Ako ste zaljubljenik u horror strašne priče, ova priča Noć ubojitog pogleda će vas sigurno zabaviti, a i natjerati na razmišljanje da je ipak svašta moguće.
Noć ubojitog pogleda
Bio je potpuno običan dan. Nebo je bilo oblačno, a sunce se gotovo nije vidjelo. Poslije škole pozvala sam svoje prijatelje na pidžama party jer su moji roditelji poslovno otišli u Sloveniju. Lijepo smo se zabavljali sve dok nismo počeli igrati “istina ili izazov”! Kad je došao red na mene, da me prijatelj Jakov upita “istina ili izazov”, ja sam, naravno, kao i svaki put, odabrala izazov. Pošto sam živjela blizu šume, Karlo je rekao da se svi moramo prošetati šumom. Nije nam bilo druge pa smo krenuli.
Moju prijateljicu Tamaru hvatala je jeza, ali ja se uopće nisam bojala. Ulazili smo sve dublje i dublje u šumu. Odjednom sam primijetila nešto čudno na jednom stablu koje nije imalo krošnju. Svi smo prišli bliže tome čudnom stablu. Pri samom vrhu stabla sjedila je neka djevojka: imala je crnu kosu i oči, dugu crnu haljinu, u jednoj je ruci držala zmiju, a u drugoj – moju sliku! Ukočila sam se od šoka i panike jer je ta djevojka nevjerojatno sličila na mene! Ona je zapravo bila Ja! Neko moje drugo ja!
Kontrola
Nisam znala što da radim jer sam počela osjećati kao da me netko drugi kontrolira, kao da ONA upravlja mojim mislima i pokretima. Moji su prijatelji počeli bježati, ali ja sam ih zaustavila što zapravo nisam htjela. Vrištala sam neke grozne magične riječi i bacala čini na ostatak ekipe. Nisam uopće znala što radim, pokušavala sam se suzdržati, ali mi nije uspijevalo. Odjednom, dignula sam ruku visoko u zrak i izgovorila: “Svi ćete postati moji robovi!” Moje su oči postale crne i svakog sam od svojih prijatelja ponaosob prostrijelila ubojitim pogledom.
Oni su tada, jedan po jedan, počeli nestajati, a onda sam se samo bespomoćno srušila na tlo. Uspjela sam još jednom baciti pogled prema vrhu stabla, gdje je sjedila ona djevojka, ali više je nije bilo. Probudila sam se u bolnici, na odjelu psihijatrije.Oko mene su bili roditelji svih mojih prijatelja i zajedno s liječnicima preklinjali su me da im kažem što se dogodilo i gdje su njihova djeca. No nisam mogla izgovoriti ni riječi. Nešto ili netko mi nije dao da progovorim.
Da li vam se sviđa ova priča Noć ubojitog pogleda? Možete nam reći u komentarima. Hvala
