Bleiburg križni put ostaje jedno od najtragičnijih i najpotresnijih poglavlja hrvatske povijesti. Za hrvatske domoljube, ovaj događaj nije samo povijesni trenutak – on je simbol borbe za slobodu, očuvanje nacionalnog identiteta i vječna opomena na zločine totalitarnog sustava. Svake godine, s posebnim pijetetom prisjećamo se tisuća nevinih žrtava koje su, nakon završetka Drugog svjetskog rata, na najokrutniji način izgubile živote na putu između Bleiburga i jugoslavenskih stratišta.
Povijesni kontekst Bleiburga
Kraj Drugog svjetskog rata označio je kolaps Nezavisne Države Hrvatske (NDH), ali i bijeg stotina tisuća vojnika i civila pred nadirućom Jugoslavenskom vojskom. U svibnju 1945., hrvatske postrojbe zajedno s civilima povlače se prema Austriji, s nadom da će se predati zapadnim Saveznicima. Među njima su bili vojnici, žene, djeca, starci – svi koji su strahovali od osvete komunističkog režima.
Na poljima kod Bleiburga 15. svibnja 1945. dogodio se prijelomni trenutak – britanske snage odbile su prihvatiti hrvatske izbjeglice i prisilno ih predale partizanima. Ova predaja pokrenula je strašan niz događaja poznat pod imenom Bleiburg križni put, masovno i sustavno pogubljenje zarobljenika bez suđenja, koje se odvijalo duž tisuća kilometara od Austrije do Makedonije.
Bleiburg križni put – sustavni zločin
Nakon predaje, započinje tzv. križni put – naziv koji simbolizira patnju, smrt i nepravdu koju su hrvatski zarobljenici doživjeli. Hodali su danima bez hrane i vode, izloženi fizičkom zlostavljanju, torturi i pogubljenjima. Brojni logori poput onih u Teznom, Macelju, Kočevskom Rogu i drugima postali su stratišta gdje su deseci tisuća ljudi ubijeni bez ikakvog pravnog postupka.
Procjene broja žrtava variraju, ali prema istraživanjima raznih povjesničara i dokumentacijskih centara, stradalo je između 50.000 i 200.000 Hrvata. Među njima su bili i brojni civili, žene, maloljetnici, pa čak i svećenici. Posebno je važno naglasiti da se radi o ratnim zarobljenicima, što znači da su njihova prava, prema međunarodnim konvencijama, trebala biti zaštićena – no brutalnost komunističkog režima nije poznavala granice.
Povijesna šutnja i borba za istinu
Bleiburg križni put desetljećima je bio tabu tema. U bivšoj Jugoslaviji o njemu se nije smjelo govoriti – spominjanje ovog zločina bilo je kažnjivo, a obitelji žrtava progonjene. Tek osamostaljenjem Republike Hrvatske početkom 1990-ih otvorio se prostor za istraživanje i komemoraciju ovih događaja.
Brojne udruge, povjesničari i institucije poput Hrvatskog instituta za povijest i Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata posvetili su godine istraživanju Bleiburga i križnog puta. Iako su mnoge masovne grobnice i dalje neistražene, istina postupno izlazi na vidjelo.
Komemoracija u Bleiburgu, koju organizira Počasni bleiburški vod, postala je najvažnije mjesto sjećanja na žrtve. Iako je kroz godine bila meta političkih pritisaka, zabrana i iskrivljavanja, hrvatski narod i dalje dostojanstveno odaje počast svojim poginulima.
Bleiburg danas – savjest hrvatskog naroda
Za svakog hrvatskog domoljuba, Bleiburg križni put nije samo povijest – to je moralna i nacionalna obaveza. Sjećanje na žrtve nije izraz revanšizma, već temeljno pravo naroda na istinu i pravdu. Kroz Bleiburg odajemo počast svim nevino stradalima, ali i gradimo kulturu sjećanja koja nas obvezuje na borbu protiv zaborava.
Danas, u vremenu kad se povijest ponovno nastoji iskriviti, a žrtve izjednačiti s počiniteljima, važno je snažno naglašavati činjenice. Bleiburg križni put jest i mora ostati simbol stradanja hrvatskog naroda, zločina bez kazne, ali i otpora koji nas je kao narod sačuvao kroz stoljeća.
Zaključak
Bleiburg križni put je više od povijesnog događaja – to je rana na kolektivnoj svijesti hrvatskog naroda, ali i svjetionik istine koju ne smijemo zaboraviti. Održavanje sjećanja na ovaj zločin izraz je poštovanja prema žrtvama, ali i zalog budućnosti utemeljene na istini i pravdi. Samo narod koji poznaje i poštuje svoju prošlost može graditi dostojanstvenu budućnost.
Bleiburg nas uči važnosti slobode, ljudskog dostojanstva i borbe za istinu – vrijednosti koje svaki hrvatski domoljub mora nositi u srcu.
