Ispod možete pročitati poglavlje iz Biblije i Starog zavjeta Knjiga o Jobu 9. Knjiga o Jobu ili Job je osamnaesta knjiga u židovskoj Bibliji ili Starom Zavjetu, napisana u stihovima. Vjeruje se kako je jedna od najtežih za razumjevanje. Opisuje Jobov život od trenutka kada ga Jahve predaje u ruke Sotone pa do njegove smrti. Kratica je Job. Ako u tekstu ispod postoje bilo kakve greške, slobodno nam to navedite u komentarima i nastojati ćemo to ispraviti u što kraćem roku.
Biblija: Stari zavjet i Novi zavjet – MENU
Knjiga o Jobu 9
Job 9: 1 – 5
1 – Job progovori i reče:
2 – “Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom čovjek ima pravo?
3 – Ako bi se tkogod htio preti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisuću.
4 – Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro?
5 – On brda premješta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih preokreće.
Job 9: 6 – 10
6 – Pokreće on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa stupove.
7 – Kad zaprijeti suncu, ono se ne rađa, on pečatom svojim i zvijezde pečati.
8 – Jedini on je nebesa razapeo i pučinom morskom samo on hodao.
9 – Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašiće i zviježđa na južnome nebu.
10 – Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih čudesa koja se izbrojit’ ne mogu.
Job 9: 11 – 15
11 – Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi – ja ga ne opažam.
12 – Ugrabi li što, tko će mu to priječit, i tko ga pitat smije: ‘Što si učinio?’
13 – Bog silni srdžbu svoju ne opoziva: pred njim poniču saveznici Rahaba.
14 – Pa kako onda da njemu odgovorim, koju riječ da protiv njega izaberem?
15 – I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio.
Knjiga o Jobu 9: 16 – 20
16 – A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj sluša.
17 – Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnožava.
18 – Ni časa jednoga predahnut’ mi ne da, nego mene svakom gorčinom napaja!
19 – Ako je na snagu – ta on je najjači! Ako je na pravdu – tko će njega na sud?
20 – Da sam i prav, usta bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi me proglasila.
Job 9: 21 – 25
21 – A jesam li nevin? Ni sam ne znam više, moj je život meni sasvim omrzao!
22 – Jer, to je svejedno; i zato ja kažem: nevina i grešnika on dokončava.
23 – I bič smrtni kad bi odjednom ubijo … ali on se ruga nevolji nevinih.
24 – U zemlji predanoj u šake zlikovaca, on oči sucima njezinim zastire. Ako on to nije, tko je drugi onda?
25 – Od skoroteče su brži moji dani, bježe daleko, nigdje dobra ne videć.’
Job 9: 26 – 30
26 – K’o čamci od rogoza hitro promiču, k’o orao na plijen kada se zaleti.
27 – Kažem li: zaboravit ću jadikovku, razvedrit ću lice i veseo biti,
28 – od mojih me muka groza obuzima, jer znadem da me ti ne držiš nevinim.
29 – Ako li sam grešan, ta čemu onda da zalud mučim sebe.
30 – Kad bih i sniježnicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje umio,
Knjiga o Jobu 9: 31 – 35
31 – u veću bi me nečist opet gurnuo, i moje bi me se gnušale haljine!
32 – Nije čovjek k’o ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim se parničiti.
33 – Niti kakva suca ima među nama da ruke svoje stavi na nas dvojicu,
34 – da šibu njegovu od mene odmakne, da užas njegov mene više ne plaši!
35 – Govorit ću ipak bez ikakva straha, jer ja nisam takav u svojim očima!
Koji su vama najljepši dijelovi iz poglavlja Knjiga o Jobu 9? Možete nam reći u komentarima. Hvala
