Ispod možete pročitati poglavlje iz Biblije i Starog zavjeta Knjiga mudrosti 17. Knjiga Mudrosti je jedna od knjiga Svetog pisma i Staroga zavjeta. Pripada u deuterokanonske knjige. Izvorno je napisana na grčkome jeziku. Ima 19 poglavlja. Biblijska kratica knjige je Mudr. Ako u tekstu ispod postoje bilo kakve greške, slobodno nam to navedite u komentarima i nastojati ćemo to ispraviti u što kraćem vremenu.
Biblija: Stari zavjet i Novi zavjet – MENU
Knjiga mudrosti 17
Mudr 17: 1 – 5
1 – Veliki su i nedokučivi sudovi tvoji, zato lutaju duše nepoučljive.
2 – Dok su mislili bezbožnici da imaju u vlasti sveti narod tvoj, postadoše sužnji tmine u okovima duge noći, zatvoreni pod svojim krovovima, prognanici vječne providnosti.
3 – Mišljahu da će im se tajni grijesi skriti, pokriveni tamnim velom zaborava, a rasuše se u užasnu strahu, zaplašeni utvarama.
4 – Ni skrovište u koje se povukoše nije ih sačuvalo od straha, nego se oko njih razlijegao grozan jek, ukazivahu im se kobne utvare, mračnih lica.
5 – I nikakva im sila ognjena nije mogla svjetla pružiti, niti su sjajne plamene zvijezde mogle osvijetliti tu strašnu noć.
Mudr 17: 6 – 10
6 – Jedino im se ukazivaše neka lomača, sama od sebe upaljena, puna užasa; i kad bi ta prikaza iščezla, oni je, izvan sebe od straha, držahu strašnijom nego što bijaše.
7 – Nemoćna bijahu njihova umijeća čarobnjačka i njihovo hvastanje razborom bijaše izvrgnuto ruglu.
8 – Jer oni koji prije obećavahu kako će istjerati strah i tjeskobu iz bolne duše, sami se razbolješe od straha smiješnoga.
9 – Kad ih i nije ništa strahovito plašilo, bješe im na užas gmizanje životinja i šištanje zmija. Ginuli su od straha, ne usuđujući se pogledati ni u zrak kojem se ne može umaknuti.
10 – Jer zloća je strašljivaca: vlastitim se svjedočanstvom osuđuje i uvijek zlo uvećava kad je stane savjest tištiti.
Knjiga mudrosti 17: 11 – 15
11 – Jer strah i nije drugo nego izdaja pomagala što ih razum daje:
12 – što se manje čovjek u sebi na njih oslanja, to mu teže pada što ne zna uzrok svojoj patnji.
13 – I tako oni, one noći zaista nemoćne izišle iz dubina Podzemlja nemoćnog, usnuli istim snom,
14 – bijahu progonjeni strašnim sablastima ili su smalaksali obamrle duše, jer ih napade iznenadan i neočekivan strah.
15 – I tako svaki, pavši gdje se našao, osta zatočen u tamnici bez prijevornica:
Mudr 17: 16 – 20
16 – i orač i pastir i radnik koji se samotan muči zaskočeni zapadoše u neminovnu nevolju, svi bijahu okovani jednim lancem tame.
17 – I šumni vjetar, i milopojni ptičji glas među lisnim granama, i odmjeren huk vode što silovito protječe; i divlja buka pećina što se ruše,
18 – i nevidljiva trka životinja što skaču, i urlik ljutih divljih zvijeri, i jeka što se odbija od gorskih dolova – sve ih ispunjaše užasom.
19 – A sav svijet blistao od sjajne svjetlosti i prepuštao se nesmetano svojim djelima.
20 – Jedino se nad njima raskrilila teška noć, slika mraka koji će ih primiti; ali teži od same tame bijahu oni – teret sami sebi.
Koji su vama najljepši dijelovi iz poglavlja Knjiga mudrosti 17? Možete nam reći u komentarima. Hvala
