Jednom davno, iza sedam brežuljaka i tri rijeke, postojala je čarobna šuma o kojoj su svi u selu šaptali. Djeca su radoznalo podizala glave prema krošnjama kad bi ih roditelji poveli u šetnju, a stariji su samo tajanstveno klimali i govorili: „Ta šuma skriva čuda koja oči ne vide, ali srce osjeti.“ Ovo je bajka o čarobnoj šumi, mjestu gdje je svaki list imao svoju priču, a svaka staza vodila do novih prijateljstava i pustolovina.
Putovanje djevojčice Lune
U malenom selu živjela je djevojčica Luna. Bila je hrabra, znatiželjna i uvijek je vjerovala da iza šume postoje tajna vrata koja vode u svijet pun čuda. Jednog jutra, dok su kapljice rose još blistale na travi, Luna je odlučila krenuti u pustolovinu.
Ponijela je svoj mali ruksak, komadić kruha i toplu maramu. Kad je zakoračila u šumu, krošnje su se počele lagano njihati, kao da je pozdravljaju. Ptičice su zapjevale veselu pjesmicu, a cvijeće uz stazu mirisalo je snažnije nego ikada. Luna je shvatila da je šuma sretna što je stigla.
Susret s čarobnim bićima
Nije prošlo dugo, a Luna je srela neobično stvorenje. Bio je to mali zeleni vilenjak s kapicom od lista hrasta. Predstavio se kao Tilio i rekao:
„Dobrodošla u čarobnu šumu! Ako želiš otkriti njezine tajne, moraš slušati srce i biti dobra prema svemu što ovdje živi.“
Luna je obećala da će paziti i pomoći kome god bude mogla. Zajedno su krenuli dublje u šumu, gdje su susreli razgovorljive vjeverice, mudru sovu i jezera koja su svjetlucala poput stakla. Svako stvorenje ispričalo je Luni malu tajnu: kako šuma diše, kako drveće šapuće jedno drugome i kako je ljubav najveća čarolija koja sve povezuje.
Izazov čarobne šume
No, bajka o čarobnoj šumi ne bi bila potpuna bez izazova. Na kraju staze čekala ih je stara stijena koja je zatvarala prolaz prema Skrivenom proplanku. Na stijeni su bila urezana čudna slova.
„To je zagonetka,“ objasni Tilio. „Samo onaj tko vjeruje u dobro može je riješiti.“
Luna je duboko udahnula i prisjetila se riječi svoje bake: „Kad ne znaš odgovor, pomisli na ljubav.“ Pogledala je u stijenu i šapnula: „Ljubav.“
U tom trenutku stijena se rastvorila, a pred njima se otvorio najljepši proplanak. Cvjetovi su plesali na vjetru, leptiri su letjeli u krugovima, a iz zlatnog stabla kapale su kapljice svjetlosti koje su grijale dušu.
Pouka bajke
Luna je naučila da čarobna šuma svoje tajne dijeli samo s onima koji dolaze otvorena srca i donose dobrotu. Kad se vratila kući, njezina su se oči sjajile, a osmijeh nije silazio s lica. Od tada, kad god bi netko iz sela pričao o šumi, Luna bi s osmijehom rekla:
„Čarolija je stvarna, ali je možete pronaći samo ako vjerujete u ljubav i dobro.“
I tako, ova bajka o čarobnoj šumi ostaje podsjetnik svima, malima i velikima, da se čuda događaju kada otvorimo srce i budemo prijatelji prirodi i jedni drugima.
