Gotovo svi ljudi vjeruju u život poslije smrti, iako to većina nikad neće priznati. Međutim, istraživači nailaze na sve novija ukazivanja o besmrtnosti duše. Mrtvi se na ovaj ili onaj način javljaju onima koji su ostali iza njih u životu, tješe ih i čak im ponekad i pomažu.
Život poslije smrti je zagonetka stara koliko i čovječanstvo
Samo jedno ostaje zagonetno: gdje se zadržavaju i gdje obitavaju duše umrlih? Gdje je “onaj svijet” za koji u povijesti čovječanstva postoji toliko različitih imena? Drevnim Germanima to je bila Walhalla, Grcima Had, muslimanima dženet (raj), kršćanima je život poslije smrti nebo. Jedni naslućuju da je onaj svijet negdje visoko iznad oblaka, drugi pak drže da se nalazi duboko ispod zemlje. Ali, gdje je on zapravo?
Kozmolozi, kao profesor iz SAD-a John Goldston, drže mogućim da se mjesto okupljanja duša umrlih nalazi iznad našeg svemira, da postoje strani svjetovi u kojima se sva bivša živa bića ponovno susreću. Ugledni astrofizičar Stephen Hawking mislio je na nešto slično, kad je tzv. crne rupe u svemiru označavao kao “Vrata prema Bogu”.
Ali, kako duše mogu prevaliti ogromne udaljenosti do crnih rupa? Britanski zvjezdani matematičar Tony Hart došao je do spoznaje kako za naše duše ne postoji ni prostor, ni vrijeme. Baš kao i sam Bog, i duša može biti posvuda. Pri sadašnjem stanju našeg znanja tu se predstavu samo teško može duševno prihvatiti.
Ali, ima znanstvenika koji smatraju da se “onaj svijet” nalazi nevidljiv u našoj neposrednoj blizini. Njemački psiholog i istraživač magnetofonskih zapisa, Fidelio Koberle, došao je u svojoj 81. godini do saznanja da mrtvi žive baš među nama: “Oni su svakog dana oko nas i promatraju nas…”
Stupanje u kontakt
Tako nešto naslućuju i ljudi koji na razne načine dolaze u dodir sa svojim mrtvima. Među njih spada i jedna mlada reporterka koja je trebala ispitati glasoviti engleski medij Lyn de Swarte. Pitala ju je vezano za život poslije smrti: “Možete li stupiti u kontakt s nekim tko je umro?” Pri tom je intenzivno mislila na svoju baku.
Lyn de Swarte zatvorila je oči i utonula u trans. Iznenada se trgnula, duboko udahnula i prošaptala: “To je neka žena koja je dugo bila bolesna prije nego je umrla”. Bilo je to točno, jer je novinarkina baka imala rak.
Zatim se dogodilo ono što je najzanimljivije. Žena u transu počela je pjevušiti jednu melodiju koja je u Engleskoj posve nepoznata. Bila je neka njemačka dječja pjesmica koju je baka svojoj maloj unučici često pjevala kao uspavanku.
“Tu vam melodiju šalje mrtva baka kao uspomenu…”, rekla je Lyn de Swarte. Od tada reporterka zna kako njezina baka stvarno i dalje živi – ondje, gdje se već možda nalazi “onaj svijet”…
Doživljaji izvan tijela
O svojim putovanjima izvan tijela, talijanskoj novinarki “Al Gioie”, Manueli Pompas, priča medij Lucia Platano koja je svoje doživljaje objavila u knjigama “Putovi spiritualnog” i “S one strane vidljivoga”
Jedan od najfascinantnijih paranormalnih fenomena svakako je putovanje izvan ljudskog tijela, prilikom kojega se jedan nevidljivi dio čovjeka, koji bismo mogli identificirati kao misao, odvaja od tijela da bi doživio iskustva u paralelnoj dimenziji. U paranormalnim krugovima taj fenomen dobio je skraćen naziv OOBE (prema eng. Out of the body experience) tj. doživljaji izvan tijela. Takva zbivanja mogu parapsiholozima potvrditi (ako ne i demonstrirati) postojanje duše i “onoga svijeta”, kao produženja života nakon smrti.
Prema mnogim istraživačima svi ljudi za vrijeme sna čine izlete u vidljiv ili nevidljiv Svemir s pomoću našeg duhovnog dvojnika, iako naša svijest nije spremna sjećati se toga. U antikno doba u školama posvećenih, podučavala se tehnika razdvajanja duše od tijela i laganog gibanja u drugom svijetu. O toj tajnoj tradiciji ostali su podaci u nekim temeljnim djelima poput “Egipatske knjige mrtvih” i tibetanskog “Bardo Todol” (Tibetanska knjiga mrtvih).
Spiritualne misije
Ali i danas su neke osobe u stanju ostvariti takva putovanja, pa ih čak voljno izazvati. Da bismo se u to uvjerili, saslušat ćemo neka značajna svjedočanstva. Prvo među njima potječe od žene s izvanrednim osjetilnim darom, Lucie Platano. Ona je svoje doživljaje objavila u knjigama “Putovi spiritualnog” i “S one strane vidljivoga”.
Lucia je jednostavna, ali vrlo borbena žena. Novinarka La Gioie, Manuela Pompas srela ju je na kongresu parapsihologa u Bariju, što ga je organizirao Nicola Cutolo, čovjek koji je prilikom tretmana imao izvanredan doživljaj OOBE. Gospođa Platano je u prvi mah djelovala pomalo zbunjeno, kao da se željela sakriti u mnoštvu. Ipak, brzo se otvorila i rekla:
“Sretna sam što sam mogla utvrditi koliko su se ljudi već približili paranormalnom, što prihvaćaju jednu realnost koja je do jučer bila posve nepoznata… U bliskoj budućnosti više se neće govoriti o “para”, nego će se to, zbog velikog broja osobnih iskustava, držati nečim normalnim, što znači da će u svakom od nas postojati izvjesna spiritualna dimenzija života.
Važne ličnosti
Zamolili smo Luciu da nam priča o svojim iskustvima kao medij. Prije svega o svojim putovanjima izvan tijela, o čemu je pisala u svojim knjigama, i što graniči s fantastičnim.
Ta senzitivna žena priča kako se kreće iznad Zemlje i u Svemiru, dapače i u različitim sferama, kamo je vode (očito na zvjezdanim visinama) neke važne spiritualne ličnosti, odreda uzvišene i plemenite poput blažene Ann Marie Taigi, koju Lucia Platano smatra svojim duhovnim vodičem. Zatim, tu su i Elisabeta d’Esperance, vrlo snažan medij, čije su djelovanje proučavali i mnogi znanstvenici, pa blažena Fortunata Viti, sveta Teresa iz Avile, nekadašnji papa Pio X, te Tereza Isusa Djeteta.
Za vrijeme prve medijske seanse kojoj sam gotovo slučajno prisustvovala 1945. godine, jedna važna pojava mi je rekla kako imam vrlo starog duhovnog vodiča, koji će se uskoro pokazati. Zatim sam jednog dana osjetila kako me nešto sili da stavim ruke na stol, koji se odmah počeo pomicati otkucavajući znakove tiptologije (tiptologija – razgovor zatvorenika kucanjem po zidu tamnice), a odmah zatim zapala sam u trans, ne sluteći što će uslijediti.
Eksperimentiranje
Isprva nisam vjerovala do kojeg mi se to stupnja dogodilo, ali sam onda popustila, pa sam uskoro eksperimentirala s istim pojavnostima (za koje sam uvijek tražila provjeravanje i potvrdu) vidovitosti, automatskog pisanja, izravnih glasova, transa. Koliko god držala do spontanih putovanja izvan tijela, u početku sam ih sama inicirala. Sjedila bih u naslonjaču pokraj moga muža koji mi je davao energiju.
U vrijeme mog prvog pokusa te vrste on mi je kontrolirao bil. Bio je uplašen, jer sam se osjećala vrlo loše, bila sam kao paralizirana zato što sam dušom izlazila iz tijela. Sa svojim “duplikatom”, kopijom fizičkog tijela ostala sam povezana srebrnom uzicom koja se mogla beskonačno rastezati. S tim duplikatom bih išla do prozora, odakle bi uzletjela kamo bih htjela, kružila iznad grada, zalazeći u kuće prijatelja, nalazeći neku osobu koja je patila. Tada još nisam znala da me štite moji vodiči, koji su me nevidljivi slijedili. Zatim sam zaključila kako se ne bih mogla izlagati opasnostima bez zaštite. Naime, i na onom svijetu, kao i na Zemlji, ima neobrazovanih pojavnosti koje bi mogle nanijeti zlo.
Borba sa zlim duhovima
Gospođa Lucia nastavlja:
Nakon prvih iskustava promijenila se i moja unutrašnja snaga. Sjedeći u naslonjaču, vidovitom snagom vidjela sam kako stižu moji voditelji i zaštitnici. Oni su me odijevali (ili bolje reći odijevali moj “duplikat”) različitom odjećom, uvijek drukčijom, opskrbljujući me raznim stvarima kako bih se mogla braniti: mačem, floretom za mačevanje, križem. Izašavši iz tijela vidjela sam sebe kako sjedim i kako se mučim.
Ondje sam, ustvari, izgledala kao da mi je opet osamnaest godina. Ponekad sam bila pozivana da surađujem s cijelim nizom duhova. Oni su za života na Zemlji bili liječnici i koji su nastavili djelovati na onome svijetu, kako bi energetski pomogli bolesnima. Obično se o tome ne vodi računa dok se ne aktiviraju te sposobnosti, dok se vidljivo ne poveže s nevidljivim. Na onome svijetu život se nastavlja kao i prije. Osobe rade, putuju, zadržavaju iste osobine koje su imale na Zemlji, naravno na energetskom, a ne materijalnom planu.
Često mi je za vrijeme mojih misija dano do znanja kako trebam slabo obrazovanim duhovima objašnjavati da ne smiju činiti zlo, te ih moram obraćati na pravi put. Ponekad su se te neotesane duše zabavljale time što bi uznemiravale kuće nekih jadnika, koji se nisu znali braniti. Tih godina sam znala često puta priteći u pomoć, dakako uvijek na zvjezdanoj razini. Isto tako sam pomagala osobama što bi bez vidljivog razloga obolijevale, a stvaran su uzrok bile te nepodobštine zločestih duša.
Još jedan pokus
Zapitali smo gospođu Luciu je li u toj dimenziji moguće vidjeti duplikate drugih senzitivnih osoba, koje imaju iste osobine i mogućnosti kao i ona.
Dogodilo mi se to samo jedanput. Moj je muž inzistirao da načinimo jedan pokus do kojega mu je bilo jako stalo. U svojem je uredu ostavio otvorenu neku knjigu i želio je da je ja astralnim načinom pročitam i ispričam mu sadržaj. Nisam uspjela: vidjela sam knjigu, ali ne i riječi koje su u njoj bile otisnute. A jednoga dana, za vrijeme jednoga od mojih “letova”, susrela sam nekog živog čovjeka. On me je zaustavio i rekao mi kako je njegova zadaća čitanje knjiga koje se više ne mogu pronaći i kako je poslije toga obvezan o tome što je pročitao obavijestiti niz znanstvenika koji se zauzimaju za medijsko kontaktiranje.
Duplikat
Zatim me je odveo u neku vrlo staru knjižnicu podučavajući me čitati. Ne na osnovu materijalnog nego na osnovi “duplikata” knjige. Tako sam doznala kako svaka materijalna stvar, a ne samo osobe, sadrži u sebi dio energije, točnije svoj “duplikat” kao šro je govorio Platon. Tako sam i ja to mogla primijeniti na svog muža čitajući njegovu knjigu.
Lucia Platano govori smireno, ali vrlo čvrsto i određeno:
Ponekad su me vidjele osobe koje sam išla tražiti u zvijezdanim prostorima. Vrlo je zgodan slučaj s jednom gospođom koja me je vidjela kako stojim pokraj njezina kreveta i pomislila je da sam mrtva i da joj se prikazao moj duh. Zbog toga je godinama, sve dok se nismo ponovno srele i čule jedna drugu, molila za spas i smirenje moje duše.
Lucia Platano nastavila je pričati razne zgode iz svojih izvantjelesnih izleta, od kojih mnoge graniče s nevjerojatnošću. Isto tako iznijela je i mnogostruka vjerodostojna svjedočanstva da se sve zaista zbilo onako kako nam je pripovijedala.
Vjerujete li vi u život poslije smrti? Recite nam u komentarima. Hvala!
