Pjesme Ivana Trnskog koje će vas opustiti

Pjesme Ivana Trnskog koje će vas opustiti
Najljepša poezija – Ivan Trnski

U ovoj objavi možete pročitati najljepše pjesme Ivana Trnskog koje će vas sigurno opustiti i natjerati na razmišljanje. Ukratko, Ivan Trnski je bio hrvatski književnik, prevoditelj i zagonetač. Pisao je pjesme, pripovijetke, dramske igrokaze i zagonetke. Prvi je predsjednik Društva hrvatskih književnika i počasni građanin grada Zagreba. Ako vas zanima, možete pročitati neke lijepe pjesme Ivana Kukuljevića.

Najljepše pjesme Ivana Trnskog

Zima

Strašno li me zimus zebe,
Zalud peć je ugrijana,
I umotam zalud sebe
U gunj, krzna izabrana.

Nemilosti sjever puše,
Od tvog leda, draga djevo,
Smrznula se pola duše,
A malo je, što sam pjevo.

Nemoj kratit, ni tvrdovat,
Smiluj mi se ozeblome,
Zimu pust’ me tu zimovat
U srdašcu, draga, tvome.

Pjesama ću sto ti tada
K ljetu u lijep vijenac zdjeti,
Moleć da me pustiš mlada
U tvom srcu zimi, ljeti.
Autor: Ivan Trnski

Nesretni pjesnik

Eno glasom žalosnime
Kako tuži vilin drug;
Javor-gusle plaču š njime,
Tužnom jekom ori lug,
U najljepšoj mladić dobi
Plačuć kune život taj:
Kamen tvrdi zaplako bi,
Da razumije njegov vaj!

Nije glas mu krepak, mio,
Muklo pjeva bolnu ćut;
Ali još je, koj je bio,
Bog u pjesmi zadnji put:
Gorke otvara svijetu muke,
Srce para pjesmom svom,
Nepogodne posred muke
Još je riječ mu silan grom.

Još se jednom uvis krene,
Kano ranjen oro mlad;
Mahom letnje božanstvene
Obustavlja tužan pad.
Jače i jače žice dira,
Potrga ih srca bol,
Tužan vaj se razastira
Kroz nesretnu pijevca dol.

U tuđini tužan gine,
Sve je veća rane zled;
Nema, nema otadžbine,
U tuđem je srcu led.
Gore strašne, dôli puste,
Tu ga veže ljuta kob;
Svrh njega su magle guste,
Pod njim jaoh – dragin grob.
Autor: Ivan Trnski

Najbolja poezija

Naša zastava

Zastavi nam tri su krila,
Na njoj tri su krasne boje,
Prva boja krv je žila,
Vruća slavska krvca to je,
Krvca, štono nije voda,
Iz nje niče krst, sloboda.

Drugo krilo divno blista,
Bijeli nam se na daleko,
To nedužna boja čista,
Majčino je to nam mlijeko:
S mlijekom nam je čisto, bijelo
Pravo naše omiljelo.

Treću boju gledat dika,
Nebeska je to modrina,
Žive nam je nade slika:
Da će procvast domovina,
Da će dati pravda kralja,
Što nam lijepoj sreći valja.

Po krvi je, rod po mlijeku,
Rod pun nade naprijed želi,
K zastavi si braća teku,
Daj pomozi, Bože veli:
Da budemo složni, cijeli.
Da ga nema, tko nas dijeli.

Zastava nam trobojna je,
Trojedna je kraljevina,
Tako neka vazda traje
Voljom Boga trojedina!
Nek se vije trobojnica,
Neka žive trojednica!
Autor: Ivan Trnski

Čudan običaj

Seka Jana ubrav cvijeće
U njedra ga krijuć meće.

Seka mlađa pita, šta je
Zašto cvijeće sakrit haje?

NE PROPUSTI  Tri stabla: Priča koja će vas sigurno rasplakati

Jana joj se mudro smije:
“Ocu ubran cvijet se krije.”

Sestra joj se tomu čudi,
Običaj je, misli, ludi.

Pa i ona svaki svetak
Ubra ocu svježi cvijetak.

Al ga nikad nije krila,
Čemu ta bi tajnost bila?

Minu za tim šest proljeća,
A narastla seka veća.

Lijepi Mijo pred nju stade
Te joj kitu smilja dade.

Skoknu u vrt blaženica
Ubrat Miji struk đurđica.

U cvijeću se sva postidi,
Gleda, da l’ ju tkogođ vidi.

Ubra cvijetak, te ga brže
U njedarca bijela vrže.

Za tih slatkih stidnih briga
Njegom svetom posveti ga.

Sada sejin čudnovati
Običaj i ona shvati.

Dragom ubran prvi cvijetak
Slatkoj tajni bje početak.
Autor: Ivan Trnski

Nezaboravne pjesme Ivana Trnskog

Čekajuća draga

Oj jesenske duge noći,
Reko dragi da će doći.

Il mu doći, il ne doći,
Čekat ću ga do pô noći.

Gdje si, dragi, kud se šećeš,
Zar večeras k meni nećeš?

Ne znaš, dušo, majčin sine,
Za tobom da srce gine?

Bez tebe mi sunca nije,
Za oblak se mjesec krije.

Bez tebe mi zvijezde gasnu,
Tuga mrači noć mi jasnu.

Bez tebe mi i dan mrkne,
Bez tebe mi i med grkne.

Pogiboh ti uzdišući
Za dragim si kukajući.

A ti možda dušu gubiš,
Druge majke zlato ljubiš.

Mene ideš zaboravljat,
Na muke me strašne stavljat.

Nemoj, dragi, gubit duše,
Te me muke jadnu guše.

Jer iz milka samo tvoga
Teče izvor žića moga!”

Tako plače draga duša,
A dragi ju s bliza sluša.

Iznenada k dragoj skoči,
Pa joj ljubi crne oči.

Ljubi usta, ljubi lice
Svog golupka, nježne ptice.

Ljubi dragu zelen-bore,
Draga njega tja do zore.
Autor: Ivan Trnski

Baba briga

Baba briga stara, gadna,
Krezuba je, šepava je,
Vazda nujna, vazda jadna,
Malo koga minut haje,
Sijede kose ta grdoba
Sprovodi te tja do groba;
Kuku lele, druže moj,
Kuda kročiš, joj te joj!

Gdje je baba, vrag je blizu,
Tuj je muke, tu je grijeha,
Ubogi se ljudi grizu
S nerodicâ, zlih s uspjehâ,
Ljuta baba za vrat sjeda,
Počinuti nigdje ne dâ;
Kuku lele, druže moj,
Nosi babu, pa se znoj!

Svijet se ludi s tog opija,
Te u vinu brigu davi,
Nesnosna im stara prija
Drugi dan se opet javi,
S njom se druži glad, golota,
Kukavština, dug, sramota;
Kuku lele, druže moj,
Krezube se babe boj!

Bože, daj mi čiste svijesti,
Vesela mi podaj mara,
Pjesničke mi od obijesti
Pijev za pijevom nek se stvara,
Da utuvit rodu gledam:
Babo brigo, ja se ne dam,
Veseo sam radin, znaj,
S puta mi se uklanjaj!
Autor: Ivan Trnski

Dobra poezija

Ave virgo florens

Zdravo, diko cvijeća,
Majko neskvrnjena,
Kraljice nebesa
Zvijezdam okrunjena!

NE PROPUSTI  Lasersko graviranje personaliziranih gravura na drvetu

Milosti nam puna,
Luči rajskog krijesa,
Daj pomozi svijetu
Gospe sa nebesa.

Prosta svakog grijeha,
Čista, kad i plodi,
Sveta od pravijeka
Prije neg se rodi!

Ljiljan usred trnja,
Noga t’ zmiju davi,
Štono zašlim s puta
Svijetli na put pravi.

Sin ti vrijednik ne do
Niti prvog dana
Evinom grehotom
Da si okaljana.

Koju sebi obra
Da mu majkom bude,
Ne dade da na njoj
Mane joj se kude.

Nad anđelskim zborom,
Kriliš nam se čista,
Zlatna ti uz kralja
Odjeća se blista.

Milosna si majka
Nada grešna puka,
Zvijezdo si nam morska
Stradajućim luka.

Vratarka si raja,
Zdravlje bolesnika,
Nebeska nas tobom
Dopanula dika!
Autor: Ivan Trnski

Vila ilirska

Silno, krepko, kô je treba bilo,
Podignu se naška vila snova,
Ilirsko se j’ nebo zažarilo,
I glej brate, eto doba nova,
Stare naše ugašujuć vaje,
S novom zorom u nas sad nastaje.

Velika je, slavna, plemenita
Svrha vile koju stići ima,
Al i od svog svećenika pita,
Da čist bude, plemenit pred svima.
Neumjetnik man kod nje dangubi,
O znade se – rad sebe ju ljubi!

Sve što j’ lijepo, dobro, istinito,
Što j’ uzmožno, junačko i vrijedno,
Tu u krasno odijelo uvito
Ona žudi kazat ti zajedno,
U kreposti hram te upeljiva,
A mat’ sina kreposnog dobiva.

II

Čedo mlado za ručicu hvata,
Za otkrit mu roda svog svetinje,
Sad mu kaže broj krvavih rata:
A mlad Ilir kano more sinje
U svom jadu već se pjeni, skače,
Srnut žudi međ dušmanske mače.

Nu mu ona sada puna polja
Umjetnosti cijenu napomene,
Mir mu slavi, – i sad eto bolja
Duše stran se u njem javljat krene,
I mir cijeni, krvne motreć boje
Mirom broji – Zrinoviće svoje.

A sad k svemu prida mu načelo;
“Rod svoj ljubi!” i kreposti eto
Čista srca, eto mirno čelo,
I življenje na tom svijetu sveto.
A Ilirče tu se klekne doli,
Za sreću se doma Višnjem moli.

III

Da je tako, čujte me svjetovi!
Ova iskra, – i ljudi su bolji;
U srcima božji plamen ovi, –
I sve bit će po Stvorčevoj volji.
To – pa nejma propada narodâ,
To – pa domu bit će sretnija zgoda.

Umjetnosti tako ćedu cvasti,
Tako će ti, domovino mila,
Broj od dobrih naskoro narasti,
I skoro će, bog daj, naška vila
Slavi svojoj vijenac plesti novi
U ilirskih Talije hramovih.

Sada dosti. – Prag od ljeta tu je,
Sudi štioče, i kori i hvali,
Svim i tebi radi se dopali:
A ilirsku koji vilu štuje;
Taj će s novim trkom danke mile
Unapredak naške vidjet vile!
Autor: Ivan Trnski

Koje su vama najljepše pjesme Ivana Trnskog u ovoj objavi? Možete nam reći u komentarima i navesti još neke lijepe pjesme. Zahvaljujemo unaprijed!

Možda će vas zanimati i ovo:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *