Ispod možete pročitati poglavlje iz Biblije i Novog zavjeta Poslanica Rimljanima 2. Poslanica Rimljanima jedna je od poslanica apostola Pavla; najveća je Pavlova poslanica i dio je Novoga zavjeta u Bibliji. Kao i druge poslanice ona je prigodan spis, pismo upućeno konkretnoj zajednici koja ima konkretne probleme. Ako u tekstu ispod postoje bilo kakve greške, slobodno nam to navedite u komentarima i nastojati ćemo to ispraviti u što kraćem vremenu.
Biblija, Stari i Novi zavjet – MENU
Poslanica Rimljanima 2
1 – Zato nemaš isprike, čovječe koji sudiš, tko god ti bio. Jer time što drugoga sudiš, sebe osuđuješ: ta to isto činiš ti što sudiš.
2 – Znamo pak: Bog po istini sudi one koji takvo što čine.
3 – Misliš li da ćeš izbjeći sudu Božjemu, ti čovječe što sudiš one koji takvo što čine, a sam to isto činiš?
4 – Ili prezireš bogatstvo dobrote, strpljivosti i velikodušnosti njegove ne shvaćajući da te dobrota Božja k obraćenju privodi?
5 – Tvrdokornošću svojom i srcem koje neće obraćenja zgrćeš na se gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Boga
6 – 10
6 – koji će uzvratiti svakom po djelima:
7 – onima koji postojanošću u dobrim djelima ištu slavu, čast i neraspadljivost – život vječni;
8 – buntovnicima pak i nepokornima istini, a pokornima nepravdi – gnjev i srdžba!
9 – Nevolja i tjeskoba na svaku dušu čovječju koja čini zlo, na Židova najprije, pa na Grka;
10 – a slava, čast i mir svakomu koji čini dobro, Židovu najprije, pa Grku!
11 – 15
11 – Ta u Boga nema pristranosti.
12 – Uistinu koji bez Zakona sagriješiše, bez Zakona će i propasti; i koji pod Zakonom sagriješiše, po Zakonu će biti suđeni.
13 – Ne, pred Bogom nisu pravedni slušatelji Zakona, nego – izvršitelji će Zakona biti opravdani.
14 – Ta kad se god pogani, koji nemaju Zakona, po naravi drže Zakona, i nemajući Zakona, oni su sami sebi Zakon:
15 – pokazuju da je ono što Zakon nalaže upisano u srcima njihovim. O tom svjedoči i njihova savjest, a i prosuđivanja kojima se među sobom optužuju ili brane.
Poslanica Rimljanima 2: 16 – 20
16 – To će se očitovati na Dan u koji će, po mojem evanđelju, Bog po Isusu Kristu suditi ono što je skriveno u ljudima.
17 – Ako pak ti koji se Židovom nazivaš, koji mirno počivaš na Zakonu i dičiš se Bogom,
18 – koji poznaješ Volju i iz Zakona poučen razlučuješ što je bolje
19 – te si uvjeren da si vođa slijepih, svjetlo onih u tami,
20 – odgojitelj nerazumnih, učitelj nejačadi jer u Zakonu imaš oličenje znanja i istine;
21 – 25
21 – ti, dakle, koji drugoga učiš, sam sebe ne učiš! Ti koji propovijedaš da se ne krade, kradeš!
22 – Ti koji zabranjuješ preljub, preljub počinjaš! Ti komu su odvratni kumiri, pljačkaš hramove!
23 – Ti koji se Zakonom dičiš, kršenjem toga Zakona Boga obeščašćuješ!
24 – Doista, kako je pisano, ime se Božje zbog vas huli među narodima.
25 – Da, obrezanje koristi ako vršiš Zakon; ako pak kršiš Zakon, obrezanje tvoje postalo je neobrezanje.
26 – 29
26 – Ako dakle neobrezani opslužuje propise Zakona, neće li se njegovo neobrezanje smatrati obrezanjem?
27 – I onaj koji je podrijetlom neobrezanik, a ispunja Zakon, sudit će tebi koji si, uza sve slovo i obrezanje, prijestupnik Zakona.
28 – Ta nije Židov tko je Židov naizvana i nije obrezanje ono izvana,
29 – na tijelu, nego pravi je Židov u nutrini i pravo je obrezanje u srcu, po duhu, ne po slovu. Pohvala mu nije od ljudi, nego od Boga.
Koji su vama najljepši dijelovi iz poglavlja Poslanica Rimljanima 2? Možete nam reći u komentarima. Hvala
