Ako volite kratke strašne horror priče, ova priča Spodoba će vas zabaviti, ali i natjerati na razmišljanje kako je možda sve moguće.
Spodoba
Toga dana moja najbolja prijateljica Gabriela došla je prespavati kod mene. Dok još nije bilo prekasno, igrale smo se skrivača u mome dvorištu. Kad je došao moj red da se sakrijem, odlučila sam preskočiti ogradu i ući u susjedovu baraku budući da sam iskoristila sva dobra mjesta za skrivanje u svome dvorištu. U toj kućici nikoga nije bilo godinama. Mama mi je bila ispričala da je tamo prije dvadesetak godina netko ubijen i da je otad ta kućica ukleta.
Malo sam se bojala jer je bio potpuni mrak, no ubrzo sam se sjetila da mogu upaliti svjetlo na mobitelu. U tome sam trenutku ispred sebe ugledala kostura kako visi sa stropa. Iste sekunde ulazna su se vrata zatvorila i počela sam vrištati kao luda! Silom sam pokušala otvoriti vrata, ali nisam uspjela. Okrenula sam se i još jednom pogledala kostur. Činilo se kao da nešto drži – bila je to neka čudna, čupava traka. Iako me je bilo strah, uzela sam je i u tome su se trenu otvorila vrata pa sam istrčala van.
Legenda
Pričala sam Gabrieli i pokazala joj što sam donijela iz barake. Ona je problijedjela. Kada je nakon nekoliko trenutaka došla k sebi, rekla mi je da je to rep! Ništa mi nije bilo jasno, a onda mi je ispričala legendu o spodobi kojoj su seljaci nekad davno odsjekli rep jer im je pojela svu djecu u selu. Užas! Uzela sam rep i sakrila ga u svojoj sobi. Kad je došla večer, spremile smo se na spavanje i legle u krevet.
Kroz prozor smo vidjele dvije točkice što svijetle, no nismo se previše obazirale na to. Zaspale smo kao bebe. No usred noći nešto me je prenulo iz sna: širom sam otvorila oči i iznad sebe sam ugledala strašnu spodobu! Počela sam vrištati, pa se i Gabriela probudila. Spodoba je stajala ispred nas i skočila… Tada sam se probudila, a na mome je prozoru pisalo: “Imate nešto moje. Vidjet ćemo se još…”
Da li vam se sviđa ova priča? Možete nam reći u komentarima. Hvala
