
Ispod možete pročitati poglavlje iz Biblije i Novog zavjeta Poslanica Rimljanima 9. Poslanica Rimljanima jedna je od poslanica apostola Pavla; najveća je Pavlova poslanica i dio je Novoga zavjeta u Bibliji. Kao i druge poslanice ona je prigodan spis, pismo upućeno konkretnoj zajednici koja ima konkretne probleme. Ako u tekstu ispod postoje bilo kakve greške, slobodno nam to navedite u komentarima i nastojati ćemo to ispraviti u što kraćem roku.
Biblija, Stari i Novi zavjet – MENU
Poslanica Rimljanima 9
1 – Istinu govorim u Kristu, ne lažem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom:
2 – silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu.
3 – Da, htio bih ja sam proklet biti, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu.
4 – Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja;
5 – njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen.
6 – 10
6 – Ali ne kao da se izjalovila riječ Božja. Jer nisu Izrael svi koji potječu od Izraela;
7 – i nisu svi djeca Abrahamova zato što su njegovo potomstvo, nego po Izaku će ti se nazivati potomstvo;
8 – to jest: djeca tijela nisu i djeca Božja, nego – djeca obećanja računaju se u potomstvo.
9 – Evo doista riječi obećanja: U ovo ću doba doći i Sara će imati sina.
10 – Ali ne samo to! I Rebeka je s jednim, s Izakom, ocem našim, zanijela.
11 – 15
11 – Pa kad još blizanci ne bijahu rođeni niti učiniše što dobro ili zlo – da bi trajnom ostala odluka Božja o izabranju:
12 – ne po djelima, nego po onome tko poziva – rečeno joj je: Stariji će služiti mlađemu,
13 – kako je pisano: Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu.
14 – Što ćemo dakle reći? Možda da u Boga ima nepravde? Nipošto!
15 – Ta Mojsiju veli: Smilovat ću se komu hoću da se smilujem; sažalit ću se nad kim hoću da se sažalim.
Poslanica Rimljanima 9: 16 – 20
16 – Nije dakle do onoga koji hoće ni do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje.
17 – Jer Pismo veli faraonu: Zato te upravo podigoh da na tebi pokažem svoju moć i da se razglasi ime moje po svoj zemlji.
18 – Tako dakle: smiluje se komu hoće, a otvrdnjuje koga hoće.
19 – Da, reći ćeš mi: Što se onda još tuži? Ta tko se to volji njegovoj odupro?
20 – Čovječe, tko si ti zapravo da se pravdaš s Bogom? Zar da djelo rekne tvorcu: “Što si me ovakvim načinio?”
21 – 25
21 – Ili zar lončar nema vlasti nad glinom da od istoga tijesta načini posudu sad časnu, sad nečasnu.
22 – A što ako je Bog, hoteći očitovati gnjev i obznaniti svoju moć u silnoj strpljivosti podnosio posude gnjeva, dozrele za propast,
23 – da obznani bogatstvo slave svoje na posudama milosrđa, koje unaprijed pripravi za slavu,
24 – na nama koje pozva ne samo između Židova nego i između pogana?
25 – Tako i u Hošeji veli: Ne-narod moj prozvat ću narodom mojim i Neljubljenu ljubljenom.
26 – 30
26 – Na mjestu gdje im je rečeno: Vi niste moj narod prozvat će se sinovi Boga živoga.
27 – Izaija pak proglasuje o Izraelu: Zaista, sinova će Izraelovih brojem biti kao pijeska morskog – Ostatak će se spasiti;
28 – jer riječ će ispuniti i uskoro izvršiti Gospodin na zemlji.
29 – Tako je Izaija i prorekao: Da nam Gospodin nad Vojskama ne ostavi sjeme, ko Sodoma bismo bili i Gomori nalik.
30 – Što ćemo dakle reći? Da pogani koji nisu tražili pravednosti stekoše pravednost, pravednost po vjeri.
31 – 33
31 – Izrael pak koji je tražio neki zakon pravednosti, nije do zakona dopro.
32 – Zašto? Jer nije tražio po vjeri, nego kao po djelima. Spotakoše se o kamen spoticanja,
33 – kao što je pisano: Evo postavljam na Sionu kamen spoticanja i stijenu posrtanja. Ali tko u nj vjeruje, neće se postidjeti.
Koji su vama najljepši dijelovi iz poglavlja Poslanica Rimljanima 9? Možete nam reći u komentarima. Hvala