Ispod možete pročitati poglavlje iz Biblije i Starog zavjeta Knjiga o Jobu 24. Knjiga o Jobu ili Job je osamnaesta knjiga u židovskoj Bibliji ili Starom Zavjetu, napisana u stihovima. Vjeruje se kako je jedna od najtežih za razumjevanje. Opisuje Jobov život od trenutka kada ga Jahve predaje u ruke Sotone pa do njegove smrti. Kratica je Job. Ako u tekstu ispod postoje bilo kakve greške, slobodno nam to navedite u komentarima i nastojati ćemo to ispraviti u što kraćem vremenu.
Biblija: Stari zavjet i Novi zavjet – POČETNA
Knjiga o Jobu 24
Job 24: 1 – 5
1 – Zašto Svesilni ne promatra vremena, a dane njegove ne vide mu vjernici?
2 – Bezbožnici pomiču granice, otimaju stado i pasu ga.
3 – Sirotama odvode magarca, udovi u zalog vola dižu.
4 – Siromahe tjeraju sa puta; skrivaju se ubogari zemlje.
5 – K’o magarci divlji u pustinji zarana idu da plijen ugrabe: pustinja im hrani mališane.
Job 24: 6 – 10
6 – Po tuđem polju oni pabirče, paljetkuju vinograd opakog.
7 – Goli noće, nemaju haljine, ni pokrivača protiv studeni.
8 – Oni kisnu na planinskom pljusku; bez skloništa uz hrid se zbijaju.
9 – Otkidaju od sise sirotu, ubogom u zalog dijete grabe.
10 – Goli hode, nemaju haljina; izgladnjeli, tuđe snoplje nose.
Knjiga o Jobu 24: 11 – 15
11 – Oni mlina za ulje nemaju; ožednjeli, gaze u kacama.
12 – Samrtnici hropću iz gradova, ranjenici u pomoć zazivlju. Al’ na sve to Bog se oglušuje.
13 – Ima onih koji mrze svjetlost: ne priznaju njezinih putova niti se staza drže njezinih.
14 – Za mraka se diže ubojica, kolje ubogog i siromaha. U gluhoj se noći lopov skiće
15 – Sumrak žudi oko preljubnika: ‘Nitko me vidjet neće’, kaže on i zastire velom svoje lice.
Job 24: 16 – 20
16a – i u tmini provaljuje kuće.
16b – Za vidjela oni se skrivaju, oni neće da za svjetlost znaju.
17 – Zora im je kao sjena smrtna: kad zarudi, silan strah ih hvata.
18 – Prije nego svane, on već hitro bježi kloneći se puta preko vinograda. Njegova su dobra prokleta u zemlji.
19 – K’o što vrućina i žega snijeg upija, tako i Podzemlje proždire grešnike.
20 – Zaboravilo ga krilo što ga rodi, ime se njegovo više ne spominje: poput stabla zgromljena je opačina.
Knjiga o Jobu 24: 21 – 25
21 – Ženu nerotkinju on je zlostavljao, udovici nije učinio dobra.
22 – Al’ Onaj što snažno hvata nasilnike, ustaje, a njima sva se nada gasi.
23 – Dade mu sigurnost, i on se pouzda; okom je njegove nadzirao staze.
24 – Dignu se za kratko, a onda nestanu, ruše se i kao svi drugi istrunu, posječeni kao glave klasovima.”
25 – Nije li tako? Tko će me u laž utjerat’? Tko moje riječi poništiti može?”
Koji su vama najljepši dijelovi iz poglavlja Knjiga o Jobu 24? Možete nam reći u komentarima. Hvala
