U ovoj objavi možete pročitati neke zanimljivosti o biljkama mesožderkama. Te zanimljivosti su vam možda bile poznate, možda manje poznate ili totalno nepoznate. Svakako, nadamo se da će vas ova objava zabaviti.
Top zanimljivosti o biljkama mesožderkama
Karnivorne biljke (biljke mesožderke ili insektivorne biljke) su biljke koje koriste klopke da bi uhvatile razne životinje, pretežno insekte, koji su im neophodni za ishranu.
Gdje žive
Uglavnom žive na i kiselim zemljištima, sa malom koncentracijom minerala, pa su se tako, pomoću zamki, adaptirale na takve nepovoljne uvjete života. Rasprostranjene su svuda u svijetu, posebno u Aziji, Africi i Americi.
Prvo spominjanje
Karnivorne biljke se prvi put spominju 1875. godine u knjizi Charlesa Darwina “Insektivorne biljke”.
Pretpostavlja se da na svijetu ima oko 600 vrsta biljki mesožderki, i još oko 300 biljaka koji imaju neke, ali ne i sve karakteristike biljki mesožderki.
Nastanak
Karnivorne biljke su nastale adaptacijom biljaka na zemljišta slabo obogaćena mineralima, posebno azotom i fosforom. Da bi došli do tih minerala, one su se morfološki prilagodile i počele se hraniti protozoama i životinjama, a posebno zglavkarimima, najviše insektima, hvatajući ih u klopku. Na taj način su postali predatori, što je dosta rijedak slučaj kod biljaka.
One se i dalje hrane fotosintezom, jer u sebi sadrže klorofil, kao i procesom dobijanja vode i drugih mineralnih materija preko korijenja. Na taj način dobijaju energiju. One pored listova imaju modificirane apsorpijske dlačice. Pomoću tih dlačica upijaju produkte koji su nastali od tijela insekata koji su razgradili enzimi iz njihovih žlijezda. Pored toga, posjeduju specijalne mehanizme za hvatanje plijena. Prema tim mehanizmima je napravljena opća podjela na dvije velike grupe:
– biljke mesožderke sa aktivnim tipom hvatanja životinja
– biljke mesožderke sa pasivnim tipom hvatanja životinja.
Klopka
Biljke mesožderke sa aktivnim hvatanjem posjeduju klopku koja se pomjera da bi uhvatila plijen. Njihovi listovi su tako preobraženi da aktivnim pokretanjem uhvate i onesposobe plijen koji zatim razgrade uz pomoć probavnih enzima. Biljke mesožderke sa pasivnim hvatanjem posjeduju pasivnu klopku koja se ne pomjera, već mami insekte u biljku gdje zatim biva uhvaćen. Obično imaju dio lista preobražen u strukturu nalik na vrč ili lijevak u kojem se nalaze probavni sokovi. Životinja jednostavno upadne u takvu strukturu, utopi se i biva svarena. Međutim, mesožderka prije nego što uhvati plijen, mora da ga namami, a to radi pomoću drečavih boja, specifičnog mirisa ili nektara. Te osobine sadrže obadvije grupe, i biljke mesožderke sa aktivnim hvatanjem i sa pasivnim hvatanjem.
Da bi se neka biljka mogla nazvati mesožderkom, neophodno je da bude sposobna da namami plijen, ulovi i na kraju svari. Tako, na primjer, najpoznatija biljka mesožderka, venerina muholovka primami insekte drečavom bojom i sočnim nektarom. Insekt će hodajući po njoj nadražiti dve ili tri osjetljive dlačice, koje se nalaze u sredini oba poklopca, blizu glavnog rebra. Tek tada će se klopka brzo zatvoriti i uloviti ga. Tako ostaje tri-četiri dana. To je vrijeme za koje se pomoću probavnih enzima svari plijen. Ukoliko joj, pak, on nekako uspije pobjeći, ona će se ponovo otvoriti nakon par sati.
Žive na mjestima kao što su močvare, tresetišta, kisele bare, vulkanski pepeo, morske i riječne obale, pješčare, stajaće vode, stijene i krečnjak litice jake kiselosti, odnosno zemljišta kojima nedostaju hranljive materije, a posebno nitrati i fosfati. Naseljavaju pretežno u tropskim i kišnim šumama Južne Amerike, Azije i Afrike, mada ih ima i u našim krajevima. Mnogo ljudi uzgaja biljke mesožderke u svojim domaćinstvima.
Što još love
Neke tropske karnivorne biljke love i sitne ribice, kolibrija ili manjeg sisara. Biljke mesožderke nikada neće napasti ljude prvenstveno zato što su dosta veće od njih, ali ukoliko se nekim biljkama ponudi komadić ljudske kože, mišića ili nekog drugog tkiva, ono će nakon određenog vremena biti potpuno svareno!
IZVOR: biljkeizivotinje.blogspot.com
