U ovoj objavi možete pročitati najljepše pjesme Dragutina Tadijanovića koje će vas sigurno opustiti i natjerati na razmišljanje. Ukratko, Dragutin Tadijanović je bio hrvatski pjesnik, ravnatelj Instituta za književnost JAZU-a, predsjednik Društva književnika Hrvatske. Ako vas zanima, možete pročitati neke lijepe pjesme Sergeja Jesenjina.
Najljepše pjesme Dragutina Tadijanovića
Dugo u noć, u zimsku bijelu noć
Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
Moja mati bijelo platno tka.
Njen pognuti lik i prosijede njene kose
Odavna je već zališe suzama.
Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem
Po snijegu što vani pada
U tišini bez kraja, u tišini bez kraja:
Anđeli s neba, nježnim rukama,
Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju
Pazeć da ne bi zlato moje probudili.
Dugo u noć, u zimsku bijelu noć
Moja mati bijelo platno tka.
O mati žalosna! kaži, što sja
U tvojim očima
Dugo u noć, u zimsku bijelu noć
Autor: Dragutin Tadijanović
Kada tišina spava, zlato moje
Zar si morala, mala željeznice,
Jutros da mi odvezeš moga Javora?
Tko će slušati sa mnom odbijanje crkvenog sata
I tko će sa mnom stajati u mraku ispod jabuke?
Oči sam zaklopio: zrikavac srca šuti.
Utihnulo škripanje lijesa; nebo na livadi leži.
Na tuđem se groblju sagibam,
Tuđu travu nogama gazim, osamljen.
Ruke moje, zapalite mi ponovo petrolejku:
Gledam Njenu praznu postelju.
Koraci bi moji žurno pobjegli od kuće.
A sada, zlato moje, – tišina oko mene spava.
Zar si morala, crna željeznice,
Jutros da mi odvezeš moga Javora?
Autor: Dragutin Tadijanović
Lijepa poezija
Kišoviti dani
Nebo zaogrnulo ogrtač mrk, jednolik, umoran.
Ujutro rano počela kiša srebrna,
I sipi, i sipi, uz lagan šum,
Neprestano.
U sobi mrak. Blijed, bolestan.
Bljesne,
Zagrmi,
Sijevne
Munja
Te malo
Zasvijetliv
Nestane
Zauvijek.
Nepoznat glas, uz posao, pjeva
Poznatu, staru ariju,
Neprestano.
Ovi dani kišoviti, mrakom oviti,
Rastužiše me;
Počeo sam čeznuti za plavom ljetnom večeri,
Kad bih dragoj djevojci dolazio nasmijan.
Autor: Dragutin Tadijanović
Nebo
Nebo je modro platno
Na kojem nevidljiva ruka
Bez prestanka nove oblike slika:
Pogledaj, u dnu neba slatko pase
Stado ovaca u bijelim runima.
Gdje im je pastir?
Rumneno cvijeće cvate
U mirisu,
Do neba.
U nebeskim pašnjacima
Moja draga baka
Čuva goveda.
Autor: Dragutin Tadijanović
Nezaboravne pjesme Dragutina Tadijanovića
Nikad više
Uvenuše rujni cvjetovi
Tvoje i moje ljubavi.
Nikad više
Neću gledati
Tvoja dva oka
Duboka.
Autor: Dragutin Tadijanović
Noć bez jablana
Večeras je srušen
Jablan, pored potoka.
Umrle su tvoje grane,
Viti jablane;
Nikad više nećeš
Lišćem šumiti.
Noć dohodi crnim korakom.
Jablan sniva mrtvim snom.
Ja sam žalostan.
Možda zato što je srušen
Jablan, a noć dolazi?
Autor: Dragutin Tadijanović
Dobra poezija
Ogledala sreće
Mladić i djevojka nose
U srcu mladost vedrine.
Jutrom, kad prolaze cestom,
Drže se za ruke, nježno.
Ruka je djevojke topla:
Mladić se njom poigrava.
Djevojka veselo gleda,
Smiješi se, žurno korača.
Oči su im pune radosti.
Oči su im ogledala sreće.
Autor: Dragutin Tadijanović
Pozdrav šumi
Pozdravljam te, zelena šumo, velika.
Pozdravljam te u ovo jutro mirisno,
Kad se granje po teškom rosom savija
Blistajući na sunčanoj svjetlosti.
Korijenje tvoje crnu zemlju sapinje,
A stabla stoje čvrsto kao divovi.
O, šumo, zelena šumo!
Ja volim miris tvojih cvjetova,
I šuštanje lišća na granama.
O, kako volim tvoje hladne izvore,
I mahovinu, i bilje, i košute.
Volim te kao majku, šumo.
Tebe i tvoje ptice.
Autor: Dragutin Tadijanović
Koje su vama najljepše pjesme Dragutina Tadijanovića u ovoj objavi? Možete nam reći u komentarima i navesti još neke lijepe stihove. Zahvaljujemo unaprijed!
