Tko god leti ili plovi iz Europe u Ameriku makar u jednom trenutku se zamislio, da li prolazi kroz Bermudski trokut, i da li ima istine u pričama o tom Bermudskom trokutu, Đavoljem trokutu, Groblju Atlantika… To područje od 11400 kvadratnih kilometara, od juga Floride do Portorika i sjeverno do Bermudskih otoka, budi strah i kod najiskusnijih moreplovaca i avijatičara koji prolaze kroz njega.
Opravdanja za svoj strah pronalaze u brojnim pričama koje se provlače kroz ljudsku povijest od XV. stoljeća, kada je Kolumbo prvi zabilježio čudna događanja u ovom području. Od tada, pa do danas, broj nestalih se kreće od 500 do 1000 osoba (u zavisnosti od vjerodostojnosti iskaza). Neke osobe nisu nikada pronađene, dok su se neke pojavljivale kasnije na sasvim desetom mjestu bez ikakvih sjećanja na događaje prije povratka. Da li je želja za medijskom pažnjom imala utjecaja na njihove izjave? Tko zna. Vjerovatno ima i takvih, ali nekoliko događaja je dalo ovom području medijsku pažnju koja raste iz dana u dan.
Bermudski trokut je velika misterija
Ako zanemarimo Kolumba i njegov brodski dnevnik, gdje zapisuje čudna svjetla na nebu, poludjeli kompas i svjetlucavu maglu koja se kreće uz vjetar, sa pjesmama sirena koje se čuju iz nje (ne zaboravimo da mornari najviše piju rum, a pri tome su već mjesecima na otvorenom moru… Tko zna šta su sve halucinirali), prvi zabilježeni nestanak se desio 1918. godine kada je nestao brod ”Kiklop” sa 306 članova posade o kojima se ni dan danas ništa ne zna.
Poslije preko 90 godina, bilo bi baš čudno da se sada pojave. Najvažniji za stvaranje ove misterije, tzv. Let 19, desio se 5. prosinca 1945. godine, kada je nestalo 5 aviona mornaričke avijacije SAD, sa iskusnim pilotima koji su do trenutka nestanka vodili uobičajeni radio-razgovor i ničim nisu ukazali na bilo šta neobično. Medijska kampanja koja je nastala poslije toga, pokrenula je lavinu koja i dan danas tutnji svijetom.
Teorije o uzrocima nesreća
Postoje mnoge teorije o uzrocima nesreća. Od strašnih uragana, varijacije kompasa, pomorskih nemani pa čak i NLO-a. Jedno vrijeme su čak ”mali zeleni” bili i glavni krivci, u doba opće opsesije o posjetiteljima iz svemira. Optuživani su čak i za otimanje velikih tankera, jer kako drugačije objasniti nedostatak olupina na dnu mora? Da su pogledali najobičniji geografski atlas (za VI. razred osnovne škole recimo) vjerovatno bi vidjeli da se tu nalazi 9000 metara dubok Portorikanski rov, najdublje mjesto na Atlantiku, gdje ni najsuvremeniji sateliti ne mogu doprijeti svojim kamerama.
Tko zna koliko se brodova tu nalazi, od španjolskih galija do suvremenih čeličnih plovila. Da li je pronalazak ostatka aviona 1986. godine za vrikeme traganja za ostacima ”Challengera” nešto smirio strasti? Nikako. Kriv je kompas koji je poludio i odveo eskadrilu u propast. A zna se da magnetni pol varira i da su suvremeni kompasi napravljeni da zanemaruju oscilacije (pod suvremnim kompasom se podrazumijeva sve ono poslije I. svjetskog rata).
Kada se pogleda broj svih nesreća na moru, pa se to usporedi sa tranzitom kroz ovo područje, može se bez problema vidjeti da je broj nesreća u prosjeku sa bilo kojim mjestom na svijetu. Da ne govorimo da su neki prijavljivali nestanak brodova i aviona kojima čak nije bio ni blizu Bermudski trokut (malo su ga razvukli na karti, šta je to par stotina kilometara gore-dole).
IZVOR: bwmistery.blogspot.com
