Palčić: Najljepše bajke i priče za djecu

Priče za laku noć

Palčić je lijepa bajka i priča za djecu, djelo braće Jacoba i Wilhelma Grimm. Ako vas zanimaju još neke najljepše bajke za djecu i priče za laku noć, upišete u pretragu npr. “Poštarska bajka” i kliknete “Search”.

Palčić

Bio jednom jedan siromašan seljak. Sjedio je svake večeri kraj ognjišta i održavao vatru, a žena prela. Tada bi seljak govorio:
– Kako je žalosno što nemamo djece. Kod nas je tako tiho, a u drugim kućama bučno i veselo.
– Da, govorila je žena i uzdisala, kad bismo imali makar jedno, pa da je kao palac, ja bih bila zadovoljna.

Poslije sedam mjeseci žena rodi dijete, nimalo duže od palca, a oni rekoše:

– Dobili kako i zaželjeli, pa neka bude naše drago dijete.

Zbog malog rasta nazvaše ga Palčić. Premda su ga dobro hranili, dijete nije naraslo, već ostade onoliko koliko bješe prvog dana. No, dijete se činilo pametno i uskoro se pokaza da je ono bistro i spretno stvorenjce kome polazi za rukom sve što započne.
Seljak se jednog dana spremi u šumu po drva i reče u sebi: “Kad bih bar imao koga da dotjera kola za mnom.”
– Oče, poviče Palčić – ja ću dotjerati kola, možeš se u me pouzdati, bit’ će na vrijeme u šumi.
Čovjek se nasmije i reče:

– E, kad bi to moglo! Ti si premalen da vodiš konja na uzdi.

– To ne smeta, oče, samo ako majka hoće upregnuti konja. Ja ću mu sjesti u uho i dovikivati kuda treba ići.

– Dobro, pristane otac, da pokušamo.

Dva stranca

Kad je došlo vrijeme, majka upregnu konja. Palčića stavi konju u uho, a on vikne:

– Điha! Điha!

Konj krenu kao da je kočijaš pravi majstor i povuče kola ravno u šumu. U trenutku kad je mali vikao “Điha, điha” – kad su kola ulazila u jednu oštru okuku, naiđoše dva stranca.

– Čovječe, reče jedan, pa šta je ovo? Kola voze, kočijaš viče konju, a nema ga.
– To nisu čista posla, reče drugi. – Hajdemo za kolima da vidimo gdje će se zaustaviti.

Kola skrenuše u šumu i to baš prema onome mjestu gdje su sjekli drva. Kad Palčić ugleda oca, povika:

– Vidi, oče, evo mene s kolima, spusti me. Otac lijevom rukom prihvati konja, desnom izvadi sinčića iz uha i on radosno sjedne na jednu slamku. Kad stranci ugledaše Palčića, od čuda su zanijemili.

Onda jedan pozva drugoga na stranu i tiho reče:

– Ovaj mališan bi nam mogao donijeti sreću. Mogli bi ga u nekom velikom gradu pokazivati za novac. Hajd’mo ga kupiti!

Palčić prodan za velik novac

Oni priđoše seljaku i rekoše mu:

– Prodaj nam ovog mališana. Bit’ će mu dobro kod nas.
– Ne, odgovori otac. – To je moj jedinac, ne bih ga prodao za sve blago ovoga svijeta.

Ali kad Palčić ču da je riječ o prodaji, uspuza se uz očev kaput, stade mu na rame i šapnu na uho:

– Samo ti mene prodaj, oče, ja ću se vratiti.

Tako ga otac prodade onoj dvojici za velik novac.

– Gdje hoćeš sjediti – upitaše ga oni.
– Stavite me na obod šešira. Tamo mogu šetati naokolo i gledati uokolo, a pasti neću.

Ljudi mu učiniše po volji, Palčić se oprosti od oca i krenuše. Išli su sve dok se nije smrklo. Tad mališan poviče:

– Spustite me dolje, prigustilo mi je.
– Ostani ti lijepo tamo gdje si, reče onaj na čijem je šeširu sjedio – meni to ništa ne smeta. I ptice mi ponekad urade nešto po šeširu.
– Ne, reče Palčić, ja znam šta je pristojnost, brzo me spustite dolje.

NE PROPUSTI  Tri praščića: Najljepše bajke za djecu i priče za laku noć

Čovjek skine šešir i pusti mališana na njivu kraj puta. On skoči i počne puzati po zemlji tamo-amo dok ne nađe mišju rupu i šmugne unutra.

– Laku noć, gospodo, putujte bez mene, poviče iznutra da im se naruga.

Lopovi

Oni potrčaše i počeše gurati štapove u mišju rupu, ali trud im osta uzalud. Palčić se povlačio sve dublje i dublje, pa kad pade noć, oni moradoše kući ljuti i prazne torbe. Kad Palčić vidi da su otišli, izađe iz podzemnog hodnika.
“Noću je opasno hodati po oranici”, reče on, “možeš slomiti i vrat i nogu!”
Srećom, naiđe na praznu puževu kućicu.

“Hvala Bogu”, reče, “tu mogu sigurno provesti noć”, i smjesti se unutra. Ali upravo kad je htio zaspati, ču kako prolaze dva čovjeka i jedan od njih govori:
– Kako bismo samo mogli onomu bogatašu uzeti novac i srebro?
– To bih ti ja mogao reći, doviknu mu Palčić.
– Šta to bi? – reče jedan lopov uplašeno – čuh da netko govori. Oni zastadoše i oslušnuše, a Palčić ponovo progovori:
– Povedite mene, ja ću vam pomoći.

– A gdje si ti?
– Tražite me pri zemlji i pazite odakle dolazi glas – odgovori on. Lopovi ga najzad nađoše i podigoše.
– Ti, patuljče jedan, kako ćeš nam ti pomoći – rekoše oni.
– Slušajte, odgovori on – ja ću se provući između željeznih šipki u bogataševu sobu i dodati ću vam što god hoćete.
– Može, rekoše oni. – Hajde da vidimo što možeš i znaš.

Palčić u bogataševoj kući

Kad stigoše do bogataševe kuće, Palčić se uvuče u sobu i odmah poviče iz sveg glasa:
– Što hoćete? Hoćete li sve što ovdje ima?

Lopovi se uplašiše i rekoše:

– Tiše! Da se tko ne probudi.

Ali Palčić se pravio da ne razumije pa ponovno vikne:

– Što hoćete? Hoćete li sve što ovdje ima?
To začu služavka koja je spavala u susjednoj sobi, uspravi se u krevetu i oslušnu. Ali lopovi koji su se od straha dali u bijeg, ponovno se ohrabriše i pomisliše:
– To nas mališa zafrkava.

Oni se vratiše i šapnuše mu:

– Budi ozbiljan i dodaj nam nešto.

Palčić opet poviče iz sve snage:

– Pa ja ću vam sve dodati, samo pružite ruku.

To je sasvim dobro čula služavka koja je iz kreveta osluškivala i potrči na vrata, a lopovi pobjegoše glavom bez obzira. Pošto nije mogla ništa vidjeti, služavka pođe upaliti svjetlo. Tako za njom izađe i Palčić i neprimjećen ode u sjenik. Pošto je sve pretražila i ništa nije našla, služavka legne natrag u krevet misleći da je sanjala otvorenih očiju i ušiju.

Još ga je puno toga čekalo

Palčić se uspuza uz vlati sijena i nađe sebi lijepo mjesta za spavanje. Mislio se tu do jutra odmoriti, pa se onda vratiti kući svojim roditeljima. Ali još ga je mnogo toga čekalo.

Kad je svanulo, služavka ustade nahraniti stoku. Prvo pođe u sjenik i zahvati naramak sijena i to baš onaj u kojem je spavao Palčić. Ali, on spavaše tako čvrsto da ništa nije osjetio niti se probudio sve dok zajedno sa sijenom ne stiže kravi u usta.

– O, Bože, poviče on – kako sam to dospio u mlin?

NE PROPUSTI  Koka zlatnih jaja: Bajke za djecu i priče za laku noć

Ali ubrzo shvati gdje se nalazi pa dobro pripazi da ne padne među zube i ne bude zdrobljen. Tako je morao skliznuti u želudac.

– U ovoj sobici su zaboravili prozore, reče on – ni sunce ovamo ne dolazi, niti se svjetlo pali.

Smještaj mu se nije nimalo dopao. A najgore je bilo što je kroz vrata dolazilo sve više sijena i postajalo sve tjesnije. U velikom strahu on poviče što je mogao glasnije:

– Ne donosite više sijena, ne donosite više sijena!

Služavka, koja je upravo muzla kravu, kad čuje da netko govori a nikoga ne vidi, i to onim istim glasom koji je noćas čula, trgne se i toliko prepadne da klonu sa stoličice i prolije mlijeko. Brzo se podigne i trčeći prema gospodaru poviče:
– Joj! Gospodaru, krava je progovorila.
– Ti si poludjela, odgovori bogataš, ali ipak pođe u štalu vidjeti što je. Kad, samo što je ušao u štalu, Palčić opet poviče:
– Ne donosite više sijeno, ne donosite više sijeno.

Palčić imao mnogo muka

Uplaši se i bogataš pa naredi da kravu ubiju. I tako baciše i kravu i želudac u kojem je bio Palčić. Palčić je mnogo muka imao da se izvuče van i baš kad je uspio promoliti glavu, eto nove nesreće: dotrča gladan vuk i u jednom zalogaju proguta čitav želudac. Ali Palčić nije gubio hrabrost. “Možda ću se”, mislio je, “moći sporazumjeti s vukom”, i doviknu mu iz želudca:

– Dragi vujo, ja znam gdje ima divne hrane.
– Gdje to – upita vuk.
– U jednoj kući, uvući ćeš se kroz dimnjak i naći kolača, slanine i kobasica koliko god hoćeš.

I on mu točno opiše kuću svoga oca.

Vuku nije trebalo ponavljati. On se noću uvuče kroz dimnjak, uđe u ostavu i najede se do grla. Kad se zasitio, htjede izaći, ali je bio toliko debeo, da istim putem više nije mogao van. Palčić je s tim i računao, pa sad počne vrištati u vučjem trbuhu. Cičao je i podvriskivao koliko god je mogao.

– Smiri se, zaškripi vuk zubima, probuditi ćeš ljude.
– Da ne bi, reče mališan – ti si se sit najeo, hoću se i ja veseliti. Pa opet počne vikati iz sve snage. Od te buke se najzad probudiše njegov otac i majka, potrče do ostave i provire kroz pukotinu. Kad vidu da je unutra vuk, otrče donijeti sjekiru i štap.
– Ti stani iza mene – reče čovjek kad uđu u sobicu – ako od mog udarca ne bude mrtav, trebaš ga ti udariti.

Mališan je spašen

Palčić čuje glas svoga oca i poviče:

– Dragi oče, ja sam ovdje, evo me u vučjem trbuhu. A otac reče sav sretan:
– Hvala Bogu, vratilo nam se naše drago dijete!

On reče ženi da ostavi sjekiru da ne bi povrijedila Palčića, pa zamahne štapom i udari vuka po glavi tako snažno da se ovaj odmah sruši. Poslije toga izvuku mališana vani.
– Ah, reče otac, brinuli smo se za tebe! Gdje li si sve bio?

– Ah, oče, bio sam u mišjoj rupi, u kravljem želudcu, u vučjem trbuhu. Ali sad ostajem kod vas.
– A mi te više nećemo prodati ni za sva blaga ovoga svijeta – rekoše roditelji milujući i ljubeći svog dragog Palčića. Oni mu dadoše jesti i piti i napraviše mu novo odijelo, jer se staro na putu poderalo.

IZVOR: pricezadjecu.blogspot.com

Možda će vas zanimati i ovo:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.