Tužaljke 4: Biblija i Stari zavjet

Vjera i religija: Sveto pismo i Stari zavjet – Tuž 4

Ispod možete pročitati poglavlje iz Biblije i Starog zavjeta Tužaljke 4. Tužaljke ili Lamentacije su jedna od knjiga Svetog pisma, dio Staroga zavjeta. Prema tradiciji autorstvo se pripisuje proroku Jeremiji. Biblijska kratica knjige je Tuž. Ako u tekstu ispod postoje bilo kakve greške, slobodno nam to navedite u komentarima i nastojati ćemo to ispraviti u što kraćem roku.

Biblija, Stari zavjet i Novi zavjet – NASLOVNICA

Tužaljke 4

Tuž 4: 1 – 5

1 – Jao, potamnje zlato, to suho zlato! Sveto se kamenje prosu na uglovima svih ulica.
2 – Sinovi sionski, nekoć cijenjeni kao najčišće zlato, ah, sada ih cijene kao sudove glinske, kao djelo ruku lončarevih!
3 – Čak i šakali pružaju dojke i doje mladunčad, ali kćeri naroda moga postaše okrutne kao nojevi u pustinji.
4 –  Jezik dojenčeta za nepce se lijepi od žeđi. Djeca vape za kruhom, a nikog da im ga pruži.
5 – Oni što se nekoć sladiše biranim jelima ginu po ulicama; nekoć nošeni u grimizu, sada se valjaju po buništu.

Tuž 4: 6 – 10

6 – Veći bijaše zločin Kćeri naroda moga od grijeha Sodome, što u tren oka bi razorena, a ničija se ruka ne diže na nju.
7 – Njeni mladići bijahu nekoć čišći od snijega, bjelji od mlijeka, od koralja rumenija bijahu im tijela, lice glatko k’o safir.
8 – Sad im je obraz crnji od čađe, ne prepoznaju se više na ulici. Koža im se lijepi za kosti, suha kao drvo.
9 – Kako su sretni oni što ih mač probode, sretniji od onih koje pomori glad; koji padaju, iscrpljeni, jer im nedostaju plodovi zemljini.
10 – Žene, tako nježne, kuhaše djecu svoju, njima se hraniše za propasti Kćeri naroda moga.

NE PROPUSTI  Evanđelje po Luki 1: Biblija i Novi zavjet

Tužaljke 4: 11 – 15

11 – Jahve je utolio svoj bijes, izlio jarosnu srdžbu svoju, na Sionu raspirio požar što sažiže i same temelje njegove.
12 – Nisu vjerovali kraljevi zemaljski ni svekoliko stanovništvo zemlje da će ugnjetač i neprijatelj ući na vrata jeruzalemska –
13 – zbog grijeha svojih proroka, zbog bezakonja svećenika koji usred grada prolijevahu krv pravednika!
14 – K’o slijepi teturahu ulicama, omašteni krvlju, te nitko nije smio da se takne odjeće njihove.
15 – “Natrag, nečisti!” – viču im. “Natrag! Ne dirajte!” I tada pobjegoše poganima, al’ ne smjedoše ondje ostati.

Tuž 4: 16 – 20

16 – Raspršilo ih lice Jahvino, on ih više nije gledao. Ne poštuju više svećenika, ne sažaljuju staraca.
17 – Već nam oči iščilješe iščekujući pomoć, ali uzalud; s kula naših zureć’ u daljinu očekivasmo narod koji nas ne može spasiti.
18 – Vrebaju nam na korake da ne hodamo po trgovima svojim. Bliži nam se kraj, navršili nam se dani, naš konac dolazi.
19 – Naši gonitelji bijahu brži od orlova na nebu; u planini nas ganjahu, u pustinji dočekivahu u zasjedi.
20 – Naš životni dah, Jahvin pomazanik, pade u njihove jame – on za koga govorasmo: “U sjeni njegovoj živjet ćemo među narodima.”

Tuž 4: 21 – 22

21 – Raduj se i veseli se, Kćeri edomska, ti koja živiš u zemlji Usu: doći će i do tebe čaša, opit ćeš se i razgoliti.
22 – Tvoj grijeh je iskupljen, Kćeri sionska, neće te više u izgnanstvo voditi. Kaznit će opačinu tvoju, Kćeri edomska, razotkriti grijehe tvoje.

Koji su vama najljepši dijelovi iz poglavlja Tužaljke 4? Možete nam reći u komentarima. Hvala

NE PROPUSTI  Reinkarnacija - sjećanja na prošli život

Možda će vas zanimati i ovo:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.