“Nevoljna je životna sudbina dodijeljena svima ljudima, težak jaram sinovima ljudskim od dana kad izađu iz utrobe majčine do dana kad se vrate majci svega živog.”
Problem nelagodnog života i strepnje za očuvanjem sebe su činjenice kroz koje prolazi svako biće u svijetu. Bog, svevladar i kreator svemira, vremena i prostora, dao nam je dar života upravo ovakav: od krvi, mesa, i osjećaja. Dodijeljene su nam muke. Mnogi ljudi se ne mogu pomiriti sa činjenicom nesavršenog života, pa se vrlo često danas, okrivljuje lončar zbog izgleda lonca i okoliša u kojem lonac obitava. No, nije li na lončarovoj volji da stvori nešto kako je htio? Stvar sa životom daleko je kompleksnija.
Životna sudbina i zakonitosti svijeta
Život u tijelu, krvi i mesu, nemoguć je bez propadanja. Nemoguć. Možemo to isčitati iz nekoliko činjenica. Kada npr. neki naš drag poznanik umre, među njegovim bliskima to bude velika tragedija budući da se desio pad života u tijelu. No, što se dešava svake sekunde? Svakim našim udahom, ubijamo tisuće i tisuće mikroorganizama. Svakim našim korakom ubijamo živote kukaca, nesvjesno, neželjeno. Opet, i ubijamo sa namjerom – da se prehranimo, da preživimo. Od živih bića, od njihove smrti, od njihova tijela – bilo biljke, bilo životinje; mi živimo. Da bi jedno živjelo, drugo mora umrijeti. To su zakonitosti ovoga svijeta. Zbog čovjekovog neposluha prema Bogu, dodijeljena nam je svijest da kao i Bog, razlučujemo dobro i zlo:
Postanak 3
4 – Nato će zmija ženi: “Ne, nećete umrijeti! 5 – Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.”
Zbog hrane sa stabla života, čovjek je osuđen na mortalni život. Nemoguć je savršeni život, u smrtnom tijelu. Zamislimo da nam svima teče med i mlijeko. To bi vjerojatno bio jedan od argumenata onima koji ne vjeruju, da tada povjeruju u Boga, budući da Božje postojanje uvjetuju svojom zemaljskom srećom. No nije tako. Kada bi svijet bio potpuno savršen, bez grijeha – tada nebi smjelo biti nikakve smrti. Npr, da ubijamo udahom mikroorganizme, ili korakom kukce po zemlji, opet bi bilo smrti. Da se moramo hraniti da bi preživjeli, opet to nebi bilo savršeno, jer nebi nam se imalo smisla hraniti ako već nebi zbog savršenstva morali ubijati i boriti se da ne umremo (od gladi) u svijetu.
Kada bi svijet bio savršen, značilo bi to da nikakve, ali baš nikakve, ni najmanje pogreške u svijetu nebi smjelo biti. To bi značilo da čovjek niti nema pravo na pogrešku. Da niti nema slobodnu volju jer mu je nepotrebna. Zbog svih tih činjenica treba prihvatiti spoznaju da je u nesavršenom životu tijela nemoguć i savršen život, za razliku od stanja duha, koji u svijetu duha može biti savršen, budući da duh ne može propasti. Duše odlaze u pakao ili raj, i nikada ne umiru. Potrebno je prihvatiti u srce spoznaju da je ovaj svijet mortalan – prolazan, smrtan, nesavršen. Kao i prihvatiti da je nemoguć bez smrti život; život smrtnih elemenata. U svijetu grijeha, nevolje su neizostavne. Svoju nevolju potrebno je pretvoriti u blagoslov.
Mudro kaže Isus o tome da nevolja često zapravo postaje blagoslov:
Luka 6
20 – On podigne oči prema učenicima i govoraše: “Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje!
Luka 6
21 – Blago vama koji sada gladujete: vi ćete se nasititi! Blago vama koji sada plačete: vi ćete se smijati!
Ne treba se brinuti za danas, i za nevolju. Jer ni nevolja zemaljska, niti sva blaga zemaljska, ne mogu se mjeriti sa nevoljama pakla, i blagom raja.
Knjiga Sirahova 40
1 – Nevoljna je sudbina dodijeljena svima ljudima, težak jaram sinovima ljudskim od dana kad izađu iz utrobe majčine do dana kad se vrate majci svega živog. 2 – Predmet misli njihove, strah srca njihova – tjeskobno je iščekivanje dana smrtnoga. 3 – Od onoga koji sjedi na prijestolju slavnom do onoga koji sjedi u prahu i pepelu; 4 – od onoga koji nosi krunu i grimiz do onoga koji nosi prtenu odjeću – 5 – sve je gnjev, zavist, nevolja i nemir, strah od smrti, svađe i borba. I kad počiva na svojoj postelji, san mu noćni samo izmjenjuje brige:
6 – tek što je legao, a ono u snu kao na svjetlosti danjoj opsjedaju ga strahotni prizori, kao bjegunca što je iz boja utekao. 7 – I kad se probudi u času izbavljenja, čudi se svojem ispraznomu strahu. 8 – Jer stvorovima svima, od ljudi do životinja, a sedmerostruko grešnicima – prijeti 9 – smrt i krv, i boj i mač, nesreće, glad, patnja, kuga. 10 – Sve je to stvoreno za grešnike, i zbog njih je do potopa došlo. 11 – Sve što je iz zemlje u zemlju se vraća i što je iz vode došlo u more odlazi.
Izvor: Svjedočanstva
Koje je vaše mišljenje kada je u pitanju životna sudbina ljudi? Možete nam reći u komentarima ove objave. Hvala
