Pjesme Dragutina Tadijanovića koje će vas opustiti

Pjesme Dragutina Tadijanovića koje će vas opustiti
Najljepša poezija – Dragutin Tadijanović

U ovoj objavi možete pročitati najljepše pjesme Dragutina Tadijanovića koje će vas sigurno opustiti i natjerati na razmišljanje. Ukratko, Dragutin Tadijanović je bio hrvatski pjesnik, ravnatelj Instituta za književnost JAZU-a, predsjednik Društva književnika Hrvatske. Ako vas zanima, možete pročitati neke lijepe pjesme Sergeja Jesenjina.

Najljepše pjesme Dragutina Tadijanovića

Dugo u noć, u zimsku bijelu noć

Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
Moja mati bijelo platno tka.

Njen pognuti lik i prosijede njene kose
Odavna je već zališe suzama.

Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem
Po snijegu što vani pada
U tišini bez kraja, u tišini bez kraja:
Anđeli s neba, nježnim rukama,
Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju
Pazeć da ne bi zlato moje probudili.

Dugo u noć, u zimsku bijelu noć
Moja mati bijelo platno tka.

O mati žalosna! kaži, što sja
U tvojim očima

Dugo u noć, u zimsku bijelu noć
Autor: Dragutin Tadijanović

Kada tišina spava, zlato moje

Zar si morala, mala željeznice,
Jutros da mi odvezeš moga Javora?
Tko će slušati sa mnom odbijanje crkvenog sata
I tko će sa mnom stajati u mraku ispod jabuke?

Oči sam zaklopio: zrikavac srca šuti.
Utihnulo škripanje lijesa; nebo na livadi leži.
Na tuđem se groblju sagibam,
Tuđu travu nogama gazim, osamljen.

Ruke moje, zapalite mi ponovo petrolejku:
Gledam Njenu praznu postelju.
Koraci bi moji žurno pobjegli od kuće.

A sada, zlato moje, – tišina oko mene spava.
Zar si morala, crna željeznice,
Jutros da mi odvezeš moga Javora?
Autor: Dragutin Tadijanović

Lijepa poezija

Kišoviti dani

Nebo zaogrnulo ogrtač mrk, jednolik, umoran.
Ujutro rano počela kiša srebrna,
I sipi, i sipi, uz lagan šum,
Neprestano.

U sobi mrak. Blijed, bolestan.
Bljesne,
Zagrmi,
Sijevne
Munja
Te malo
Zasvijetliv
Nestane
Zauvijek.
Nepoznat glas, uz posao, pjeva
Poznatu, staru ariju,
Neprestano.

NE PROPUSTI  Pjesme Vladimira Nazora koje opuštaju

Ovi dani kišoviti, mrakom oviti,
Rastužiše me;
Počeo sam čeznuti za plavom ljetnom večeri,
Kad bih dragoj djevojci dolazio nasmijan.
Autor: Dragutin Tadijanović

Nebo

Nebo je modro platno
Na kojem nevidljiva ruka
Bez prestanka nove oblike slika:

Pogledaj, u dnu neba slatko pase
Stado ovaca u bijelim runima.
Gdje im je pastir?

Rumneno cvijeće cvate
U mirisu,
Do neba.

U nebeskim pašnjacima
Moja draga baka
Čuva goveda.
Autor: Dragutin Tadijanović

Nezaboravne pjesme Dragutina Tadijanovića

Nikad više

Uvenuše rujni cvjetovi
Tvoje i moje ljubavi.

Nikad više
Neću gledati
Tvoja dva oka
Duboka.
Autor: Dragutin Tadijanović

Noć bez jablana

Večeras je srušen
Jablan, pored potoka.

Umrle su tvoje grane,
Viti jablane;
Nikad više nećeš
Lišćem šumiti.

Noć dohodi crnim korakom.
Jablan sniva mrtvim snom.

Ja sam žalostan.

Možda zato što je srušen
Jablan, a noć dolazi?
Autor: Dragutin Tadijanović

Dobra poezija

Ogledala sreće

Mladić i djevojka nose
U srcu mladost vedrine.
Jutrom, kad prolaze cestom,
Drže se za ruke, nježno.

Ruka je djevojke topla:
Mladić se njom poigrava.
Djevojka veselo gleda,
Smiješi se, žurno korača.

Oči su im pune radosti.
Oči su im ogledala sreće.
Autor: Dragutin Tadijanović

Pozdrav šumi

Pozdravljam te, zelena šumo, velika.
Pozdravljam te u ovo jutro mirisno,
Kad se granje po teškom rosom savija
Blistajući na sunčanoj svjetlosti.
Korijenje tvoje crnu zemlju sapinje,
A stabla stoje čvrsto kao divovi.

O, šumo, zelena šumo!

Ja volim miris tvojih cvjetova,
I šuštanje lišća na granama.
O, kako volim tvoje hladne izvore,
I mahovinu, i bilje, i košute.
Volim te kao majku, šumo.
Tebe i tvoje ptice.
Autor: Dragutin Tadijanović

Koje su vama najljepše pjesme Dragutina Tadijanovića u ovoj objavi? Možete nam reći u komentarima i navesti još neke lijepe stihove. Zahvaljujemo unaprijed!

NE PROPUSTI  Životna priča koja će vas dovesti do suza

Možda će vas zanimati i ovo: