U ovoj objavi možete pročitati najljepše pjesme Andrije Palmovića koje će vas sigurno opustiti i natjerati na razmišljanje. Ukratko, Andrija Opica Palmović je bio hrvatski svećenik i pjesnik. Ako vas zanima, možete pročitati neke lijepe pjesme Antuna Gustava Matoša.
Najljepše pjesme Andrije Palmovića
Djevojačka kletva
Stijena uvis digla čelo;
Pod njom osojno
U sklon borja groblje sjelo
Tiho pokojno.
Tik do stijene mrtvostajne
Grobak zinuo,
Crn se zastor kobne tajne
S duše skinuo.
U grob taj će božji stvorak
Lijepa Jelina,
Mlad joj život bio gorak
Poput pelina.
Bilo – kad se mladi Ive
Za njom gubio,
Do nje, veli, duše žive
Nije ljubio.
Al je prvo on za Janjom
Suze točio,
Kleo joj se da bi za njom
U grob skočio!
Prevari se drago čedo,
Janja vjeruje;
A on s Jelom, Bog mu ne do,
Pir dotjeruje.
Rastuži se teško Janja,
Svijest ju pustila!
Strašnu kletvu bezufanja,
Tad izustila:
“E da Bog da, nju i mene
U grob spratio!
A on grižnjom uspomene
Vijek si tratio!”
Za tu kletvu čula Jela,
Sva zanijemila,
Zgrozila se s crna djela
Drûga nemila!
I – ne bilo mladoj druge
Van uvenuti,
Ispod hridi crne tuge
U grob krenuti.
Zvona zamnu – kako neće
Nikad zamniti –
Prate jadnu vječna gdje će
Noć se tamniti.
Iza lijesa Ive kroči,
Smrt zavrijedio,
Plah mu pogled, suhe oči,
Sav poblijedio.
Vidio si da je nitko,
Jer se predjelo
Na oblik mu posve čitko
Grešno nedjelo.
Stupa Janja napreda se
Blijeda, upala,
Te na stijenu penjala se,
Kose čupala.
S vrha stijene put se tála
Sunovratila,
Ispred Jele u grob pala,
Vijek si skratila.
Svakog grozna hvata zima,
Mislit dočima;
Jadan Ive glavom kima,
Striže očima.
Autor: Andrija Palmović
Brence ljubavi
Jasno brence
Nepromjence
Vjerno u zvončić kuca svoj.
Šturak muči,
Ptićak čuči,
Sjeda pčela silni roj.
Ko to vrnu
Plahu srnu
Zvonce na vît joj metnu vrat?
Brence kuca,
Grud pjevuca
Ljubavi pjesmu – prvi krat.
Lovče smjeli,
Ti ustrijeli
Koju – i kada – kako ćeš;
Samo ovu
U svom lovu
Utaman tražiš; steć ju neš!
Nu svijet varav,
Živa narav
Opet na strm ju vabi klis.
I uskoči!
Momku oči
Iskočit htješe s njom u vis!
Neka đisa
Na klis s klisa
Kako će vrat ulomit pr’e.
Zvonce zvoni,
Smrt ju goni,
Izgubi l’ brence, – sretne nje!
Autor: Andrija Palmović
Najbolja poezija
Dvojaka straža
U bijelom plaštu ljuta zima skuči.
Trepere jasni zvijezda milijuni.
Svud snijeg se iskri, kao da oruni
Na nj svaka zvijezda sijevak svoje luči.
Stražara eno! srce će mu pući,
Ko krhki led na hladnoj vodi Uni,
On gleda prijeko – tamo za korduni
Pram tihom selu, svoje drage kući.
Na drage oknu dva vilinska oka
Na straži stoje. Turčina da sprže;
Prizivlju zvijezde sa neba visoka,
Da djedovinu povrate im brže,
Da k dragom skrivne svjetlaju im staze!
O! blažen svaki koga tako paze.
Autor: Andrija Palmović
Pierko Bunić
Kud će Pierko? – prije div nadzeman,
Koj’ umjede i da s vilom sklada,
I da mačem dušmane komada:
Kud će plah i tako uskoleman? –
Čim Dubrovnik podiđe mu neman,
Hajdučki se udre skupnovlada,
S teške boli s koje dom postrada,
Čak u Istok pobjeći bî spreman.
I pobježe; al da vidiš bijedu!
Jesu takvi puti nedohodi!
Je li moguć sebe odbjegnuti
I rođenu zemlju, tko se ćuti
U njezinu ropstvu, il slobodi,
Bio on u jugu, il na ledu?
Autor: Andrija Palmović
Nezaboravne pjesme Andrije Palmovića
Nemoj!
Dunaj-vodo hladna,
Mnogi li su ždrali
Od krajeva dalekih
Po tebi pali!
Al su uvijek meni
Od veće česti
Donosili tužnoj
Zlokobne vijesti.
Već zjenicom suznom
Godina sedam
Utaman od tebe
Dragog izgledam.
Nemoj da se cvijetak
S brijegom odrone,
U dubine tvoje
Zavijek utone!
Autor: Andrija Palmović
Pomagaj
Tihoma praminja
Večernji sniježak –
Težak je, težak,
Kukavice sinja,
Život moj!
Kud si, sniježe, pao –
Svačem si bijelo
Ponio velo;
Meni crno, jao,
Nebogoj!
Gdje me… ne ukopa
Zbiljnosti hladnom,
Burom nenadnom,
Kad mi njegvih stopa
Zame stâj?
Prhni, sniježe, prhni!
Tamo kraj vesi
Grobak nadnesi!
Bijelim bar ogrni
Ti me daj!
Autor: Andrija Palmović
Dobra poezija
Bosanski korabljar
Ispod brčnog otomaljskog brda,
Kud se Pliva zdvojna, raspojasa
Iz ponora baca u ponor – – –
Poput davno plandujućeg krda
Vidiš gdjeno gradić se bjelasa
Đulhisare – turski ružin dvor.
Podno njega – vodi sred tišine –
Proljetnijem veselim urankom
Tužan kano crni tamničar,
Eda koju… od srca si vine,
Onom pjesmom “starom jadovankom”
Bosanski se javlja korabljar.
Pjesma
Ah! tog pamet moja ne dohita,
Korabljo, mila korabljo,
Kako pade Bosna ponosita
A pod tursko ljuto kopito?
Niti marim znati to,
Mila moja korabljo.
Bude l’ dugo robove odgajat,
Korabljo, mila korabljo?
Il će ona jošte sretno stajat.
Svoju imat kuću, hljeb i sô?
Radije to mi reci, to,
Reci, vjerna korabljo.
Poć li ćemo nebogu po Stojku,
Korabljo, mila korabljo?
Il Slobodu, ljepotu djevojku.
Da si ju na otim vodimo? –
To ti meni reci, to,
Moja krilna korabljo.
Čujem – nešto gorama odzvanja,
Korabljo, mila korabljo:
Već “hrvatka” čalmi se ne klanja!
O! čuvenje blaženo.
Hitro! hitro, korabljo!
Bog zna – kad se vidimo.
Autor: Andrija Palmović
Marin trs
Previja se zelen trsak,
Ljuta mi ga muči bol
Kud on mora penjati se
Uz starovjek, suhi kol.
Kraj njeg šeće lijepa Mare
Gane se na teški jad,
Iskopa, te sobom uze
Milen, slatki rukosad.
Pod prozorac svoj ga sadi,
Njeguje ga, ravna sveđ
I – ukratko do nje bujan
Podigo se trsak – gleđ!
On joj svježi vedro lice,
Dah, – usana pitku sas,
On joj ljubi ranim suncem
Očešljanu, zlatnu vlas.
A, za drugim suđenim li
Ljubezna ju sjekne ćut,
Već joj nudi punan grozdić
Povoljicom svakom sut.
Sav razdragan lijepom dikom,
Ne mari ti više on,
Da bi, kako ona njemu,
I on drugim bio sklon.
Svi ga stoga momci krive,
Prohodeći onud tik:
Da se priječi božjoj pravdi,
Da je zelen zavidnik.
Jer ukriva taj ubrani,
Nedostajni, plahi stvor,
S koga će ih malne izjest
Smrtljiv onaj ljubomor!
Kunu: zimski, bog da, vjetar
Lišćem mu se igro tim,
Ne ščeko se pramaljeća,
Ni se imo ponijet čim!
A ne znadu: zašto čuva
Košuticu šumski kriš?
Jabučicu da sred lišća
Puno rad’je zamjeriš. –
Svijet je svijet – i nikad neće,
Dok ga bude – svetim bit.
Tim ljepota ljepšom biva,
Čim se većma dade krit.
Autor: Andrija Palmović
Koje su vama najljepše pjesme Andrije Palmovića u ovoj objavi? Možete nam reći u komentarima i navesti još neke lijepe stihove poezije. Zahvaljujemo unaprijed!
