Ravna Zemlja je teorija koja je davno odbačena

Ravna Zemlja je teorija koja je davno odbačena
Zanimljivosti i misterije

Koncept “Ravna Zemlja“, odnosno da je Zemlja ravna ploča je davno odbačena teorija jer je znanost u Europi još u antičko doba čvrsto zauzela gledište o sferičnom obliku Zemlje.

U današnje vrijeme opće prihvaćeno mišljenje je da Zemlja jeste gotovo savršena kugla. Ili, preciznije znanstveno objašnjenje, da je oblik Zemlje veoma sličan obliku troosnog rotacijskog elipsoida. Ipak ovo geometrijsko tijelo, koje se do skora koristilo pri interpretaciji ne odgovara u potpunosti obliku Zemlje. I njega je u znanstvenim krugovima zamijenio novi približniji oblik – geoid. Masa Zemlje je približno 5,98 × 10*24 kg.

Rotacija Zemlje stvara ekvatorijalna ispupčenja, tako da je ekvatorijalni promjer za 43 km veći od promjera između polova. Najveće lokalne devijacije na stjenovitoj Zemljinoj površini su Mount Everest (8.848 metara nadmorske visine), i Marijanski rov (10.911 ispod površine mora). Stoga, u poređenju sa savršenim elipsoidom, Zemlja ima toleranciju od 1:584 ili 0,17 %, što je za 0,22 % manje od tolerancije dozvoljene u jednoj lopti za bilijar. Zbog ispupčenja, najudaljenija tačka od centra Zemlje je u stvari planina Chimborazo u Ekvadoru.

Ideja “Ravna Zemlja” nije ništa novo

U modernoj eri, dostupnost tehnologije komunikacija i društvenih medija kao što su YouTube, Facebook i Twitter su postali lak način za pojedince, poznatije ili ne, da šire dezinformacije i privlače druge svojim pogrešnim idejama, stavovima I mišljenjima. Jedna od tema koja je procvjetala u ovom okruženju je da je Zemlja ravna.

Naravno ideja o Ravnoj zemlji nije nešto novo. Stari narodi su primijetili neke pravilnosti u svijetu koji ih je okruživao. Poslije dana uvijek je dolazila noć. Na mjestu Sunca pojavljivali su se Mjesec i zvijezde. Zemlja na kojoj su stajali morala im je izgledati kao nešto najčvršće i najpouzdanije što na svijetu postoji. Svatko bi pomislio (osim ako zna da to nije tako) da Zemlja stoji, da je nepomična. Ovo je razlog zbog čega je babilonska zamisao o Zemlji koja se ne kreće, ali iznad koje se obrće neka vrsta kupole sa zvijezdama bila u toku sljedećih 3.000 godina (nakon što su je Babilonci definirali) prihvatljiva manje više svakom, pa i starim Grcima.

Sferičnost Zemlje

Stari Grci su, npr. u vrijeme Homera (IX-VIII stoljeće prij nove ere), zamišljali Zemlju kao blago ispupčen disk. Disk je potpuno okružen oceanom, iz koga Sunce izjutra izranja a noću uranja.

Starogrčki filozof Eratosten prvi je dokazao da je Zemlja lopta, a ne ravna ploča, kako se do tada vjerovalo. Izračunao je njen obim sa nevjerovatnom točnošću.

U Indiji je također bilo onih koji su sferičnost Zemlje uzimali kao činjenicu. Drevni astronomski tekst Surya Siddhanta iz bramanske Indije utvrđuje prečnik Zemlje na 12.617 km, promašivši broj za svega 60 km, a udaljenost Mjeseca od Zemlje na 407.198 km. To je također brojka vrlo blizu današnjim mjerenjima. Staroindijski kralj Marya još je 302. godine prije Krista rekao grčkom astronomu Megastenu da njegovi “bramani vjeruju da je Zemlja okrugla“.

“Ravna Zemlja” u srednjem vijeku

Jedan izrazito široko rasprostranjeni mit današnjice je vjerovanje kako su ljudi srednjeg vijeka smatrali da je Zemlja ravna ploča. Međutim gotovo svi sačuvani izvori iz ranog kršćanstva i srednjeg vijeka koji spominju oblik Zemlje pokazuju kako je opće mišljenje bilo da je Zemlja okrugla, odnosno sferična. Takvo razmišljanje je preuzeto od ranijih grčkih mislilaca kao što su Pitagora, Parmenid, Platon, Aristotel, Euklid, itd. Te rimskih: Plinije Stariji, Pomponije Mela, Makrobije itd.

Takvo razmišljanje je nastalo za vrijeme prosvjetiteljstva kada je vladalo opće mišljenje da je srednji vijek bio korak unatrag naspram novog razdoblja u pogledu kulture, umjetnosti i nadasve znanosti. Racionalno i znanstveno doba novog vijeka bilo je suprostavljeno „zaostalom“ i „mračnom“ razdoblju srednjeg vijeka koje je bilo prepuno praznovjerja i besmislica. Takvo gledanje na srednji vijek nije imalo za svrhu samo omalovažavati to razdoblje ljudske povijesti već i veličati novo doba kada ljudska vrsta, vođena prosvjetiteljima, izlazi iz tog doba mraka.

NE PROPUSTI  Ljepote Danske koje su oduvijek bile privlačne

Glavni kreatori ove ideje su bili američki pisac Washington Irving (1783. – 1859.) koji ju je predstavio u svojoj biogafiji Kristofora Kolumba, zatim John William Draper (1811. – 1882.), američki znanstvenik koji je tu ideju popularizirao u svom antireligijskom djelu “History of the Conflict between Religion and Science”. Nakon toga ona je postala izrazito popularna i jako ukorijenjena u suvremenom društvu tako da i danas mnogi drže da je takvo mišljenje bilo dominantno u europskoj povijesti kroz 1000 godina „mračnog doba“.

Značajni sljedbenici teorije Ravne Zemlje

Dakle, idejni kreator teorije o Ravnoj Zemlji bio je američki pisac Washington Irving (1783. – 1859.). Kasnije, zagovornici ove ideje su bili John William Draper i Andrew Dickson White.

Međutim, najvažniji zagovornik ove ideje bio je engleski pisac Samuel Rowbotham (1816–1885). Pisao je pod pseudonimom “Parallax”. On se smatra za kreatora savremene hipoteze o Ravnoj Zemlji. Pokret je organizacijski nastao nakon knjige “Zetetska astronomija” . Po njemu je Zemlja ravni disk okružen Sjevernim i Južnim Polom dok su Sunce i Mjesec na udaljenosti od 4800 kilometara, a sam Svemir oko 5000. Ključni temelj teze bila je inkonzistentnost suvremene znanosti sa Svetim pismom koje bi se po njemu moralo čitati doslovno.

Značajniji sljedbenici teorije Ravne zemlje bili su i William Carpenter (u Baltimoreu je 1885. objavio knjigu – Stotinu dokaza da zemlja nije globus), Alfred Russel Wallace, John Jasper, Profesor Joseph W. Holden.

U Engleskoj je 1893. osnovano društvo “Universal Zetetic Society”. Izdavalo je i časopis “Zemlja nije globus”.

Organizaciju “The International Flat Earth Society“ (IFERS) službeno je osnovao Samuel Shenton 1956. godine sa svrhom promoviranja ideje ravne Zemlje i podsticanje svojim djelovanjem rasprave o tome da li je Zemlja okrugla ili je pak ravna ploča. Od 1972. društvo je vodio Charles K. Johnson. Sve do devedesetih temelj istraživanja i dalje ostaje religijska literatura koju smatraju autentičnom zbog “Duha Svetoga koji je nadahnjivao cenzore i urednike kroz stoljeća”.

Eksperimenti “Ravna Zemlja”

Najpoznatiji eksperimenti koji su za svrhu imali dokazati kako je Zemlja ravna ploča odvijali su se na kanalu Old Bedford krajem 19. i početkom 20. stoljeća.

Old Bedford kanal proteže se dužinom od 20 milja, od kojih je 6 u ravnoj liniji. Kao takav bio je idealan za eksperiment koji je uključivao veslača koji se udaljava prema krajnjoj točki točno 6 milja od početne točke promatranja. Prvi, jednostavan eksperiment proveo je engleski pronalazač Samuel Rowbotham. Na čamac je pričvrstio zastavu, tako da je bila točno 5 stopa iznad nivoa vode.

Samuel je ušao u vodu. Držeći teleskop 20 cm iznad površine vode promatrao čamac kako se udaljava. Pod pretpostavkom da je Zemlja sferična, obima 25 tisuća milja, izračunao je da bi teleskop postavljen na visini 20 cm od površine vode, već poslije jedne milje kao tangenta vidnog polja dotakao vršak sfere, te da bi nakon te točke zastavica trebala „tonuti“ ispod vidnog polja. Ipak, mogao je vidjeti čamac i poslije cijelih 6 milja i na osnovu toga je zaključio da zakrivljenje ne postoji, te da Zemlja mora biti ravna ploča.

NE PROPUSTI  Izreke o sreći koje će vas zabaviti i popraviti raspoloženje

Još jedan eksperiment

Nakon ovog eksperimenta sproveo je još jedan sličan. Postavio je u kanal 6 zastavica na štapove jednake visine koje je učvrstio na podlogu u razmacima od jedne milje. Zatim je teleskop postavio na istu visinu na koju su bile postavljene zastavice. Kroz njega je gledao vrhove zastavica. Sve su bile poravnate u savršenoj liniji. Nijedna nije “zaronila“ dole kako bi očekivali zagovornici sferične Zemlje, što bi se neizostavno moralo dogoditi kada bi površina Zemlje bila zakrivljena.

Na tragu istraživanja Samuela Rowbothama, lady Blount je 1904. godine provela još jedan eksperiment na Old Bedford kanalu. Unajmila je profesionalnog fotografa koji je u ondašnje vrijeme imao posljednju riječ tehnike, foto-teleskopsku kameru, kako bi na udaljenosti istih tih 6 milja fotografirao bijelu zastavu površine 15 kvadratnih stopa, sa crnim rubovima od kojih je donji bio tik na nivou vode.

Fotografija je pokazala zastavu u punoj veličini, potvrdivši tim eksperimentom zaključak Samuela Rowbothama, da voda kanala cijelom tom dužinom nije zakrivljena već ravna, te stoga i Zemlja nije zakrivljena – već je ravna ploča. Uzevši u obzir da ondašnja tehnologija nije uključivala fotošop, ta fotografija uzrokovala je buru rasprava na temu ravne Zemlje ravnozemljaši tvrde da naša planeta zapravo izgleda kao tanjur, iznenađujuće slično logotipu UN-a.

“Ravna Zemlja” i “teorije zavjere”

U novije vrijeme postoji više teorija vezanih za Ravnu zemlju. Prevladavajuća je ona ipak vezana uz “teorije zavjere” poput NASA-ine obmane, lažiranja slijetanja na Mjesec i svih misija dok najdalje idu oni koji tumače da je sve oko nas hologram.

Neka od najčešćih pitanja i teorija koje postavljaju teoretičari Ravne zemlje su:

1. Ne vidi se zakrivljenje. Bez obzira na položaj i visinu horizont je uvijek ravan.

2. Ne postoji niti jedna fotografija Zemlje.

3. Fotografije Zemlje s različitih putovanja na Mjesec imaju različitu veličinu kontinenata, drugačiji položaj, boju ili oblik.

4. Jesu li ljudi ikada mogli putovati na Mjesec i šta je s Van Allenovim pojasom koji je navodno smrtonosan za ljudsku posadu zbog visoke radijacije?

5. Na ravnoj vodenoj površini prema izračunu o Zemljinom zakrivljenju nakon 10 kilometara dolazi do pada horizonta. Odnosno, predmeti na toj površini trebali bi “zaći” za horizont promatrača. Na udaljenosti od 20 do 30 kilometara trebali bi biti prilično ispod horizonta. No, mi ih i dalje vidimo golim okom.

6. Letovi aviona imaju potpuno nelogične rute. Gledajući kartu okrugle Zemlje za većinu letova rute su potpuno besmislenu. Kao kad letovi iz Južne Amerike lete u južnu Afriku preko Bliskog Istoka.

7 – 13

7. Karta ravne Zemlje inače se nalazi na logou Ujedinjenih naroda.

8. Nikada ne vidimo drugu stranu Mjeseca što je prilično neobično ako je Mjesec također okruglo tijelo koje rotira oko svoje osi i kruži oko Zemlje.

9. Mjesec ne zrači Sunčevu već svoju vlastitu svjetlost.

10. Sunce nejednako obasjava Zemlju što je nelogično ukoliko je riječ o ogromnoj kugli naspram sićušne Zemlje.

11. Sunčevi zraci padaju na Zemlju pod različitim kutovima što je nemoguće ako je riječ o tolikoj udaljenosti, već sugerira da je Sunce puno manje i puno bliže Zemlji ako je kut zraka Sunca različit.

12. Navodno se Zemlja vrti 1600 kilometara na sat što nitko od nas ne osjeća.

13. Sve religije govore o umjetno stvorenoj Zemlji koja je ravna.

IZVOR: bwmistery.blogspot.com

Koje je vaše mišljenje kada je u pitanju koncept “Ravna Zemlja”? Možete nam reći u komentarima ispod. Zahvaljujemo unaprijed!

Možda će vas zanimati i ovo:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.