti da su ovi svjedoci mogli vidjeti samo projekcije koje su inteligentna izvanzemaljska bića željela da se vide.
Na ovom području treba mnogo toga riješiti. Znanstvenici i istraživači grčevito rade na tome da provjere da li su to doista bili susreti s izvanzemaljcima.
