Osjetio je snažan udarac u nogu, a more se ubrzo zapjenilo od njegove krvi. S naporom se okrenuo, a u oči ga je gledala velika bijela psina. Znao je da su u pitanju sekunde. Hoće li ga morska neman sustići ili će utočište pronaći na čamcu svojih prijatelja, pitanje je koje si je Slovenac Damjan Pesek panično postavio 2008. godine dok je ronio u uvali Maloj Smokovi na Visu.
Velika bijela psina je često u Jadranu
Informatičar slovenskog ministarstva obrane i instruktor ronjenja iz Bleda imao je sreće, iako doživotni invalid, uspio je spasiti živu glavu iz ralja opake životinje. U posljednjih 146 godina velika bijela psina posjetila je Jadransko more 63 puta.
Susret s ubojitim raljama bio je koban za šestero ljudi. Preživio ga je jedino Pesek. Krvoločna psina zgrabila ga je za lijevu nogu i gotovo je odgrizla. Do kosti mu je rastrgala mišić potkoljenice, teško ozlijedila arteriju i živce koji drže i pokreću stopalo.
“Desetak metara od obale, na isto tolikoj dubini, s ulovljenim gofom oko pasa plivao sam prema brodu na kojem su se odmarala dvojica mojih prijatelja. Ronio sam u odijelu s podvodnom puškom u ruci. Najednom sam osjetio snažan udarac u nogu. Ne znajući što je to, okrenuo sam se. More je bilo prepuno krvi. Vidio sam ga, bio je to veliki bijeli. Gledali smo se oči u oči. Opet je nasrnuo na mene. Bilo je jezivo.
Panična borba
Uhvatio sam ga za škrge i zabio mu strelicu podvodne puške u trbuh. Ranjena psina udaljila se samo na tren. Panično sam isplivao na površinu. Vrišteći sam dozivao prijatelje. Oštra peraja prilazila mi je sve bliže i bliže. Bio sam nemoćan promatrajući utrku tko će brže do mene. Samo za tren prijatelji su bili brži”, prepričavao je Damjan Pesek liječnicima ljubljanskog instituta za rehabilitaciju Soča zastrašujući susret s bijelom nemani.
Prijatelji su ga odmah nakon napada prevezli u viški Dom zdravlja, a zatim su ga helikopterom Hrvatske vojske prebacili u splitski KBC. Splitskim će liječnicima, kaže Damjan, biti zahvalan dok živi. Liječenje i terapiju slovenski je informatičar nastavio u Ljubljani. – “Jednostavno, ja sam invalid. Živci na nozi toliko su mi oštećeni da jedva hodam.
Još sam na bolovanju i ne znam kad ću se vratiti na posao. Možda i neću nikad više” – sjetnim glasom prepričavao je Damjan, koji se unatoč stravičnu susretu s morskom nemani ne želi odreći ronjenja. – “Svaku lučicu, uvalu i grotu Jadrana poznajem kao svoj dom.
Sekunde do smrti
Svima sam uvijek govorio da je bijelu morsku psinu u Jadranu nemoguće sresti. I evo, sudbina se poigrala sa mnom da sam upravo ja u susretu s petometarskom bijelom psinom jedva izvukao živu glavu” – nerado se prisjeća Pesek kobnoga listopadskog poslijepodneva 2008. godine.
Iako su hrvatski znanstvenici tvrdili da je podvodnog ribolovca ugrizla morska psina privučena krvlju koju je ispuštala tek ulovljena riba, Pesek to opovrgava. – “To je budalaština. Od gofa nakon ulova nema krvi” – tvrdi Slovenac. O gotovo filmskom bijegu od krvoločnih ralja slovenski vojnik piše knjigu u kojoj opisuje kako se branio od psine i što je sve proživljavao u tih nekoliko sekundi koje su ga dijelile od sigurne smrti.
Velika bijela psina voli mora umjerenog tipa poput Jadrana
Najopasnija su mora oko Južnoafričke Republike i Australije u kojima velika bijela psina najčešće napada. Zalazi u sva mora, no najdraža su joj umjerenog tipa poput Jadrana. U Jadranu je prvi put ubila 1868. pokraj Trsta. Iduća žrtva velike bijele psine stradala je 60 godina poslije kraj Suska.
U njezinim raljama 1955. stradao je plivač u Budvi, a susret s njom bio je koban i 1961. i 1971. u opatijskom akvatoriju. Posljednju je žrtvu neman ubila 1974. u Lokvi Rogoznici kraj Splita. Tad je stradao njemački turist.
– Grabežljivu narav velika bijela psina pokazuje već u maternici, gdje proždire braću i sestre pa prežive samo najjači. Ženka na svijet donese od dvoje do 14 mladih – kaže prof. dr. Alen Soldo iz Centra za studije mora pri Splitskom sveučilištu. Krvoločne nemani mogu težiti do dvije tone, a narasti do 6,4 metra.
Tune glavni plijen
Ipak, neki se kunu kako su vidjeli i psinu dugu devet metara! Iako ih kupači najčešće primijete zbog peraje koja viri iz vode, najopasnije morske nemani mogu zaroniti do dubine od 1300 metara. Najveća ulovljena jadranska velika bijela psina, od 5,7 metara, uhvaćena je u ljeto 2003. nedaleko od otoka Jabuke.
– Njezin je boravak u Jadranu povezan je s migracijama tune, koje su joj u našemu moru glavno jelo – kaže Soldo te dodaje kako se hrane i drugim morskim psima, ražama, dupinima i tuljanima.
Promatranjem psina pokazalo se kako ljude napadaju najčešće iz radoznalosti. Čovjek nije prirodan plijen morskom psu, a nije im ni nešto ukusan, kažu stručnjaci.
Velika bijela psina je ugrožena
Zubima dugim do sedam centimetara grizu snagom od nekoliko tona na četvorni centimetar, a njihove žrtve najčešće iskrvare. Velika bijela psina je zbog izlova ugrožena, a zabranjeno ju je loviti i u Jadranu.
Više od polovice svih napada morskih pasa na ljude otpada na velike bijele, tigraste i morske pse bikove. Potencijalno opasan za ljude, a da ga ima u Jadranu, je i modrulj. Statistika kaže da je 25 puta veća šansa da će vas ove godine ubiti grom nego morski pas. Utvrđeno je također da je čovjek u tri četvrtine svih smrtonosnih napada sam isprovocirao tragediju rizičnim ponašanjem, a to znači da nema mjesta panici, ali ima zdravom oprezu.
Držite se plićaka ako je proglašeno upozorenje zbog uočavanja psine opasne za čovjeka. Nastojte se držati ograđenih prostora za plivače. Ne udaljavajte se daleko od obale plivajući na zračnom madracu, jer iz perspektive morskog psa to je prizor koji podsjeća na tuljana koji mu je također prirodan plijen. Radoznalost morskih pasa iz nekog razloga pobuđuju i svjetlucavi predmeti, što znači oprez s blještećim nakitom u moru. Uz slične zdravorazumske mjere uživajte u bezbrižnu ljetu.
