Ispod možete pročitati poglavlje iz Biblije i Novog zavjeta Evanđelje po Ivanu 8. Evanđelje po Ivanu četvrto je evanđelje po redu i u većoj se mjeri razlikuje od prva tri evanđelja, takozvanih Sinoptika (po Mateju, Marku i Luki). Napisano je oko 100. godine i po vremenu pisanja je posljednje kanonsko evanđelje. Ako u tekstu ispod postoje bilo kakve greške, slobodno nam to navedite u komentarima i nastojati ćemo to ispraviti u što kraćem vremenu.
Biblija, Stari i Novi zavjet – MENU
Evanđelje po Ivanu 8
1 – A Isus se uputi na Maslinsku goru.
2 – U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati.
3 – Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu
4 – i kažu mu: “Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu.
5 – U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?”
6 – 10
6 – To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu.
7 – A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.”
8 – I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji.
9 – A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam – i žena koja stajaše u sredini.
10 – Isus se uspravi i reče joj: “Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?”
11 – 15
11 – Ona reče: “Nitko, Gospodine.” Reče joj Isus: “Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.”
12 – Isus im zatim ponovno progovori: “Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.”
13 – Farizeji mu nato rekoše: “Ti svjedočiš sam za sebe: svjedočanstvo tvoje nije istinito!”
14 – Odgovori im Isus: “Ako ja i svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo je moje istinito jer znam odakle dođoh i kamo idem. A vi ne znate ni odakle dolazim ni kamo idem.
15 – Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga;
16 – 20
16 – no ako i sudim, sud je moj istinit jer nisam sam, nego – ja i onaj koji me posla, Otac.
17 – Ta i u vašem zakonu piše da je svjedočanstvo dvojice istinito.
18 – Ja svjedočim za sebe, a svjedoči za mene i onaj koji me posla, Otac.”
19 – Nato ga upitaju: “Gdje je tvoj Otac?” Odgovori Isus: “Niti mene poznajete niti Oca mojega. Kad biste poznavali mene, i Oca biste moga poznavali.”
20 – Te riječi rekao je Isus u riznici dok je naučavao u Hramu. I nitko ga ne uhvati jer još ne bijaše došao njegov čas.
21 – 25
21 – Reče im ponovno Isus: “Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i u svojem ćete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne možete doći.”
22 – Židovi se nato stanu pitati: “Da se možda ne kani ubiti kad govori: ‘Kamo ja odlazim, vi ne možete doći’?”
23 – A Isus nastavi: “Vi ste odozdol, ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta.
24 – Stoga vam i rekoh: ‘Umrijet ćete u grijesima svojim.’ Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim.”
25 – Nato mu oni rekoše: “A tko si ti?” Odvrati Isus:
26 – 30
26 – “Ta što da vam s početka opet zborim? Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; no onaj koji me posla istinit je, i što sam čuo od njega, to ja zborim svijetu.”
27 – Ne shvatiše da im govori o Ocu.
28 – Isus im nato reče: “Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne činim ništa, nego da onako zborim kako me naučio Otac.
29 – Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sama jer ja uvijek činim što je njemu milo.”
30 – Na te njegove riječi mnogi povjerovaše u njega.
31 – 35
31 – Tada Isus progovori Židovima koji mu povjerovaše: “Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici;
32 – upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.”
33 – Odgovore mu: “Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to ti govoriš: ‘Postat ćete slobodni?'”
34 – Odgovori im Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha.
35 – Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek.
36 – 40
36 – Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni.
37 – Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tražite da me ubijete jer moja riječ nema mjesta u vama.
38 – Ja govorim što vidjeh kod Oca, a vi činite što čuste od svog oca.”
39 – Odgovoriše mu: “Naš je otac Abraham”. Kaže im Isus: “Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova činili.
40 – A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga čuo. Takvo što Abraham nije učinio!
41 – 45
41 – Vi činite djela oca svojega.” Rekoše mu: “Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac – Bog.”
42 – Reče im Isus: “Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla.
43 – Zašto moje besjede ne razumijete? Zato što niste kadri slušati moju riječ.
44 – Vama je otac đavao i hoće vam se vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži.
45 – A meni, jer istinu govorim, meni ne vjerujete.
46 – 50
46 – Tko će mi od vas dokazati grijeh? Ako istinu govorim, zašto mi ne vjerujete?
47 – Tko je od Boga, riječi Božje sluša; vi zato ne slušate jer niste od Boga.”
48 – Odgovoriše mu Židovi: “Ne kažemo li pravo da si ti Samarijanac i da imaš zloduha?”
49 – Odgovori Isus: “Ja nemam zloduha, nego častim svoga Oca, a vi me obeščašćujete.
50 – No ja ne tražim svoje slave; ima tko traži i sudi.
51 – 55
51 – Zaista, zaista, kažem vam: ako tko očuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka.”
52 – Rekoše mu Židovi: “Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: ‘Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka.’
53 – Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?”
54 – Odgovori Isus: “Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ništa. Ima koji me slavi – Otac moj, a vi velite da je on vaš Bog,
55 – no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit ću lažac jednak vama. No znam ga i riječ njegovu čuvam.
56 – 59
56 – Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se.”
57 – Rekoše mu nato Židovi: “Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?”
58 – Reče im Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!”
59 – Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziđe iz Hrama.
Koji su vama najljepši dijelovi iz poglavlja Evanđelje po Ivanu 8? Možete nam reći u komentarima. Hvala
