Djela apostolska 8: Biblija i Novi zavjet

Djela apostolska 8: Biblija i Novi zavjet
Vjera i religija – Biblija i Novi zavjet

Ispod možete pročitati poglavlje iz Biblije i Novog zavjeta Djela apostolska 8. Djela apostolska pripadaju u Povijesne knjige Novoga zavjeta. Napisao ih je sv. Luka. Opisuju širenje kršćanstva i prve kršćane. Ako u tekstu ispod postoje bilo kakve greške, slobodno nam to navedite u komentarima i nastojati ćemo to ispraviti u što kraćem vremenu.

Biblija, Stari i Novi zavjet – MENU

Djela apostolska 8

1 – Savao je pristao da se Stjepan smakne. U onaj dan navali velik progon na Crkvu u Jeruzalemu. Svi se osim apostola raspršiše po krajevima judejskim i samarijskim.
2 – Bogobojazni su ljudi pokopali Stjepana i održali veliko žalovanje za njim.
3 – Savao je pak pustošio Crkvu: ulazio je u kuće, odvlačio muževe i žene i predavao ih u tamnicu.
4 – Oni dakle što su se raspršili obilazili su navješćujući Riječ.
5 – Filip tako siđe u grad samarijski i stade im propovijedati Krista.

6 – 10

6 – Mnoštvo je jednodušno prihvaćalo što je Filip govorio slušajući ga i gledajući znamenja koja je činio.
7 – Doista, iz mnogih su opsjednutih izlazili nečisti duhovi vičući iza glasa, a ozdravljali su i mnogi uzeti i hromi.
8 – Nasta tako velika radost u onome gradu.
9 – Čovjek se neki, imenom Šimun, u gradu već duže bavio čarobnjaštvom i opčaravao narod tvrdeći da je neki veliki.
10 – Priklanjalo mu se sve, malo i veliko, te govorilo: “Ovaj je Snaga Božja, zvana Velika.”

11 – 15

11 – A priklanjahu mu se jer ih je duže vremena opčaravao svojim vradžbinama.
12 – Ali kad povjerovaše Filipu koji navješćivaše evanđelje o kraljevstvu Božjemu i o imenu Isusa Krista, krštavahu se – muževi i žene.
13 – Povjerova i Šimun te se krsti i osta uz Filipa: bio je zanesen promatrajući znamenja i čudesa koja su se događala.
14 – Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija prigrlila riječ Božju, poslaše k njima Petra i Ivana.
15 – Oni siđoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga.

16 – 20

16 – Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa.
17 – Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga.
18 – Kad Šimun vidje da se polaganjem ruku apostolskih daje Duh, ponudi apostolima novaca
19 – govoreći: “Dajte i meni tu moć da svatko na koga položim ruke primi Duha Svetoga.”
20 – Petar mu odvrati: “Novac tvoj zajedno s tobom propao kad si mislio dar Božji novcima steći!

21 – 25

21 – Nema tebi ovdje dijela ni udjela jer tvoje srce nije pravo pred Bogom!
22 – Obrati se od te opakosti svoje i moli Gospodina ne bi li ti se kako oprostila namisao srca tvoga.
23 – Ta gledam te: žučju si gorak i nepravdom okovan.”
24 – Šimun odgovori: “Molite i vi za me Gospodina da me ne snađe ništa od toga što rekoste!”
25 – Oni pak pošto posvjedočiše i dorekoše riječ Gospodnju, vratiše se u Jeruzalem navješćujući evanđelje mnogim selima samarijskim.

26 – 30

26 – Anđeo se Gospodnji obrati Filipu: “Ustani i pođi na jug putom što iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust.”
27 – On usta i pođe. Odjednom eto nekog Etiopljanina, dvoranina, visokog dostojanstvenika kandake, kraljice etiopske koji bijaše nad svom njezinom riznicom.
28 – Vraćao se iz Jeruzalema, kamo je bio pošao pokloniti se; sjeđaše na svojim kolima i čitaše proroka Izaiju.
29 – Duh reče Filipu: “Pođi i pridruži se tim kolima!”
30 – Filip pritrča i ču gdje onaj čita Izaiju proroka pa će mu: “Razumiješ li što čitaš?”

31 – 35

31 – On odvrati: “Kako bih mogao ako me tko ne uputi?” Onda zamoli Filipa da se uspne i sjedne uza nj.
32 – A čitao je ovaj odlomak Pisma: Ko ovcu na klanje odvedoše ga, ko janje nijemo pred onim što ga striže on ne otvara svojih usta.
33 – U poniženju sud mu je uskraćen. Naraštaj njegov tko da opiše? Da, uklonjen je sa zemlje život njegov.
34 – Dvoranin se obrati Filipu pa će mu: “Molim te, o kome to prorok govori? O sebi ili o kome drugom?
35 – Filip prozbori te mu, pošavši od toga Pisma, navijesti evanđelje: Isusa.

36 – 40

36 – Putujući tako, stigoše do neke vode pa će dvoranin: “Evo vode! Što priječi da se krstim?”
37 – /
38 – Zapovjedi da kola stanu pa obojica, Filip i dvoranin, siđoše u vodu te ga Filip krsti.
39 – A kad iziđoše iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa te ga dvoranin više ne vidje. On radosno nastavi svojim putom,
40 – a Filip se nađe u Azotu. I kako je prolazio, navješćivaše evanđelje svim gradovima dok ne stiže u Cezareju.

Koji su vama najljepši dijelovi iz poglavlja Djela apostolska 8? Možete nam reći u komentarima. Hvala

Možda će vas zanimati i ovo: