Prema predaji – vile su natprirodna bića, djevojke vječno mlade i izuzetno lijepe, koje mogu očarati svakog čovjeka svojim čarima. Ponekad imaju duge bijele haljine ili lagana, nježna i prozračna krila…

Postoje li vile?
Koliko li samo stvorenja postoji u legendama i mitovima raznih naroda. Tu možemo naići i na jednoroge, spodobe, patuljke, razne kepece, vještice, prirodne duhove, sve okružene aureolom magije, nepoznatog i tajanstvenog, ali i nevjerojatno bliskog prirodi.
Kad počnemo gledati na svijet tim očima, otkrit ćemo da drveće predstavlja sklonište raznih stvorenja koja vrebaju na neoprezne putnike na osamljenim putovima, da vjetrovi dobivaju život i da cijela priroda predstavlja neobično dinamičnu pozornicu zbivanja čiji su važni akteri njeni nevidljivi subjekti, razni duhovi, stvorenja elemenata vode, zemlje, zraka, vatre i etera, zla bestjelesna stvorenja, i ona dobra, razne nimfe i… vile.
Pitanje koje nas posebno zanima tiče se stvorenja koja su zadnja spomenuta, a glasi: tko su vile?
Prema predaji – vile su natprirodna bića, djevojke vječno mlade i izuzetno lijepe. One mogu očarati svakog čovjeka svojim čarima.
Magija
Ponekad imaju duge bijele haljine ili lagana, nježna prozračna krila. Mogu biti vješte u magiji i obično žive dalje od ljudi. Obično im pomažu u nevolji, iako znaju biti i osvetoljubive. S njima treba biti ljubazan, pažljiv i dobar. Jedini koji su učinili nešto više u istraživanju ovih neobičnih stvorenja bili su srednjovjekovni autori kao Paracelsus. On govori o sličnim stvorenjima, o silfima zraka, o salamanderima vatre, nimfama vode i o kepecima zemlje u svojem djelu “Liber de nymphis, sylphis, pygmaeis et salamandris et caeteribus spiritibus”, te drugi koji vile smatraju prirodnim duhovima koje narod poznaje pod raznim imenima kao što su vile, vilenjaci, kućne vile, vražići i sl.
Kasnije, pa sve do danas o njima govore razni okultni autori, koji ih opet smatraju pripadnicima nevjerojatno velikog carstva prirodnih duhova, čija je priroda potpuno drukčija od ljudske. Prema teozofskom stajalištu vile su aktivan i koristan dio prirodnog svijeta. Glavni im je zadatak predstavlja apsorbiranje životne energije, chija i prane od Sunca, te njeno raspoređivanje fizičkome svijetu oko nas. U njihove dužnosti i konkretnije zadatke spada i bavljenje strukturom i bojama cvijeća, te briga oko biljnog korijenja kao i pomaganje razvoja minerala, povrća i životinjskog carstva.
Nevidljive za oko
Prema svojoj prirodi i prebivalištu smatraju se stanovnicima astralne razine. To znači da su u principu nevidljive za ljudsko oko. Mogu i poprimiti oblik po želji, iako se drže određenih obljubljenih oblika.
Usprkos tome što je građa njihova tijela toliko delikatna i nježna mogu se, u situacijama kada žele biti opažene, materijalizirati. To se dešava kada se pulsirajuća sfera žive svjetlosti s jarkom jezgrom koja čini njihovo normalno stanje, kondenzira.
Pri materijalizaciji svog lika koriste kolektivnu svijest. Podržavaju i određene oblike koji im odgovaraju u prirodi.
Njihovo ponašanje prema ljudima također ne odstupa od legendi. Prema teozofima većina njih tako izbjegava čovjeka smatrajući njegove želje, običaje i emancije nasrtljivima, budući da isti vrlo često stvaraju astralne struje koje im smetaju.
No, usprkos tome kod nekih vila postoji želja za pomaganjem čovjeku i prijateljevati s njim (naime samo oni koji iskreno nude sebe mogu naći istinsku naklonost u očima drugih). Naročito je zanimljivo da se prirodnim duhovima niže vrste pripisuju razni nestašluci prilikom izvođenja brojnih spiritističkih seansi, kao što su predaja vijesti udarcima, ili na primjer donošenje stvari iz daljine…
Vilinska stvorenja
Mnoštvo literature s tog područja, kao što je na primjer “Vilinska stvorenja pri radu i igri” Džefri Hodsona, daje nam i konkretne opise nekih od takvih stvorenja koji se temelje na vidovitim sposobnostima određenih ljudi. Jedan od takvih opisa je i opis Zlatne vile koji glasi: Zlatna vila je bez sumnje svjetloputa. Sva je ispunjena smijehom i srećom, njeno lice je iskreno i slobodnog izražaja. Lice je okruženo aureolom zlatnog sjaja u kojemu se mogu uočiti i obrisi njenih krila. Postoji određeni nagovještaj podrugljivosti u njenom držanju i izrazu lica, kao da se izvrsno zabavlja zbijajući šalu s čovjekom koji je promatra…
Drugi opis je opis kućnog Braunija. Bio je visok dvanaest do petnaest centimetara. Nosio je kupastu smeđu kapu načinjenu od materijala nalik na jelensku kožu. Njegovo lice je živo i mladenačko, glatko izbrijano. Oči su mu tamnosmeđe, okrugle i svijetle. Vrat mu je pomalo predug i tanak u odnosu na čovječji. Odjeven je u zeleni kaput i smeđe sive čarape od grube tkanine. Trenutno nosi čizme koje su u nesrazmjeru s njegovim tijelom.
Postoje li zaista vilinska stvorenja, radi li se tu samo o još jednom proizvodu ljudske mašte ili o stvarnim stvorenjima koja, iako je u to teško povjerovati, žive tu negdje pokraj nas?
Napokon, ako smo okruženi nevidljivim radio valovima i zračenjima zašto onda ne bismo bili okruženi nekom vrstom nevidljivih stvorenja koja egzistiraju na sasvim različit način od nas, naročito ako se mnogi ljudi kunu u njihovo postojanje.
Eksperiment
Poznat je i eksperiment poznatih psihologa u svrhu dokazivanja postojanja takvih bića. Oni su se skupili na rubu jedne šume u Bohemiji. Tu su izvršili izvjestan magijski ritual, a potiče iz jednog srednjovjekovnog spisa. On služi za prizivanje gnoma, bića povezanih sa elementom zemlje.
Nakon što su započeli određene invokacije, u šumi se počela stvarati neka čudna atmosfera, te su se na mjestu eksperimenta pojavile stotine svitaca. Djelovalo je to toliko uznemirujuće na istraživače da su jednostavno otišli s mjesta izvođenja eksperimenta.
Iako se za vrijeme eksperimenta nije pojavio ni jedan gnom, nešto neobično se očito dogodilo.
Da li je dovoljno da nas uvjeri u postojanje takvih stvorenja ili taj odgovor moramo potražiti sami na neki drugi način. Iako čovjek mnogo zna o svijetu oko sebe, ipak ogromno područje znanja leži neotkriveno, a u njemu bez sumnje postoji mjesto i za vile.