Istjerivanje duhova je stari obred

Novinar hamburškog “Die Zeita”, Robert Lukas, prisustvovao je jednom obredu za istjerivanje duhova iz kuće obitelji Roberts. Što je autentično zabilježio?

Istjerivanje duhova je stari obred
Paranormalne pojave

Razgovor novinara s obitelji Roberts

-Kada ste prvi puta zapazili te fenomene, gospođo Roberts?

-Prvi put? Ne bih točno znala reći, ali ubrzo nakon što smo se uselili, prije šest godina.

-Buku? Kao neku vrst udaraca?

-Ne, korake!

-Gospođo Roberts, je li još netko iz kuće, osim vas, primijetio te fenomene?

-Moja djeca. Ona se strašno osjećaju, ne usuđuju se čak ni na zahod. U posljednja dva tjedna situacija je strašna, gotovo ne spavamo… Ovo je Ivor – predstavlja gospođa Roberts dječaka od 13 godina, koji je upravo ušao u sobu. On je često čuo kojekakve šumove. No, reci Ivore, što misliš? Postoji li kakvo prirodno objašnjenje za sve to?

-Ne – odmahuje Ivor glavom i završava umornim glasom – to mora da su duhovi.

Uto su se otvorila vrata, ušao je svećenik, a s njime i medij i njegova pomoćnica.

Priprema za istjerivanje duhova

Kanonik John Pearce Higgins, iz ugledne i stare katedrale u Southwarku, nije gubio vrijeme na detalje i sitnice. To je živahan, odlučan muškarac. Potreban mu je stol za oltar – i odmah stade dovlačiti na sredinu jedan stol što je stajao uz zid.

U isto se vrijeme g. Donald Page upoznao s obitelji i položajem kuće. G. Page je medij, inače, to je gospodin srednje visine, okrugla ružičasta lica, srebrnoplave kose, nosi naočale s debelim lećama. Osam je godina već slijep. Edna, njegova pomoćnica, atraktivna je plavuša, s elegantnim, kao vino crvenim kostimom, i u – hlačama. Ona ga vodi oprezno po kući.

Kanonik Pearce Higgins stavio je na sebe svoju crnu sutanu, bijelu misnu košulju i stolu. Iz svog smeđeg kovčežića izvukao je pokrivač za oltar, misni kalež i križ, te tako napravio na jednom manjem stolu – oltar. Magnetofon je stavio iza drvenog križa. Edna je, pak, zamolila Ivora da donese zdjelu hladne vode iz kuhinje.

Svi su se okupili oko improviziranog oltara, a svećenik se oglasio:

-Svemogući Bože, za koga ne postoje nikakve tajne, ostani milosrdan prema nama i daj da nas čuvaju naši anđeli čuvari… te da se ova kuća očisti od svih duhova i sablasti… Tu je stavio kalež na usne i ispio vino, prelomio hostiju i podijelio prisutnima.

-O vi, nemirni dusi, koji se ne možete odijeliti od zemlje i tražite svoj dom na ovome mjestu, odlazite svojim putem. Pratit će vas molitve vjernika da lakše nađete svoje mjesto i svoj mir uz prijestolje Svemogućega.

Svećenik je oborio glavu i nastavio moliti, tiho u sebi.

Medij Page razgovara s duhovima

Iznenada je progovorio. On vidi…

-Imam ovdje dvije osobe. Zovu se Williams. George i Elisabeth Williams… Vidim i jednog starog čovjeka.

Odjednom se na licu medija pojavila bol. Čelo mu se zacrvenilo, disao je teško i šumno.

-Jedan je od duhova ušao u njegovo tijelo – šapnula je Edna.

Kanonik Pearce Higgins zgrabi brzo križ, a drugom rukom uključi magnetofon. “Odlazi odavde”, viče dramatičnim glasom.

Stran nosni glas u narječju izlazi iz medijevih usta: “Ja želim biti, želim biti u svojoj kući… ovdje.”

Svećenik pruža križ prema Pageu: “Ti mi se ne smiješ suprostavljati, jesi li čuo? Ja sam svećenik i zahtijevam od tebe da napustiš ovo tijelo…”

Iznenada se javio još jedan glas iz usta medija, jasniji i s pomalo egzotičnim naglaskom. I am sorry (žao mi je), ali ga nisam uspio zadržati pod kontrolom… Sad ga odvodim…

-Bio je g. White, kineski Guide (vodič) g. Pagea.

-Guide?

-Njegov mentor, duh čuvar. G. Page ima trinaest guida – sve ljudi koji su se preselili na drugi svijet.

-Moramo očistiti cijelu kuću, od poda do tavana – reće svećenik i odmah se dade na posao.

Razgovor novinara sa svećenikom

-Kao i uvijek, moram izjaviti da smo uspjeli – počeo je objašnjavati svećenik čim smo ostali u četiri oka.

-Koliko ste istjerivanja duhova proveli do danas?

-U posljednjih 18 mjeseci oko dvadeset. Bilo je vrlo zanimljivih slučajeva. U jednoj staroj župnoj crkvi u Nottinghamu oslobodio sam duhove dvaju fratara i jedne irske djevojke iz 16. stoljeća, iz doba Henrika VIII. Mučili smo se s tim istjerivanjem cijelih devet mjeseci. U južnom Londonu mučili smo se s duhom majke koja je razbaštinila svoju kćer. U Wembleyu sam iščistio duh jednog ubojice, koji je i sam bio ubijen. Bio je to odvratan duh.

Kanonik John D. Pearce Higgins je član organizacije koja je pod pokroviteljstvom 16 biskupa. Međutim ta organizacija ipak ne zastupa službeni stav Engleske crkve prema okultizmu.

-Službeno držanje crkve je sramotno – tvrdi kanonik s pomalo gorčine. – Bilo je nekoliko rasprava, ali nikako da Crkva zauzme stav. Radila je jedna komisija na toj stvari. I dala dva mišljenja, ali nije objavljeno ni mišljenje većine, ni mišljenje manjine u komisiji. Tek devet godina kasnije dospjelo je u ruke spiritističkog časopisa “Psyhic News” mišljenje većine i ono je bilo pozitivno.

-U kojem smislu pozitivno?

-To izvješće objašnjava svoj stav ovako: Okultne fenomene ne smijemo ignorirati, a niti odbacivati. Suprotno tomu, upozoravamo da između tih suvremenih spiritističkih fenomena i u Svetom pismu opisanih čuda postoji čvrsta veza, usporedimo li jedne i druge. Ako sumnjamo u jedne, budući da ih nitko ne može znanstveno dokazati, tada nije moguće verificirati ni biblijska čuda, pa ni samo uskrsnuće.

Istjerivanje duhova u modi i u našim krajevima

Duhovi nisu opet u modi samo u Engleskoj, već i u našim krajevima. Postoje narodna vjerovanja da su pojedine kuće uklete, da su u njima duhovi i da ih treba istjerati. Čini se to raznim narodnim običajima, vračanjem. Razvijen je i spiritizam, razgovori s duhovima, odnosno mrtvima, a u najnovije vrijeme može se čuti da među najmlađima u nekim školama kolaju nekakve neprovjerene priče o klincima koji propovijedaju spiritizam. Slučajno ili ne? U svakom slučaju, roditelji bi trebali odigrati onu glavnu ulogu – ulogu dobrog duha!

Vjerujete li vi u istjerivanje duhova? Recite nam u komentarima. Hvala!

Možda će vas zanimati i ovo: