Salihova drva: Priče iz života Pavla Stanišića

Salihova drva: Priče iz života Pavla Stanišića
Životne priče

Salihova drva je kratka istinita životna priča Pavla Stanišića, književnika iz Bosne i Hercegovine. Priča će vas sigurno oduševiti i natjerati na razmišljanje. Pavle Stanišić piše o svom sjećanju na Saliha Begovića i neke događaje u Doboju ratne 1992. godine.

Salihova drva

Nisam siguran da sada, nakon osamnaest godina, mogu i da se jasno sjetim onih dana u kojima je raspomamljeni primitivizam harao ovim krajevima koje smo do tada smatrali svojim. Teško ih je i zamisliti.

Živimo u ovom istom stanu, na trećem spratu, ali bez vode, struje, grijanja, hrane, prijatelja… Sa ovog balkona gledam smrzle zaleđene grane borova i breza, snježne pahuljice koje prolijeću, kratere koje su oko zgrade napravile minobacačke granate, a s druge strane zgrade u pustoš glavne ulice, kojom najčešće niko i ništa ne prolazi. Jednoga jutra tom ulicom je protrčao divlji zec, istjeran ljudskim bjesnilom iz okolnih šuma, ali još veća pustoš bila je u našim dušama, po kojima je bilo razoreno sve što smo smatrali lijepim i značajnim.

Ipak, hladnoću smo najteže podnosili. U stan smo odnekud, uz pomoć preostalih susjeda, dovukli neku staru peć, ali papir je slabo grijao, a i stolice koje smo s tugom i uz raznorazna sjećanja žrtvovali. Ponekad sam odlazio u gradski park i skupljao suve grančice za koji trenutak tople sreće, orošene suzama.

Onog jutra

A onoga jutra – buka neke mašine i ljudski glasovi ispod prozora. Sa strahom izlazim na balkon. Neki čovjek je dovezao traktor sa prikolicom punom drva. A na drvima – Salih. Pod ovu žalosnu vrbu izbacuje bukove cjepanice, stabla suvih šljiva, nagorjele grede… Izbacio je dosta tog neobičnog ogreva, a onda podigao oči prema meni, osmijehnuo mi se i doviknuo mi: „Ovo je tvoje!“ Onda je uzeo iz prikolice jednu sjekiru, i nju bacio na drva i dodao: „I ovo.“ Traktor je odmah produžio negdje sa ostatkom tereta, a prije onog tamo ugla Salih se još jednom okrenuo i mahnuo mi.

NE PROPUSTI  Životne situacije: Strah svijeta ili ljubav Očeva

Salihova drva me i sada griju

Ostavio mi je drva ispod vrbe. Ali tim traktorom dovezao mi je i mnogo više, nadu koja nas je napuštala, nadu u ljude.

Ne znam kako je Salih došao do traktora, do traktoriste i drva. Tih dana, kao pripadnik naroda koji ovdje nije bio na vlasti, nije smio slobodno ni da se kreće gradom. Na samom početku tog očaja iz tog razloga je bio i fizički maltretiran. I kako se baš mene sjetio?

Kasnije, kada je dolazio iz Italije, gdje je našao spas, vrlo rijetko smo to pominjali, pričali smo o tome kako je otišao, kako se tamo snalazio i samo sam ga jednom upitao odakle mu one nagorjele grede. „Ah, sa moje kuće u selu, koja je onda zapaljena…“

Uz Salihova drva proveli smo ovdje mnoge hladne i puste dane i noći, a mene i sada griju.

Pavle Stanišić

IZVOR: pavlestanisic.blogspot.com

Možda će vas zanimati i ovo:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *