Mudra priča o magarcu je priča koja će vas motivirati, pokrenuti da krenete dalje bez obzira na teška životna iskušenja, pokazati će vam kako da poraz pretvorite u pobjedu.
Zanimljiva mudra priča o magarcu
Jednog dana magarac nekog seljaka je upao u bunar. Životinja je dugo tužno njakala, dok je njen vlasnik pokušavao da nađe neko rješenje. Na kraju, vlasnik je donio odluku. Kako je magarac bio star, a taj bunar je ionako trebalo zatrpati, nije vrijedilo pokušavati da se životinja spasi. Riješio je da zatrpa bunar i magarca u njemu.
Pozvao je i ostale seljane da mu u tome pomognu. Svi su uzeli lopate i počeli da zatrpavaju bunar zemljom. Magarac je shvatio šta se dešava i u početku je tužno njakao. Poslije nekog vremena, na čuđenje svih, zašutio je i činilo se da se pomirio sa svojom tužnom sudbinom.
Neko vrijeme seljani su nastavili da bacaju zemlju, a onda su pogledali dole, u bunar. Ono što su tamo vidjeli sve ih je zaprepastilo. Magarac je učinio nešto nevjerovatno i zadivljujuće. Kada bi oni na njega bacili zemlju, on bi je sa sebe otresao i popeo se na nju.
Seljani su nastavili da bacaju zemlju na magarca, ali on je i dalje uporno otresao sa leđa i gazio preko nje. Na kraju, svi su sa divljenjem gledali kada je magarac izašao iz bunara živ i zdrav!
Bitna je vjera u sebe
Ova mudra priča o magarcu nam govori o tome koliko je značajna vjera u sebe, upornost, neodustajanje u teškim trenucima i volja za životom. I u naizgled bezizlaznim situacijama treba smoći snage i ići dalje, sa čvrstom vjerom da rješenje postoji.
Svatko se od nas suočava sa životnim izazovima, „zatrpavaju” nas razni problemi, kao što magarca u priči zatrpava zemlja. Ali, rješenje nije u mirenju sa „tužnom sudbinom” i mirnom čekanju da se desi čudo. Čuda se dešavaju, ali samo kada ih mi pokrenemo. Da bismo prebrodili teške situacije, moramo da rješavamo probleme koji nas „zatrpavaju”, da ih otresamo sa sebe i da od njih stvaramo još jednu stepenicu kojom ćemo biti bliže svom cilju.
Teškoće nisu „zidovi” već „mostovi” ka boljem, iskusnijem i bogatijem ja.
IZVOR: psihoskop.wordpress.com
