U ovoj objavi možete pročitati najljepše pjesme Sergeja Jesenjina koje će vas sigurno opustiti i natjerati na razmišljanje. Ukratko, Sergej Aleksandrovič Jesenjin je bio ruski pjesnik.
Najljepše pjesme Sergeja Jesenjina
Pismo majci
Jesi l’ živa, staričice moja?
Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.
Nek uvečer nad kolibom tvojom
Ona čudna svjetlost sja i dalje.
Pišu mi da viđaju te često
zbog mene veoma zabrinutu
i da ideš svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.
U sutonu plavom da te često
uvijek isto priviđenje muči:
kako su u krčmi finski nož
u srce mi zaboli u tuči.
Nemaj straha! Umiri se, draga!
Od utvare to ti srce zebe.
Tako ipak propio se nisam
da bih umro ne vidjevši tebe.
Kao nekad, i sada sam nježan,
i srce mi živi samo snom,
da što prije pobjegnem od jada
i vratim se u naš niski dom.
Vratit ću se kad u našem vrtu
rašire se grane pune cvijeta.
Samo nemoj da u ranu zoru
budiš me ko prije osam ljeta.
Nemoj budit odsanjane snove,
nek miruje ono čega ne bi:
odveć rano zamoren životom,
samo čemer osjećam u sebi.
I ne uči da se molim. Pusti!
Nema više vraćanja ka starom.
Ti jedina utjeha si moja,
svjetlo što mi sija istim žarom.
Umiri se! Nemoj da te često
viđaju onako zabrinutu,
i ne idi svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.
Autor: Sergej Jesenjin
Pjesnik
Blijed je. Smišlja svoj strašni put.
U duši lebde priviđenja.
Zamahom kobi smrskana grud,
Obrazi usahli od bdijenja.
Na čelu bore ispaštanja,
Kosa mu se pramenjem linja.
No čar njegovih maštanja
U jasnim slikama tinja.
Sjedi u tamnom potkrovlju,
Plamičci svijeće tamu more.
Pero veze sebi na volju,
Vodi s njim tajne razgovore.
On piše pjesmu, svoju muku,
Dira srcem prošlosti zublju…
A tu buku, svog srca buku,
Odnijet će već sutra za rublju.
Autor: Sergej Jesenjin
Lijepa poezija
Ne dolazi pod prozore meni
Pod prozor mi više ne dolazi,
Prestala sam davno da te volim.
Zalud travu zelenu ne gazi
I ne plači iako te boli.
Tvoja patnja kao nož me siječe,
Do ljepote moje što ti stalo?
Što me mirnu ostaviti nećeš,
Zašto ti je srce uzdrhtalo?
Zalud patiš, tvoja biti neću,
Ne ljubim te, nit volim ikoga.
Žalim tvoju izgubljenu sreću,
Odlazi mi od prozora moga.
Zaboravi da sam bila tvoja
I da sam te voljela bezumno.
Idi, umrla je ljubav moja.
Zašto mučiš sebe nerazumno?
Autor: Sergej Jesenjin
Breza
Pod prozorom mojim
Bijela brezica je
Ogrnuta snijegom
Ko srebrna da je.
Na punim granama
Ledenim po strani,
Razvile se rese
Ko bijeli đerdani.
U tišini stoji
Breza, ko u gaju,
I plamte pahulje
U ognjenom sjaju.
A zora, polako,
Naokolo plovi,
I na strane sipa
Srebrni prah novi…
Autor: Sergej Jesenjin
Nezaboravne pjesme Sergeja Jesenjina
Pjesma o keruši
Jutros u košari, gdje sja, šuška
Niz rogoza žućkastih i krutih,
Sedmoro je oštenila kučka,
Sedmoro je oštenila žutih.
Do u sumrak grlila ih nježno
I lizala niz dlaku što rudi,
I slivo se mlak sok neizbježno,
Iz tih toplih materinskih grudi.
A uveče, kad živina juri,
Da zauzme motke, il prut jak,
Izišo je tad domaćin tmuri,
I svu štenad potrpo u džak.
A ona je za tragom trčala,
Stizala ga, kao kad uhode …
I dugo je, dugo je drhtala
Nezamrzla površina vode.
Pri povratku, vukuć se po tmini,
I ližući znoj s bedara lijenih,
Mjesec joj se nad izbom učini,
Kao jedno od kućića njenih.
Zurila je u svod plavi, glatki,
Zavijala bolno za svojima,
A mjesec se kotrljao tanki,
I skrio se za hum u poljima.
Nijemo, ko od milosti il’ sreće,
Kad joj bace kamičak niz brijeg,
Pale su i njene oči pseće,
Kao zlatni sjaj zvijezda, u snijeg.
Autor: Sergej Jesenjin
Žalosti moje
Žalosti moje kad te gledam!
O, kakva bol, o, kakva tuga!
Kao da s tobom jesen blijeda
Pruža nam samo bakar luga.
Tuđe su usne sve raznijele
Toplinu tvoju, trepet tijela.
Kao da nam je duše svele
Kišnica ledena obuzela.
Pa šta! Zar da se i nje plašim!
Drugu znam radost ovog puta.
Sve nestade pod nebom našim
Sem vlaga ta i trulež žuta.
Pa ni za sebe ja ne sazdah
Tih život, predan osmjesima.
Koliko malo prijeđoh staza,
Koliko griješih ja na njima!
Živote, smiješno nesuglasje!
Tako je bilo i ostaće.
Kostima golim breze krase
Baštu, to groblje, ko krastače.
A kao gosti bašte, i mi
Uvenućemo, pasti nijemo.
Kad nema cvijeća već u zimi
Zašto da za njim tugujemo?
Autor: Sergej Jesenjin
Poezija za sva vremena
Što je prošlo – neće se vratiti
Tu noć svježu vratiti neću moći,
Neću vidjet dragu svoju, čio,
Nit čut’ pjesmu sreće u samoći
Koju slavuj u bašti je vio.
Ni proljetna ta noć da se stani,
„Stoj, vrati se“ – zar njoj, iz prsiju!
Nastadoše i jesenji dani
Kada kiše beskonačno liju.
Draga čvrstim snom u grobu spava,
S njom u grud’ma i ljubav počiva,
Razbudit je neće ni mećava
Iz sna tvrdog, da krv struji živa.
I slavuja pjesma presta rana,
Preko mora on odlete živo,
I zvuci su sada bez elana
Sa kojim je noću priželjkivo.
I radosti odleteše drage,
Čim osjetih da ih život sprema.
Sad u duši čuvstva su bez snage,
Što je prošlo – povratka mu nema.
Autor: Sergej Jesenjin
Dobro jutro
Zadrijemale zlatne zvijezde vječne,
Ogledalo vode zadrhtalo,
Pršti svjetlost na zaljeve riječne
Na horizont rumenilo palo.
Osmjehnute bijele breze snene,
Raspuštenih i svilenih kosa.
Šušte, šušte minđuše zelene,
Vatrom plamti i srebrna rosa.
A kopriva, narasla uz kuće,
Sedef bijeli neko u nju utro,
Njišući se pijano šapuće:
,,Dobro jutro!”
Autor: Sergej Jesenjin
Koje su vama najbolje pjesme Sergeja Jesenjina u ovoj objavi? Možete nam reći u komentarima i navesti još neke stihove od Jesenjina. Zahvaljujemo unaprijed!
