Jeremija 4: Biblija i Stari zavjet

Vjera i religija: Sveto pismo i Stari zavjet – Jr 4

Ispod možete pročitati poglavlje iz Biblije i Starog zavjeta Jeremija 4. Jeremija je jedna od knjiga Svetog pisma i Staroga zavjeta. Pripada u velike proročke knjige. Pisac je prorok Jeremija, koji je doživio propast Izraela i Jeruzalema. Biblijska kratica knjige je Jr. Ako u tekstu ispod postoje bilo kakve greške, slobodno nam to navedite u komentarima i nastojati ćemo to ispraviti u što kraćem vremenu.

Biblija, Stari zavjet i Novi zavjet – POČETNA

Jeremija 4

Jr 4: 1 – 5

1 – “Ako se, Izraele, želiš vratiti – riječ je Jahvina – k meni se vrati; ukloniš li grozote svoje, više ne moraš bježati od mene.
2 – Ako se zakuneš: ‘Živoga mi Jahve!’ istinito, pravo i pravedno, narodi će se blagoslivljati u tebi i tobom se dičiti.”
3 – Jer ovako govori Jahve Judejcima i Jeruzalemcima: “Prokrčite sebi prljuše, ne sijte po trnjacima.
4 – Obrežite se Jahvi, skinite obrezak sa srca svojega, Judejci i Jeruzalemci, jer će bijes moj buknuti kao vatra i gorjet će, a nikog da ugasi, zbog zlodjela i opačina što ih počiniste.
5 – Objavite u Judeji, razglasite u Jeruzalemu! Trubite u rog širom zemlje, vičite punim glasom i recite: ‘Svi na okup! Zavucimo se u gradove svoje utvrđene!’

Jr 4: 6 – 10

6 – Dižite znak prema Sionu! Bježite! Nemojte zastajati! Jer dovodim nesreću sa Sjevera, veliku propast.
7 – Lav se podiže iz čestara svoga, zatornik naroda izađe iz svog mjesta, krenu da zemlju tvoju opustoši: gradove će tvoje razoriti, nestat će im žitelja.
8 – Zato se u kostrijet ogrnite, kukajte, naričite, jer rasplamtjela jarost Jahvina nas nije mimoišla.
9 – U dan onaj – riječ je Jahvina – klonut će srce kralju i knezovima. Svećenici će se zapanjiti, proroci umuknuti.
10 – I reći će: ‘Ah, Jahve, Gospodine, zaista nas teško prevari kad reče: ‘Uživat ćete mir’ a sad nam je mač pod grlom.’

NE PROPUSTI  Prva knjiga o kraljevima 12: Biblija i Stari zavjet

Jr 4: 11 – 15

11 – U to će se vrijeme reći narodu ovom i Jeruzalemu: Vruć vjetar s pustinjskih sipina puše prema kćeri naroda moga; ali ne da hladi i da pročisti!
12 – Doći će mi vjetar pun prijetnje, i ja ću im tada izreći sud!
13 – Gle: diže se k’o oblačine, kola mu slična vihoru, konji brži od orlova. Jao nama! Propadosmo!
14 – Operi opačinu sa srca svoga, Jeruzaleme, da bi se spasio. Dokle će se u grudima tvojim misli zločinačke gnijezditi?
15 – Jer glas naviješta od Dana, s gore Efrajimove najavljuje nesreću.

Jeremija 4: 16 – 20

16 – Opomenite, razglasite po Judeji, obznanite Jeruzalemu: neprijatelji dolaze iz daleke zemlje i poklike izvikuju protiv gradova judejskih;
17 – poput čuvara poljskih okružuju Jeruzalem, jer se odmetnu od mene” – riječ je Jahvina.
18 – Put tvoj i djela tvoja to ti učiniše. To je tvoja nesreća! Kako je gorka, kako li pogađa u srce!
19 – Utrobo moja! Utrobo moja, bolujem, srce mi se razdire! Dršće mi duša! Ne mogu šutjeti, jer čujem glas roga, poklike bojne.
20 – Javljaju slom za slomom, sva je zemlja poharana, moji su šatori iznenada opustošeni, u tren oka sva skloništa moja uništena.

Jr 4: 21 – 25

21 – Dokle ću gledati bojne znakove, slušati pozive roga?
22 – Da, bezuman je moj narod, ne poznaju me, djeca su oni nerazumna, ništa ne shvaćaju, mudri su tek za zlodjela, al’ činiti dobro ne umiju.
23 – Gledam zemlju: pusta je, evo, i prazna, nebesa: svjetlost im iščezla.
24 – Gledam brda: gle, tresu se, a svi se humci uzdrmali.
25 – Gledam: evo čovjeka nema, ptice nebeske sve su odletjele.

NE PROPUSTI  Prva knjiga Ljetopisa 29: Biblija i Stari zavjet

Jr 4: 26 – 31

26 – Gledam: plodno polje, evo, opustje, sve gradove razori Jahve žestinom gnjeva svoga.
27 – Da, ovako govori Jahve: “Sva će zemlja biti poharana, ja ću joj zadati posljednji udarac.
28 – Na to će se zemlja u crno zaviti, a nebesa, gore, potamnjeti. Jer rekoh, i neću se raskajati, odlučih i neću odustati.
29 – Pred vikom ‘Konjanici i strijelci!’ sva se zemlja u bijeg dade: bježe u šipražje, penju se na hridi: svi su gradovi napušteni: nigdje više žive duše.
30 – A ti, opustošena, što ćeš učiniti? Da se i grimizom zaodjeneš, nakitom zlatnim ukrasiš i oči ličilom izraniš, uzalud se uljepšavaš! Ljubavnici tvoji tebe preziru: traže glavu tvoju.
31 – Da, jauk kao u bolesnice čujem, vrisak kao u one što prvi put rađa; čuj, to kći sionska jeca i pruža ruke: ‘Jao meni! Duša mi zamire pod udarcima ubojica!’

Koji su vama najljepši dijelovi iz poglavlja Jeremija 4? Možete nam reći u komentarima. Hvala

Možda će vas zanimati i ovo:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.