Ljekovita pšenica

Ljekovita pšenica
Još je Hipokrat rekao “Hrana neka bude lijek i lijek neka bude hrana”. Ljekovita svojstva hrane čovjek je poznavao od davnina. Ovo se prije svega odnosi na hranu biljnog podrijetla. Gotovo da nema ni jedne vrste žita, povrća i voća, koje, manje ili više, ne može na neki način pomoći čovjeku u očuvanju zdravlja ili liječenju.

Postoji mišljenje kako je pšenica nastala križanjem pet vrsta žita: kukuruza, raži, ječma, ovsa i riže, te da su se na taj način u pšenici objedinila sva najbolja svojstva ovih žitarica.

Zrno pšenice je bogato raznim hranjivim sastojcima, te bi se moglo reći kako predstavlja kompletnu hranu. Najdragocjeniji hranjivi sastojci pšenice su u vanjskim slojevima zrna i u njegovoj klici. Zato je za čovjeka najvrijednije brašno, a posebno brašno od cijelog zrna ili kruh umiješan od brašna cijelog zrna pšenice. To je tzv. graham brašno, odnosno graham kruh. Ovaj naziv dobili su po liječniku Grahamu, koji je kruh od grubo mljevenog cijelog zrna pšenice preporučivao i davao rekonvalescentima, čiji je organizam bio iscrpljen teškim u dugotrajnim zaraznim bolestima.

Uzimajući graham kruh, ovi bolesnici su se znatno brže oporavljali od onih koji ga nisu jeli. Na osnovu onoga što današnja znanost o prehrani zna, graham kruh je najhranjivija vrsta pšeničnog kruha, zato što je u njemu sve ono što je i u samom zrnu pšenice, i u kvalitativnom i u kvantitativnom odnosu, kakav je sama priroda uspostavila. I upravo taj sačuvani integritet pšeničnog zrna u graham kruhu, čini ga korisnijim od svih drugih vrsta pšeničnog kruha.

U prehrani zdravih osoba, graham kruh je čuvar zdravlja, a u prehrani bolesnih pravi je lijek.

Kuhana pšenica

Pripremanje kuhane pšenice je jednostavno i brzo. Pšenicu treba najprije dobro očistiti, zatim je dobro oprati u više voda, potopiti je u dosta vode i ostaviti preko noći. Sutradan pšenicu kuhati. Kada provri, kuhati još najviše 10 do 15 minuta, a potom je skloniti sa štednjaka. Posudu s kuhanom pšenicom umotati u deku i ostaviti da se ohladi, kako bi pšenica do kraja omekšala. Kuhanu i ohlađenu pšenicu čuvati u hladnjaku.

Preporučuje se svima kao vrlo korisna, jednostavna i jeftina poslastica, umjesto kolača. Može se jesti bez ikakvih dodataka, a može joj se po želji dodati malo meda i mljevenih oraha.

Kuhanu pšenicu treba jesti polako i pri tome je dobro žvakati. To je dokazano sredstvo za jačanje. Posebno se preporučuje osobama koje boluju od zatvora i anemije. Dovoljno razloga da se što češće nađe u vašoj prehrani.

Pšenična kaša

Još je grčki liječnik Argyrios Konzas pšeničnom kašom liječio bolesnike koji su bolovali od bolesti organa za probavu, želuca i crijeva. Pšeničnom kašom se postiže temeljito čišćenje organa za probavu od nagomilanih otrovnih sastojaka. Ona se priprema na taj način što se 0,5 kg pšenice u zrnu (za jače osobe) ili do 1 kg (za slabije osobe) kuha u vodi oko 3 sata. Za to vrijeme pšenica se mora stalno miješati, a isparena voda nadoknaditi dolijevanjem tople vode. Na koncu se dobije gusta tečna masa, koju treba propasirati kroz cjediljku, kako bi se odstranila ljuska. Ovako pripremljena kaša je sluzaste konzistencije. Uzima se malo zaslađena medom ili šećerom u tijeku pet i više dana, ovisno od težine oboljenja. Pored pšenične kaše može se uzimati jedino još i kompot od neke vrste mekog voća.

Terapija pšeničnom kašom preporučuje se u slučajevima probavnih smetnji, nadimanja, grčeva u želucu i crijevima, nedostatka apetita, povećane želučane kiseline, upale debelog crijeva, čira na dvanaestercu i želucu i sl.

Oblozi od graham brašna

Od graham brašna, skuhanog u vodi s medom, mogu se pripremati oblozi, koji se previjaju izvana, na upaljene čireve.

Graham kruh

Priprema se kao i sve druge vrste pšeničnog kruha: od graham brašna, pekarske germe, soli i vode.

U našoj svakodnevnoj prehrani graham kruh bi trebao biti zastupljen više nego sve druge vrste pšeničnog kruha. Prije svega, potreban je zdravima, radi očuvanja zdravlja. Posebno se preporuča djeci i mladeži, za njihov bolji rast i razvoj. U prehrani bolesnika ima važnu ulogu. Preporuča se osobama koje boluju od zatvora, astenije, nedostatka minerala u organizmu, živčanosti, kao i rekonvalescentima, poslije preležanih teških, dugotrajnih i iscrpljujućih bolesti, kao što su zarazne i druge. Može biti koristan i u slučajevima steriliteta, kada nije otkriven ni organski ni psihički uzrok.

Proklijala pšenica

Klice proklijale pšenice imaju veliku hranjivu vrijednost, i vrlo su korisne u prehrani zdravih i bolesnih.

Proklijavanje pšenice vrlo je jednostavan postupak. Pšenicu treba najprije očistiti, dobro oprati, na plitak tanjur staviti višestruku gazu, prethodno natopljenu u čistoj vodi, a potom preko nje staviti u tankom sloju opranu i vlažnu pšenicu. U tijeku iduća dva dana svakog jutra i večeri pšenicu prskati vodom, tako da ima dovoljno vlage, kako bi mogla klijati.

Nakon dva dana klice su dovoljno velike da se ovako proklijala pšenica može upotrijebiti za jelo. Jede se sirova, pomiješana s malo meda, a može se dodati i malo mljevenih oraha.

Ridžuvelak – napitak od proklijale pšenice

Od proklijale pšenice može se pripremiti vrlo hranjiv i okrepljujući napitak, poznat pod imenom ridžuvelak. Njegova priprema vrlo je jednostavna. U staklenku staviti proklijalu pšenicu i naliti je tri puta većom količinom vode i ostaviti da stoji na sobnoj temperaturi 24 sata. Nakon toga, odliti vodu, sipati u bocu i čuvati u hladnjaku. Na istu proklijalu pšenicu ponovno doliti tri puta veću količinu vode i cijeli postupak ponoviti, kako bi se dobila nova količina ridžuvelaka. Poslije ovoga sve se može još jednom ponoviti.

Ridžuvelak se u hladnjaku može čuvati do sedam dana. Ako želite ridžuvelak očuvati duže vrijeme (još nekoliko dana), treba mu dodati malo meda ili sitno nasjeckanog luka, koji će spriječiti krvarenje. Može se piti pomiješan sa sokom od jabuka ili mrkve, ili zajedno pomiješan s obje vrste soka.

Pšenična trava

Ono po čemu se pšenična trava izuzetno cijeni u prehrani je vrlo visoki sadržaj klorofila.

Proizvodnja pšenične trave slična je proizvodnji proklijale pšenice. Pšenicu treba dobro očistiti, tako da ne ostane ni jedno oštećeno zrno. Pšenicu potom treba dobro oprati. Na plitak tanjur staviti višestruku gazu, natopljenu u vodi, a preko nje u tankom sloju opranu i vlažnu pšenicu. Sve treba prekriti tako da je pšenica u mraku, kako bi brže rasla. Svako jutro i navečer pšenicu treba prskati vodom kako bi imala dovoljno vlage da proklija i nakon toga raste. Poslije četiri dana pšenicu otkriti i tako ostaviti da raste još tri dana. Obično je nakon sedam dana pšenična trava toliko velika da se može rezati. Najbolje je to činiti škarama. Ako smo pšenicu dobro očistili, tako da nije ostalo ni jedno oštećeno zrno, mogu se dobiti dvije žetve. Ukoliko je tijekom čišćenja zaostalo neko oštećeno zrno, moguća je samo jedna žetva, jer prisustvo oštećenog zrna dovodi do pojave plijesni, pa je nemoguće dobiti i drugu žetvu.

Pšeničnu travu treba što češće proizvoditi, jer je klorofil dragocjen za zdrave i bolesne. U prehrani se upotrebljava kao dodatak salatama i juhama. Međutim, najkorisnija je upotreba svježeg soka od pšenične trave.

Možda će vas zanimati i ovo: