Za Dorothy Alison utvrđeno je da nikada prije slučaja malog Michaela nije imala nikakvo viđenje na daljinu. Stručnjaci još ne uspijevaju objasniti kako i zbog čega je vidjela ubijenog dječaka, mjesto zločina i ubojicu. Slažu se, međutim, da je riječ o nekom od parapsiholoških fenomena koji i dalje ostaju tajnom za znanost.
Viđenje na daljinu: Nestanak Michaela
Ujutro, 6. prosinca 1998. godine, petogodišnji Michael Jones, koji je s roditeljima živio u gradiću Natleju u New Jerseyu, SAD, kao i svih dana ranije izašao je iz kuće kako bi otišao u vrtić. Vrtić je udaljen od stana nepunih 600 metara. Ispratila ga je dio puta majka koja je uvijek tim putem išla na posao.
Toga dana Michaelov otac upravo je završavao dežurstvo u mesnoj vatrogasnoj postrojbi. Prolazeći pored vrtića, svratio je da vidi i pozdravi sina, ali mu je odgajateljica rekla da se Michael toga jutra nije pojavio.
John Jones se u tom trenutku nije zabrinuo, jer je pomislio da je dječak ostao kod kuće, što je, istina, rijetko, ali ipak povremeno se znalo dogoditi. No, kad je John stigao kući, nije zatekao ni suprugu ni sina. Nepunih pola sata kasnije, telefonom je nazvao vrtić da bi provjerio nije li Michael u međuvremenu stigao.
Rečeno mu je da ga nema. Tada je nazvao suprugu i od nje doznao da je dječak s njom pošao u vrtić. Kako se nikada do tada nije dogodilo da Michael umjesto u vrtić ode nekamo drugdje, ili da se zaigra s djecom iz susjedstva, John se zabrinuo. Krenuo je tražiti sina, ali nigdje ga nije bilo. Nisu ga vidjeli ni susjedi.
Prijava nestanka Michaela
Kako se mali Michael nije pojavio do podneva, otac je dječakov nestanak prijavio policiji. Za manje od pola sata policija je utvrdila da dječaka nema niti u jednoj od dvije gradske bolnice. U gradu se toga dana nije dogodila niti jedna prometna nesreća, kao niti bilo kakva druga nesreća u kojoj bi petogodišnjak mogao biti povrijeđen, ili poginuti.
Policija je zaključila da je Michael najvjerojatnije otet, ili da ga je netko nagovorio da umjesto u vrtić pođe na neko drugo mjesto.
Razlog – ucjena, odmah je isključena, jer Johnsonovi nisu bili bogati. Odbačena je i pretpostavka da se radi možda o nečijoj osveti roditeljima. Utvrđeno je da se nikome iz bilo kojeg razloga nisu nikada zamjerili.
Tijekom prosinca u gradiću je temeljito pretražen svaki kutak, kao i bliža i dalja okolica. Ali, od Michaela nije bilo ni traga. Policija je na koncu zaključila da je dječaka netko odveo iz grada. Jer, nepobitno je utvrđeno da on sam to nije učinio.
Nije viđen ni na autobusnoj, a ni na željezničkoj stanici, a nije uočen ni na tri ceste koje vode u i iz mjesta. Zato je zatražena pomoć policije okolnih gradova, no ni njihova istraga nije dala rezultat. Michael je, jednostavno, netragom nestao.
“Javilo joj se viđenje na daljinu”
U podne, 6. veljače 1999. godine, u policiju u Natleju je došla Dorothy Alison koja skoro 60 godina živi u gradu. Johnsonove nije poznavala, jer stanuje na suprotnoj strani grada. Nikad nije imala potrebe dolaziti u kvart u kojem su živjeli Michael i njegovi roditelji.
U policiju je došla, jer, kako je izjavila, “javilo joj se viđenje na daljinu”. Vidjela je, naime, “veliki, goli sivi zid, ispred koga se nalazio kanal za otpadne vode”. A u tom kanalu “dječje tijelo”.
Alisonova je opisala i kako je to dijete odjeveno. Vidjela je “zelenu trenirku”, kao i to da ima “desnu tenisicu na lijevoj, a lijevu na desnoj nozi”. Napokon, izjavila je policiji da je nedaleko od kanala i dječjeg tijela vidjela i “zgradu na kojoj ima zlatnih slova i na kojoj se jasno ističe broj 8”.
Policajcima koji joj baš nisu mnogo vjerovali, napomenula je i da je “pokraj kanala vidjela odraslog muškarca. Opisala je da je srednjeg rasta, crne, nešto prorijeđene kose, s ožiljkom na desnom uhu”.
Provjera podataka
Ma koliko su bili skeptični prema svemu što im je Alison rekla, policija je ipak ubrzo utvrdila da u Natleju ne živi muškarac prema opisu.
Ipak, policajcima okolnih naselja poslani su i opis odrasle osobe i opis kanala za otpadne vode i zida i obližnje zgrade.
Već 7. veljače 1999. godine policija gradića Clifton javila je kolegama u Natleju da se na periferiji nalazi već odavno zatvorena tvornica. Ta je tvornica imala i kanal za odvod otpadnih voda koji je sada pretvoren u divlji deponij.
Javljeno je i da se nepuni kilometar od nekadašnje tvornice nalazi zgrada osnovne škole. Na njoj je tabla s imenom koje je ispisano zlatnim slovima, te da se škola nalazi na broju 8.
Viđenje na daljinu: Lov na zločinca
Ovo je utjecalo da ekipa policajaca iz Natleja dođe u Clifton gdje je, zajedno s tamošnjom policijom, pretražila nekadašnji kanal. Ubrzo, ispod gomile guma i drugog otpada, otkrili su tijelo dječaka koje je bilo odjeveno u zelenu trenirku. Imao je i tenisice obuvene upravo onako kako je to Dorothy Alison vidjela.
Johnsonovi su potvrdili da je pronađeno dječje tijelo, tijelo njihovog sina Michaela i da su zelena trenirka u tenisice koje je obukao 6. prosinca 1998. godine, na dan kada je nestao, pripadali njihovom sinu.
Obdukcijom je utvrđeno da je dječak seksualno zlostavljan, a zatim i da je udavljen. Utvrđeno je i to da se ovaj grozni zločin odigrao na mjestu na kojem je žrtva pronađena. Uslijedio je pravi lov na zločinca.
Uhićenje zločinca
Na osnovu opisa njegovog izgleda koji je vidjela u svojoj viziji Dorothy Alison, uhićen je 3. ožujka 1999. godine, u motelu na ulazu u Clifton, u koji je stigao nepuni sat prije uhićenja. Radilo se o Nicholasu Smithu, trgovačkom putniku koji prodaje igračke.
Priznao je da je u Natleju kroz koji je prolazio, nagovorio Michaela da uđe u njegov automobil, jer mu je obećao da će mu pokloniti “igračku koju bude želio”. Dok je dječak birao, Smith je automobil dovezao do napuštene tvornice u Cliftonu i tu je silovao dječaka, nakon čega ga je ubio.
Istraga je ustanovila da je Smith pedofil, da je seksualno zlostavljao još najmanje petero djece. Nije ih ubio, jer su svi mentalno zaostali, tako da je vjerovao da ga neće moći identificirati.
Zbog čega je Dorothy Alison imala viđenje na daljinu ubijenog dječaka?
Za Dorothy Alison je utvrđeno da nikada prije slučaja malog Michaela nije imala nikakvo viđenje na daljinu. Stručnjaci još ne uspijevaju objasniti kako i zbog čega je “vidjela” ubijenog dječaka, mjesto zločina i ubojicu. Slažu se, međutim, kako je riječ o nekom od parapsiholoških fenomena koji i dalje ostaju tajnom za znanost.
Sudeći po svemu, o sličnom se fenomenu radilo i 1888. godine kad je u Londonu neki Robert James Liz obavijestio tamošnju policiju da je imao viđenje na daljinu tko je tajanstveni višestruki ubojica nazvan Jack Rasparač. Po Lizu, to je bio jedan istaknuti liječnik, blizak dvoru.
Liz je do konca života tvrdio da je policija uhitila tog liječnika, ali da njegovo ime nije objelodanila upravo zbog veza sa dvorom. Policija, međutim, nikada nije priznala ni da je imala bilo kakve veze s Lizom, niti da je liječnika ikada uhitila.
No, činjenica jest da je Jack Rasparač prestao ubijati upravo te 1888. godine, kada je Robert James Liz obavijestio policiju za svoje viđenje na daljinu tko je tajanstveni višestruki ubojica…
