Ako ste zaljubljenici u razne zanimljivosti i misterije, ispod su navedeni neki misteriozni znakovi i događaji koji će vas zabaviti a i natjerati na razmišljanje. Zemlja je puna tajni i čuda koja su nevjerojatna.
Misteriozni znakovi i događaji – Astralna projekcija
Mladi kapetan američke vojske stacionirane u Panami, uznemirio se zbog svoje majke koja se morala podvrći operaciji u nekoj njujorškoj bolnici. Bilo je to 1943. godine. Nisu mu dopustili da sve vrijeme trajanja operacije bude uz nju. Tog dana kada je trebala biti operirana, najednom je u vrijeme doručka zaspao na nekoliko trenutaka i sanjao da se nalazi pred Memorial Hospital i New Yorku u blizini East River Drivea. Ušao je u bolnicu i od vratara zatražio dozvolu da se popne u sobu svoje majke. Provjerivši popis bolesnika, zapisao je njegovo ime na listu posjetilaca. Jedna druga bolničarka prepoznala ga je po fotografiji koju je vidjela na noćnom ormariću u sobi u kojoj je ležala njegova majka.
Mladi kapetan nije nikada stigao do kata na kojem je ležala njegova majka. Dok se penjao liftom, najednom se sve zamračilo i on se probudio. Nalazio se u Panami. Bilo je točno 1 sat i 15 minuta popodne.
Tajanstveni događaj
Nekoliko dana kasnije primio je pismo od majke u kojemu je spomenula tajanstven događaj koji ju je jako uzrujao. Rekli su joj, naime, da ju je sin došao posjetiti – ali pisala je – nikad nije stigao do njene sobe. Vratar i jedna bolničarka vidjeli su ga kako ulazi u lift, ali ga ni jedno od njih nije vidjelo kako iz njega izlazi. Majka je dodala kako se taj njegov posjet dogodio u 12 sati i 15 minuta, što je po panamskom vremenu bilo 1 sat i 15 minuta.
Ime časnika koji je želio posjetit majku u bolnici nalazi se na popisu posjetitelja. To je Charles Berlitz, slavni pisac Bermudskog trokuta i Tajne Atlantide, te bezbroj drugih svjetskih bestselera.
Bila je to astralna projekcija Charlesa Berlitza, koji je skupio slične (ne)moguće događaje diljem svijeta i objavio ih u knjizi “Svijet čudesnih fenomena” iz koje donosimo nekoliko priča.
Misteriozni događaji iz četvrte dimenzije – Pjesme za Titanik
Jednog nedjeljnog jutra velečasni Charles Morgan, pastor metodističke crkve u Rodedaleu u Wannipegu u Kanadi, otišao je ranije nego inače u crkvu da pripremi večernju propovijed. Prije nego je krenuo u svoj ured, izvjesio je na oglasnu ploču pjesme koje je izabrao vođa zbora. Nakon toga ušao je u svoj župni ured i odlučio se malo odmoriti dok ne dođe vrijeme večernjoj misi. Uskoro je zaspao.
Vizija koja mu se ukazala u snu i misteriozni znakovi bili su jezoviti: buka golemih valova koja se u tami lomi strašnom bukom. Kroz tu buku čuo je kako neki zbor pjeva staru pjesmu koju je velečasni Morgan već davno zaboravio. San je bio takva mora da se pastor probudio, nastojeći zapamtiti pjesmu koju je čuo u snu. Bacio je pogled na sat i ocijenio kako do mise ima dovoljno vremena da može još malo prodrijemati. Mislio je kako će ovaj kratki period biti dovoljan da iz njegovog duha odagna ružan san koji je upravo sanjao.
San se ponovio
Prevario se. Tek što je ponovno zaspao, san se ponovio: opet buka valova, duboka crna noć, stara zaboravljena pjesma…
On se, trgnuvši, probudio. Bio je užasno zbunjen. Napokon ustane i uđe u praznu crkvu da na ploču izvjesi novu pjesmu. Tako su vjernici za vrijeme večernje mise pjevali onu istu pjesmu koju je pastor čuo u snu.
Bilo je nečeg doista neobičnog u činjenici da se na tisuću kilometara daleko od oceana pjeva pjesma, koja je čudno odzvanjala prostorima crkvice u malom gradiću Kanade: “Poslušaj Bože, našu molitvu koja se uzdiže prema Tebi za sve koji su u opasnosti na moru”.
Kratko vrijeme nakon toga, pastor je saznao da u isto vrijeme dok su njegovi vjernici pjevali staru pjesmu, na oceanu se odigravala strašna tragedija. Bilo je to 14. travnja 1912. godine, dok je na sjevernom Atlantiku luksuzni brod Titanik upravo nestajao u ledenim dubinama.
Misteriozni znakovi i događaji – Pukovnija podignuta i odnesena oblakom
U ratu je sve moguće: ljudi su podvrgnuti iskušenju, razum također. Čovjeku se ponekad učini da se jedan svijet otvorio da bi progutao drugi. Ponekad se to i dogodi. Istinit događaj koji se zbio jednoj britanskoj pukovniji na granici je razuma: nestala je u Turskoj u vrijeme prvog svjetskog rata.
Godine 1915. Britanci su s australskim i novozelandskim trupama pokušali osvojiti uzvisinu kraj zaljeva Sulva na koju su se povukli Turci. Bitka je bila žestoka, ranjenih s jedne i druge strane.
Jutro je bilo svijetlo i sunčano. Samo šest ili sedam oblaka nepomično je visjelo iznad brežuljka na kojem se nalazila kota 30. Turci su uzvraćali pucajući po napadačima. Ali čudno, unatoč vjetru koji je s juga puhao 8 kilometara na sat, oblaci se nisu micali.
Nevjerojatan događaj
Prvoj norfolskoj pukovniji naređeno je da po svaku cijenu osvoji turski položaj. Vojnici nasrnuše ravno u oblak koji je nisko lebdio iznad isušenog korita rijeke Kaiyak Dere. Četiri tisuće vojnika prodiralo je, prema svjedočanstvima novozelandskih vojnika ukopanih u rovovima dva kilometra dalje, cijeli jedan sat. Tada se dogodilo nešto nevjerojatno.
Oblak dimenzija 70 x 250 metara, koji kao da je visio iznad zemlje, polagano se podigao prema nebu i krenuo u smjeru Bugarske. Vojnici prve pukovnije, odletješe zajedno s njim. Danas nijedan križ ne označava njihov grob. Ako su poginuli, onda se to dogodilo na najbrži način koji je ikada zabilježen u vojnim arhivima, jer se o njima nikada ništa više nije čulo. Ali, ako su bili podignuti i odneseni oblakom, kao što potvrđuju novozelandski vojnici, možda se nalaze u nekom drugom svijetu u kojem ne postoji rat.
Misteriozni događaji iz četvrte dimenzije – Zagonetno ponašanje ruža
Liječnik Nandor Fodor bio je psihoanalitičar zaljubljen u parapsihologiju. Njega su voljeli svi i – sve! Nakon njegove smrti, u svibnju 1964., svi predmeti u njegovoj sobi počeli su se micati. Kao da je pokojni psihoanalitičar želio pokazati kako nije napustio ovaj svijet i kako je njegovo odsustvo samo iluzija. Njegovu suprugu najviše je zadivilo ponašanje cvijeća na terasi njihova stana.
Ruže penjačice – tumačila je Fodorova supruga – obično su gubile latice svaka četiri dana, zatim bi se stvarali novi pupoljci. Ali, nakon smrti mog supruga, najmanje 150 ruža cvalo je neprekidno nekoliko tjedana. Što sam više promatrala cvijeće, sve sam se više čudila: tjednima nijedna ruža nije izgubila nijednu laticu. A onda, jednog dana sve odjednom povenuše. Sljedećeg dana rascvala se samo jedna. Cvala je nekoliko tjedana… Jesu li tajanstvene ruže tako neobično cvale zbog nečeg osobitog? Lako moguće, jer slučaj doktora Fodora nije jedini. U listopadskom broju časopisa Ladi’s Home Journal, slavni pisac Taylor Caldwell ispričao je sličnu priču. Gospođa Caldwell i njen suprug imali su goleme grmove ljiljana koji dvadeset i jednu godinu nisu dali ni jedan cvijet. Caldwell je zbog toga često zadirkivao svoju suprugu.
Poslije njene smrti u travnju 1970. godine, ljiljani su neprekidno cvali.
Misteriozni znakovi i događaji – Dvije tisuće godina kasnije
Misleći da od pretjeranog umora halucinira, McKerracher uđe u kuću, ali dvadesetak minuta kasnije, zbunjen onim što se dogodilo, ponovno izađe. Sada je buka bila još jača i nekako bliža. Najednom mu se učini kao da velika gomila ljudi hoda s druge strane ulice. “Ukočen i skamenjen, slušao sam nevidljivo hodanje tik kraj mene”, pričao je kasnije pisac. “Mora da je bilo na tisuće hodača, jer je buka bila neprekinuta i stalna.” Bojeći se da je poludio, on opet uđe u kuću i čvrsto odluči leći u krevet.
Tjedan dana kasnije iznenadila ga je priča koju je čuo od svojih susjeda. Rekli su mu kako su se prošlog tjedna, kasno navečer, njihov pas i mačka naglo probudili, skočili na noge nakostriješene dlake, kao da su nešto čuli. To je trajalo dvadesetak minuta. Susjedi su dodali da su životinje bile strašno uplašene.
Onda McKerracher i njima ispriča svoje iskustvo. Životinje su se čudno ponašale u isto vrijeme prošlog tjedna kad je i on čuo topot neobičnog mnoštva.
Pokušavajući objasniti taj čudan fenomen, McKerracher je otkrio kako je stara rimska cesta koja je vodila na sjever, prolazila točno iza kuća koje su se nalazile s druge strane ulice. Osim toga, 117. godine poslije Krista, deveta elitna rimska legija, sastavljena od iberskih vojnika, poslana je da uguši pobunu škotskih plemena. Brojila je oko 4000 vojnika.
Deveta baksuzna
Ta je legija dobila nadimak Deveta baksuzna, poslije svega što se odigralo šezdesete godine. Te su godine legionari dali, naime, izbičevati kraljicu Boadiceju iz plemena Icena u Engleskoj i silovali sve djevojke. Kraljica je dala znak za ustanak. U njemu je poginulo dosta rimskih vojnika.
Legija koja se nakon toga reorganizirala, nije više bila ona nekadašnja. Njen dug marš kroz Škotsku neobično se završio: nestala je bez traga kratko nakon što je prošla mjesto koje će buduća stoljeća nazvati – Dunblane.
U listopadu 1984. McKerracher, koji više nije stanovao u tom dijelu grada i nikad više nije čuo nikakvu buku, održao je predavanje o povijesti grada na neko žensko društvo. Ispričao im je i o čudnom slučaju koji se njemu samome zbio jedne rujanske noći.
Poslije predavanja Cecilia Moore, članica tog društva, ustala je i izjavila kako je i ona također čula buku. Živjela je točno preko puta zgrade u kojoj se održavalo predavanje i rekla: “Uvjeren sam”, napisao je “da je ono što smo ona i ja čuli doista bila rimska legija koja je marširala ususret svojoj fatalnoj sudbini prije gotovo dvije tisuće godina”.
Da li ste vi imali neka iskustva kada su u pitanju misteriozni znakovi i događaji? Možete nam reći u komentarima. Hvala
