U ovoj objavi možete šročitati nešto kada je u pitanju svijet, mnogostrukost privida, stvarnost. Autor je Erwin Schrodinger.
Ja, svijet, mnogostrukost privida, stvarnost
Zamislite kako sjedite na klupi kraj stazice visoko u planini. Sve što vas okružuje bilo je tu tisućama godina prije vas, kako mi obično mislimo. Još jedan vrlo kratak trenutak i više nećete biti tu; šuma, stijene i nebo ostat će nepromijenjeni još tisućama godina poslije vas. Što vas je to tako neočekivano izvuklo iz ništavila da biste tijekom, jednog kratkog trenutka uživali u prizoru koji nije ni svjestan vašeg prisustva? Uvjeti da vi postanete stari su gotovo koliko i sama stijena pokraj vas. Ljudi su se tisućama godina borili, mukotrpno radili i množili, žene su tisućama godina u mukama rađale djecu. Netko je drugi možda sjedio na istom mjestu sto godina prije vas. I njega je začeo muškarac, a rodila žena. Kao i vi, i on je upoznao bol i kratkotrajnu radost. Je li to doista bio netko drugi?
Zar to niste bili vi sami? Što je to vaše ja? Koji su uvjeti bili neophodni kako bi jednom začeto biće ovaj put postalo vi, baš vi, a ne netko drugi? Kakav očigledan smisao, usklađen s prirodnim znanostima, može imati pojam “netko drugi”? Da je žena koja je sada vaša majka živjela s nekim drugim čovjekom i s njim rodila sina, i da je vaš otac isto to učinio, da li biste vi, postali vi? Ili ste pak vi tisućama godina živjeli u njima, u svome ocu i majci? Pa čak i da je tako, zašto vi niste vaš brat, zašto on nije vi? Ili neki vaš daljnji rođak? Što je to, zahvaljujući čemu tako tvrdoglavo razlikujete sebe od drugoga, kada je objektivno, sve što postoji te isto?
Erwin Schrodinger, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku, “Moja koncepcija svijeta” (1983)
