Knjiga o Jobu 6: Biblija i Stari zavjet

Vjera i religija: Sveto pismo i Stari zavjet – Job 6

Ispod možete pročitati poglavlje iz Biblije i Starog zavjeta Knjiga o Jobu 6. Knjiga o Jobu ili Job je osamnaesta knjiga u židovskoj Bibliji ili Starom Zavjetu, napisana u stihovima. Vjeruje se kako je jedna od najtežih za razumjevanje. Opisuje Jobov život od trenutka kada ga Jahve predaje u ruke Sotone pa do njegove smrti. Kratica je Job. Ako u tekstu ispod postoje bilo kakve greške, slobodno nam to navedite u komentarima i nastojati ćemo to ispraviti u što kraćem roku.

Biblija: Stari zavjet i Novi zavjet – MENU

Knjiga o Jobu 6

Job 6: 1 – 5

1 – A Job progovori i reče:
2 – “O, kad bi se jad moj izmjeriti mog’o, a nevolje moje stavit’ na tezulju!
3 – Teže one jesu od sveg pijeska morskog, i stoga mi riječi zastraniti znaju.
4 – Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija mi dušu, Božje se strahote oborile na me.
5 – Ta, kraj svježe trave njače li magarac, muče li goveče kraj punih jasala?

Job 6: 6 – 10

6 – Zar hranu bljutavu jedemo bez soli? Zar kakove slasti ima u bjelancu?
7 – Al’ ono što mi se gadilo dotaći, to mi je sada sva hrana u bolesti.
8 – O, da bi se molba moja uslišala, da mi Bog ispuni ono čem se nadam!
9 – O, kada bi me Bog uništiti htio, kada bi mahnuo rukom da me satre!
10 – Za mene bi prava utjeha to bila, klicati bih mog’o u mukama teškim što se ne protivljah odluci Svetoga.

Job 6: 11 – 15

11 – Zar snage imam da mogu čekati? Radi kakve svrhe da ja duže živim?
12 – Zar je snaga moja k’o snaga kamena, zar je tijelo moje od mjedi liveno?
13 – Na što se u sebi osloniti mogu? Zar mi svaka pomoć nije uskraćena?
14 – Tko odbija milost bližnjemu svojemu, prezreo je strah od Boga Svesilnoga.
15 – Kao potok me iznevjeriše braća, kao bujice zimske svoje korito.

Knjiga o Jobu 6: 16 – 20

16 – Od leda mutne vode im se nadimlju, ‘bujaju od snijega što se topit’ stao;
17 – al u doba sušno naskoro presahnu, od žege ishlape tada iz korita.
18 – Karavane zbog njih skreću sa putova, u pustinju zađu i u njoj se gube.
19 – Karavane temske očima ih traže, putnici iz Šebe nadaju se njima.
20 – A kad do njih dođu, nađu se u čudu, jer su se u nadi svojoj prevarili.

Job 6: 21 – 25

21 – U ovom ste času i vi meni takvi: vidjeste strahotu pa se preplašiste.
22 – Rekoh li vam možda: ‘Darujte mi štogod, poklonite nešto od svojega blaga;
23 – iz šake dušmanske izbavite mene, oslobodite me silnikova jarma?’
24 – Vi me poučite, pa ću ušutjeti, u čem je moj prijestup, pokažite meni.
25 – O, kako su snažne besjede iskrene! Al’ kamo to vaši smjeraju prijekori?

Job 6: 26 – 30

26 – Mislite li možda prekoriti riječi? Ta u vjetar ide govor očajnikov!
27 – Nad sirotom kocku zar biste bacali i sa prijateljem trgovali svojim?
28 – U oči me sada dobro pogledajte, paz’te neću li vam slagati u lice.
29 – Povucite riječ! Kakve li nepravde! Povucite riječ, neporočan ja sam!
30 – Zar pakosti ima na usnama mojim? Zar nesreću svaku okusio nisam?

Koji su vama najljepši dijelovi iz poglavlja Knjiga o Jobu 6? Možete nam reći u komentarima. Hvala

Možda će vas zanimati i ovo: