Mona Lisa je umjetničko djelo s kojim se ne mogu mjeriti druga umjetnička djela u povijesti po broju najrazličitijih teorija u vezi s njenim nastankom i značenjem. Priča o ženi sa zagonetnim osmijehom, koju je Leonardo da Vinci naslikao u 16. stoljeću, svakog dana dobija novi nevjerovatni nastavak.
Mona Lisa je čuveno remek djelo
Mona Lisa ili La Gioconda je čuveno remek-delo renesansnog slikara Leonarda da Vincija. Izrađena je uljanom tehnikom na drvenoj ploči od topole. Predstavlja portret mlade firentinske dame, Lise del Giocondo.
Danas je portret Mona Lise izložen u Muzeju Louvre, u Parizu.
Leonardo je prije smrti prodao ovu sliku kralju Francoisu I, koji ju je izložio u dvorcu Amboaz. Kasnije je slika preseljena u dvorac Fontenblo, a najzad u Versailles, u zbirku Luja XIV. Poslije Francuske revolucije slika je premještena u Louvre. Napoleon Bonaparte ju je izložio u svojoj spavaćoj sobi, ali poslije njegovog poraza, slika je vraćena u Louvre.
Vincenzo Peruggi je 21. kolovoza 1911. ukrao ovu sliku iz Louvrea i iznjeo je sakrivenu ispod mantila. Namjera mu je bila da Mona Lisu vrati „kući“, u Italiju. Skrivao ju je u zidu svoje sobe. Ova krađa je izazvala veliki skandal u Parizu, a francuska vlada je otpustila direktora muzeja. Na mjestu gde je izlagana Mona Lisa, muzej je izlagao djela inspirirana Leonardovim remek djelom.
Peruggi je 1913. pokušao da proda Mona Lisu u Firenci. U pratećem pismu je naveo da namjerava da vrati ovu sliku u Italiju, a da za svoje troškove očekuje 500.000 lira naknade. Kada je policija zaplijenila ovu sliku, dio javnosti je zahtijevao da ona ostane u Italiji, dok je vlada bila za povratak slike muzeju Louvre. Poslije izlaganja u Rimu, Milanu i Firenci, Mona Lisa je uz veliku pompu vraćena u Francusku. Peruggi je dobio blagu kaznu od sedam mjeseci zatvora. Poznata slika je ovom aferom postala još poznatija.
Za vrijeme i nakon 2. svjetskog rata
Nakon izbijanja Drugog svjetskog rata, kustosi Louvrea su sakrili Mona Lisu 1940. bojeći se da bi je njemački nacisti mogli prisvojiti za muzej koji je Hermann Göring planirao da otvore u Linzu. Slika je ponovo javno izložena tek listopada 1947.
Dva puta su vandali napali ovo umjetničko delo 1956. Prvi put je kiselina teško oštetila donji dio slike. Drugom prilikom napadač je kamenom razbio zaštitno staklo i oštetio mali fragment Mona Liee. Od tog doba slika je zaštićena iza specijalnog blindiranog stakla.
Mona Lisa je izlagana u SAD 1963. u Washingtonu i New Yorku. To je bio rezultat zalaganja Jacqueline Kennedy, supruge predsjednika SAD, porijeklom Francuskinje, kod francuske vlade. Ovaj portret je tada vidjelo oko 1,6 milijuna ljudi.
Deset godina kasnije, slika je izlagana u Tokiju i u Moskvi. U Švicarskoj je 2012. predstavljena slika za koju se tvrdi da je prvobitna verzija Mona Lise.
Mona Lisa nije datirana ni potpisana
Još od Giorgia Vasaria, suvremenika i autora biografija umjetnika iz 16. stojeća, tvrdi se da je ovo portret Lise del Giocondo. Sam portret nije ni datiran ni potpisan. Vasari tvrdi da je Leonardo u godinama 1500-1506, po svom povratku u Firencu, naslikao portret Lise del Giocondo, treće supruge firentinskog trgovca svilom, Francesca del Gioconda. Takođe, tvrdi da Leonardo ovaj portret nije završio ni poslije 4 godine rada, te je i danas nedovršena. Samim tim, Leonardo nije dao ovu sliku naručiocu, Francescu del Giocondu, već ju je zadržao. Vasari spominje ime Mona Lisa (Mona – skraćeno od Madona, u značenju „žena“).
Vremenom su se pojavile nove teorije koje su tvrdile da je u liku Mona Lise predstavljena neka druga žena tog doba (Izabela od Aragona i Napulja, Cecilia Gallerani…), bezimena idealizirana žena, Leonardova majka, pa možda i sam lik Leonarda.
Dileme o identitetu Mona Lise su okončane 14. siječnja 2008, kada je tim istraživača sa Univerziteta u Heidelbergu objavio otkriće datiranih bilješki na marginama knjige iz listopada 1503. koje potvrđuju prvobitnu pretpostavku, da je Lisa del Giocondo bila Leonardov model.
Dimenzije slike su 76,8 × 53 cm, i na osnovu toga se ubraja u slike malih dimenzija. Nastala je u periodu od 1503. do ljeta 1505.
Način rada na djelu
Leonardo je upotrijebio piramidalni raspored elemenata koji slici daje osjećaj spokojstva. Njene grudi, vrat, lice i ruke su obasjane svjetlošću istog intenziteta. Mona Lisa sjedi uspravljena sa položenim rukama i otuda je rezervirana prema promatraču. Njen pogled ostavlja iluziju nijeme komunikacije. Općti utisak je da je prikazana misteriozna idealizirana žena, bliska i daleka u isto vrijeme.
Kao i u mnogim svojim drugim djelima, Leonardo je i na ovom portretu primjenio tehniku sfumata, kako u pozadini, tako i u detaljima lica. Na taj način oblici postaju zamagljeni. Leonardo je Mona Lisu slikao iz dvije različite perspektive, jedne za pozadinu, a druge za figuru. Ovo ne postaje odmah očigledno za promatrača i predstavlja efekt iznenađenja.
Mona Lisa je jedan od prvih portreta koji lik prikazuje u imaginarnom pejzažu. Model se vjerovatno nalazi na terasi. U maglovitom pejzažu se vidi krivudavi put, most i planine.
Leonardo je za slikanje ruku i lica koristio boje različitog kemijskog sastava. Boja ruku se vremenom bolje održala, dok su boje lica izgubile kolorit, a njihove nijanse postale gotovo sasvim valerske.
Na prvi pogled, Mona Lisa nema obrve. Smatralo se da bi to mogao biti dio ideala ljepote renesansne žene. Analize samog platna otkrile su da su obrve slikane, ali su vremenom izbljedile.
U očima Mona Lise su također uočeni sakriveni simboli.
IZVOR: bwmistery.blogspot.com
