Otkako je 24. lipnja 1947. Keneth Arnold imao bliski susret s nepoznatom letjelicom iznad Washingtona, leteći tanjuri postali su predmet brojnih istraživanja. Fizičar Illobrand von Ludwiger, direktor Znanstvenog istraživačkog društva MUFON CES, daje sljedeću definiciju: “Pod nepoznatim letećim objektima mislimo u širem smislu na sve leteće objekte koje su opazili obični građani ili školovani promatrači, a čije je podrijetlo nemoguće objasniti. U užem smislu, NLO je nepoznati leteći predmet kojeg ne mogu identificirati ni stručnjaci.”
Leteći tanjuri su veliki misterij
Leteći tanjuri u užem smislu te riječi dijele se na tri podgrupe. U prvu grupu ubrajaju se svi nepoznati leteći objekti kojima upravlja neka inteligencija. Nerazjašnjeni svjetlosni fenomeni, kao što su plamene lopte, čine drugu grupu, dok u treću ulaze paranormalne svjetlosne pojave, kao što su misteriozna luminiscencija iznad ili u pojedinim svetištima.
Ovakvo razlikovanje nepoznatih letećih objekata omogućuje dijeljenje “žita od kukolja”, tvrde eksperti MUFON CES-a. Illobrand von Ludwiger i njegova istraživačka ekipa tvrde: “Nema sumnje da postoji misterij letećih tanjura. Da je to doista realan fenomen govore brojna dokumentirana svjedočanstva”. Tragovi NLO-prizemljenja, mjerenje zračenja, kao i razni filmovi i slike, tek su dio dokaza iznesenoj tvrdnji u prilog.
“Leteće jaje” u Voronježu
Ipak, ne ostaje sve samo pri pukim viđenjima nepoznatih letjelica. Sovjetska novinska agencija TASS objavila je 27. rujna 1989. službeno izvješće o prizemljenju nepoznate letjelice u gradu Voronježu, nedaleko od Moskve. Brojni stanovnici tog grada vidjeli su predmet nalik na kuglu, a oko nje kreature nalik na ljude, visoke tri do četiri metra. U pratnji robota, one su šetkarale oko letjelice. Nakon kraćeg vremena, izgubili su se u “letećem jajetu”, da bi zajedno s njom netragom nestali.
Na mjesto čudnog događaja izašli su znanstvenici i tehničari. Najznačajniji nalaz bila su dva kamena crvene boje. Analize su pokazale da – takvo kamenje ne postoji na Zemlji!
Kako pojasniti ovaj bliski susret? Očito, on nije proizvod halucinacije pojedinaca, a niti su oni bili žrtvom obmane. Možda se fenomen može objasniti teorijom psihoanalitičara Carla Gustava Junga. On, naime, tvrdi kako snaga kolektivne želje i predodžbe može stvoriti – vidljive pojave!
Illobrand von Ludwiger upozorava na jedan paranormalni eksperiment, izveden u Hamburgu 1977. U eksperimentu je sudjelovao medijalno obdaren čovjek, koji je, ako se tako uopće smije reći, “stvarao” stvari iz – ničega! Bilo mu je rečeno da na drugim planetima postoji život. Medij je bio zamoljen da uspostavi kontakt s izvanzemaljskom inteligencijom. Rezultat eksperimenta bio je začuđujući. Snagom svog duha medij je projicirao leteći tanjur tako da su ga ostali sudionici eksperimenta mogli gotovo jasno uočiti.
Vrhunac eksperimenta bila je materijalizacija metalnog predmeta koji je medij “ukrao” iz jednog nevidljivog svemirskog broda. Ovaj eksperiment kao da je potvrdio Novalisovu misao: “Sanjamo o putovanjima kroz svemir, a zar Svemir nije u nama? Čovjek ne poznaje dubinu vlastite duše!”
Ufonaut s Venere
Do prvog direktnog kontakta sa svemirskom inteligencijom došlo je 20. studenog 1952. U istraživačkom centru u Kaliforniji, astronom amater George Adamski, susreo je stanovnike s planeta Venere. Susret je promatralo šest svjedoka uz pomoć dalekozora. Adamski je opisao svoje posjetioce iz Svemira kao osobe visoke 1,65 metara, obučeni su bili u astronautske kombinezone, a djelovali su nježno i vrlo inteligentno.
Komunikacija između došljaka iz Svemira i Adamskog odvijala se gestikulacijom i telepatijom. Stranci su upozoravali Adamskog na opasnost od nuklearnog oružja i podučavali su ga osnovnim, svevažećim pravilima stvaranja svijeta i života. Vrhunac bliskog susreta bio je, prema iskazu Georga Adamskog, posjeta matičnoj letjelici uz pomoć manje, nalik na zepelin.
Prema Adamskom, u čitavom se svijetu odvijaju bliski susreti treće vrste koji ponekad i nisu najugodniji. O tome svjedoči i iskustvo bračnog para Betty i Barneya Hilla. Jedne noći 1961., putovali su automobilom, kad se iznad njih pojavio jedan jarko svijetleći objekt. Nakon dva sata, osvijestili su se nekoliko milja udaljeni od mjesta bliskog susreta. Tek pod hipnozom su ispričali da su bili odvedeni na svemirski brod. Tamo su im, navodno, stvorenja visoka oko 1,4 metra uzimale krvne, i druge probe. Bilo je i navodnih otmica – doduše sa sretnim svršetkom – o čemu svjedoči iskustvo Brazilca Antonia Vilasa Boasa.
Pokušaji objašnjenja
Michael Hasemann je prikupio brojnu dokumentaciju o bliskim susretima treće vrste što su zabilježeni širom planeta Zemlje. On upozorava: “O postojanju svemirske inteligencije čovječanstvo raspolaže s brojnim dokazima. Pitanje je međutim što se, zapravo događalo prilikom bliskih susreta treće vrste i tijekom boravka Zemljana na svemirskom brodu?”
Postoji, naime, teorija kako svemirci podižu osobe s kojima žele kontaktirati na viši nivo svijesti, držeći pod kontrolom njihovo pamćenje i mišljenje. Na taj način oni nekritički prihvaćaju informacije koje im se ponude i drže ih dijelom vlastite svijesti.
Adamski je 1953. opisao stranu Mjeseca koju mi sa Zemlje ne možemo vidjeti! Bilo je to 16 godina prije prvog spuštanja čovjeka na zemljin trabant. Howard Menger je također bio gost na jednom svemirskom brodu. On je otišao još dalje od Adamskog. Objavio je, naime, fotografiju druge strane Mjeseca. Vrijednost te snimke potvrdila su četiri godine kasnije sovjetska istraživanja zemljinog vjernog pratioca.
Prema Hesemannu, prvi kontakti čovjeka i svemirske inteligencije dogodili su se još prije općeg potopa! Jedan od prvih koji su imali bliske susrete bio je prorok Henoh. Njegova iskustva možemo naći u Henohovoj knjizi, što čini dio starih židovskih spisa.
Biblija
U Bibliji možemo naći i druga svjedočanstva o bliskim susretima. O njima govori prorok Ezekiel. Razlog zašto su sada ponovo aktuelni bliski susreti treba tražiti u činjenici da je čovjek stupio u atomsko doba. Prvi put on može birati između samouništenja i puta prema napretku. Osim toga, čovjek se otisnuo u Svemir. Svake godine prodire sve dublje u svemirska prostranstva i tako postaje potencijalni sugovornik svemirskoj inteligenciji, ali i – velika opasnost. Svemirska inteligencija osjeća svojom dužnošću, radi sebe, ali i radi Zemljana – pomaganje razvoja ljudske svijesti. To sve više postaje preduvjet daljnjeg života na Zemlji, ali i održavanja ravnoteže u Zemlji bliskom dijelu Svemira.
Da li vi vjerujete da postoje leteći tanjuri? Recite nam u komentarima. Hvala!
