U ovoj objavi možete pročitati najljepše pjesme Augusta Harambašića koje će vas sigurno opustiti i natjerati na razmišljanje. Ukratko, August Harambašić je bio hrvatski pisac, pjesnik, publicist, odvjetnik, političar i prevoditelj. Ako vas zanima, možete pročitati neke lijepe pjesme Antuna Mihanovića.
Najljepše pjesme Augusta Harambašića
Tri čaše
Opet mi je došla moja tuga stara,
Da se opet sa mnom malko razgovara.
Ona meni veli: “Zdravo, moj brajane,
Kako li mi živiš, kako traješ dane?”
A ja njojzi kažem: – S tobom kojekako,
Ali kad sam samac, zlo i naopako!
Tebi mogu reći što mi tišti grudi,
Govorim li ljudim, ne vjeruju ljudi.
Jedina si ti mi što me slušaš slijepo,
Sjedni zato k meni, ogrli me lijepo!
Da nam bude ljepše, evo do tri čaše,
Ispit ćemo skupa sve u zdravlje naše.
Prva mi je čaša puna starog vina,
Imam ga već davno s groba materina.
U toj drugoj čaši – to je vino mlađe,
Iza mrtve drage, al je zato slađe.
A u trećoj mi je ponajljepše boje,
To je vrela krvca otadžbine moje.
Pokušajder samo kako blaži grudi,
Čovjek pije, pije, dokle – ne poludi.
Ali zašto dršćeš, što li ti je sada,
Te za čašom čaša na zemlju ti pada?
Nisam znao da ćeš tako luda biti,
Pa mi čaše razbit! Što ću sada piti? –
Ali baka reče nakon stanke duge:
“Ne brini se za to, donijet ću ti druge.
Sve tri pune suza, otrova i žuči,
Kad ih samo nagneš, srce će ti pući.”
I već na prag stara stupi s jednom nogom:
– Vrati mi se skoro! – “Hoću, dušo, zbogom!”
Autor: August Harambašić
Sirotica
Sirotica
Samotnica
U kraj puta
Cvala žuta.
Njoj nit ševa
Pjesmu pjeva,
Metulji niti
K njoj ne hiti.
Zapušćenu,
Neviđenu,
Korov krije,
Bura brije.
Pauk na nju
Noćju, danju
Mrežu veže,
Lance steže.
Ona nikne
I ponikne:
Nepoznana,
Prezirana…
Autor: August Harambašić
Najbolja poezija
Samokresu
Vivere est militare.
Seneca
Ko mlad junak u svom resu
Činiš mi se, samokresu!
Ko mlad junak vrele krvi, –
Na kog smjeri – tog i smrvi!
Ali sad još snî tvoj plamen,
Ti si mrtav kano kamen!
Ko i rod mi pun očaja,
Što u teškom ropstvu zdvaja!
Miruj, doć će doba bolja,
Bit će sječe i pokolja!
A ja nisam ropske krvi, –
Svuda ćemo biti prvi!
Iz tebe će do šest puta
Grmnut tada samrt ljuta,
I sa tvojih smrtnih rana
Popadat će šest dušmana!
Šest zlotvora momu rodu,
Što mu gaze čast, slobodu!
Tek ne kreni onda vjerom, –
Odmjeri im pravom mjerom!
A kad padnu klete hulje,
Ne marim te nosit dulje:
Samokresu ponositi,
Ja ću rado – sedmi biti!
Autor: August Harambašić
Pijelo
Nebo je tako sjajno,
Cvijeće je tako mirno,
Samo je vjetrić tajno
Poljupcem ružu dirno.
S poljupca toga medna,
Prepuna slatkog milja,
Drhće vam ruža čedna
I vjetrić blagosilja.
Drhćem i ja u sebi:
Dođi mi, željo pusta!
Dođi, da i ja tebi
Poljubim medna usta!
Nebo je tako sjajno,
Mjesec se njime šeće;
Dođi mi, čedo bajno,
Nitko nam smetat ne će.
Dođi, da uz tvoj stasak
Desnicu svoju svijem;
Dođi, da samo časak
Crne ti oči zrijem.
Ako l’ već srce tvoje
Čarobne sanke sanja:
Sanjaj bar, zlato moje,
I od mog milovanja.
Sanjaj, da bijelom rukom
Crne ti gladim prame
I da se tihim mukom
Snađu nam usne same.
Sanjam mi, čedo bajno,
Anđel te krilom dirno;
Nebo je tako sjajno,
Cvijeće je tako mirno.
Autor: August Harambašić
Nezaboravne pjesme Augusta Harambašića
Noć na Uni
Na brežuljku s crkve male polak noći zvonce bije,
Sve je mirno, sve je tiho, nigdje glasa čuti nije;
Samo čuješ u daljini srebropjene žubor Une,
Obasjane blijedim sjajem, blijedim sjajem divne lune.
Gle najednoč sjajne magle, gdje se sjajem lune diže,
Pa sve više u vis raste i već do nebesa siže;
A iz magle čudni ljudi sablasno se dizat staše,
Oj, kakvi su, strah te hvata, svojim likom svakog plaše.
U koštanim u rukama vidiš, kako mače drže,
I u bojni red se stave, te sad stupat počmu brže;
Vidiš im i bojnog vođu, zapovijeda mirno njima,
Mislio bi: u boj idu, da se svete dušmanima.
Al se u to magla spusti, divne lune više nije,
Nesta magle i vojnika, opet posta ko i prije;
O po noći uvijek tako dižu se vojnici pali,
Kojeno su brzi vali hladne Une pokopali.
Autor: August Harambašić
Moja ljubav
Pomno gojim stablo mlado
Rastić čil i mlad,
U njem sam ti, dušo, rezo
Naših duša sklad.
U njeg sam ti divno ime
Uklesao ja;
Neka po njem cio svijet
Moju diku zna.
One crte, zlato moje,
Rastu dan i noć, –
Moga milka isto tako
Žarka raste moć!
Autor: August Harambašić
Dobra poezija
Mir
Mir, samoća, narav tiha,
Ko sred hrama veličajna,
Svuda čar i svjetlost sjajna,
Mir, samoća, narav tiha,
Kano kakva slatka tajna.
Slast i raskoš dušom mojom
Iza teških nepokoja
Razastrla krila svoja,
Slast i raskoš dušom mojom,
Hvala tebi, majko moja!
Mir, samoća, narav tiha,
Tu mi srcu divno godi,
Tu me miso k tebi vodi,
Mir, samoća, narav tiha,
Tu sam barem u slobodi.
Autor: August Harambašić
Hrvatska Hrvatom!
Prenimo se, braćo mila,
Hrvatska nas vila zove,
Predivno je udesila
Skladne gusle javorove,
Pa nam uz njih pjesmu poje
Snagom dosad nepoznatom:
Neka bude svakom svoje,
Hrvatska Hrvatom!
Trista ljeta već je dosta,
Što smo krv za druge lili,
Te nam jedva duša osta,
Prem smo nekoč divi bili;
Složimo se sin sa sinkom,
Rod sa rodom, brat sa bratom,
Složimo se pod lozinkom:
Hrvatska Hrvatom!
Sjetimo se, što je bila
Hrvatska nam draga mati,
Pa nastojmo iz svih sila,
Da se stara moć joj vrati;
Već s Balkana sviće zora
Svom ljepotom umiljatom,
Bit će opet, što bit mora;
Hrvatska Hrvatom!
Već smo svega tuđeg siti,
Ne tražimo, što je tuđe,
Al ne ćemo više biti
Tuđe sredstvo i oruđe;
A da vazda krvarimo
Za probitak tuđim svatom,
Već sad gromko uskliknimo:
Hrvatska Hrvatom!
Ako li se vrazi maše,
Da se slavni rod nam smrvi,
Branit ćemo, što je naše,
Sve do zadnje kapi krvi!
Već nas ne će zastrašiti
Niti patnjom, niti zlatom,
Vijek će nam ideal biti:
Hrvatska Hrvatom!
Nestat može kruglje zemne,
Sunašce se može maći,
Ali nas će uvijek spremne
Na braniku roda naći;
Dusi će nas pradjedova
Bodrit vjerom obilatom,
Kličući nam iz grobova:
Hrvatska Hrvatom!
Autor: August Harambašić
Koje su vama najljepše pjesme Augusta Harambašića u ovoj objavi? Možete nam reći u komentarima i navesti još neke lijepe stihove poezije. Zahvaljujemo unaprijed!
