Reinkarnacija je pretpostavka koju se ne može znanstveno provjeriti, pa ipak, mnoge osobe imaju sjećanja na prošli život sasvim spontano i ničim izvana izazvana. Primjerice, s odlučnom sigurnošću prepoznaju mjesta ili osobe koje nikada prije nisu vidjele, prisjećaju se prošlosti u snu, pod hipnozom, tijekom meditacije ili u transu. Neki, posebno osjetljivi ljudi, u stanju su vidjeti prizore što se odnose na prethodne reinkarnacije, a tijekom spiritističkih seansi nerijetko primaju poruke te vrste. Osobe koje to dožive, nimalo ne sumnjaju u istinitost pokusa. Njihova najčešća uzrečica je: “Oduvijek sam to znao, prema tome znam da je to sve istina…”
Sjećanja na prošli život su veliki misterij
Postoje i drugi primjeri koji potvrđuju teze o reinkarnaciji. Na primjer kad odemo na neko mjesto koje nikad prije nismo vidjeli, pa se počnemo prisjećati događaja iz daleke prošlosti. Može se desiti i to da dotična osoba ne doživljava neka vlastita iskustva, nego da kao medij prima daleka zbivanja, koja kao da lebde u zraku, a u viziji medija stječu oživljeni izgled. Netko pod hipnozom u stanju je vidjeti zbivanja oko nekog dalekog pretka kao svoja vlastita.
Ponekad se dođe do spoznaje o nevjerojatnoj sličnosti s nekim davnim pretkom, i to ne samo fizičkoj, nego i o duhovnoj. A dogodi se i da se poklapaju sudbine dvaju bića, jednog iz današnjice, drugog iz daleke prošlosti. Tako je vrlo zanimljivo promatrati portret pra-prabake Coralije Hardouin Notarbartolo kad ona sama stoji pokraj njega, kao što se vidi na našoj snimci. Gospođa Coralija kaže:
-Radi se o Stefaniji Lanza iz kneževske obitelji Trabia. Ona je živjela oko 1800. godine, a bila je udana za moga pra-pradjeda Gaetana Monroya di Ventimiglia. O toj ženi ne znam mnogo, ali joj je još sličnija od mene moja sedmogodišnja kći Lucrezia.
Portret
Evo još jednog primjera koji potvrđuje tezu o reinkarnaciji:
-Za vrijeme jedne hipnotičke seanse – priča Robert L. iz Torina – vrlo sam intenzivno vidjela sebe kao muškarca, a prisustvovala sam u nekoliko doživljaja iz njegova života. Kad sam kod kuće pričala o tome, baka mi je rekla kako su to bili doživljaji nekog našeg pretka, čiji je portret još sačuvala u svom stanu. Intigrirana, pošla sam odmah vidjeti taj portret. Uistinu, prepoznala sam lice što sam ga pod hipnozom vidjela kao svoje.
Kako ocijeniti takva iskustva?
-Prije nego li se počne govoriti o reinkarnaciji, potrebno je provesti pomnija istraživanja… – smatra profesor Waldo Bernasconi, docent na katedri kliničke psihologije europskog ogranka Sveučilišta La Jolla u američkom gradu San Diegu. – Zaista je potrebno isključiti mogućnost da su ta sjećanja na prošli život nesvjesno proistekla nakon hipnotičke seanse, u snu ili pak u posebnom raspoloženju. Od rane mladosti svaka osoba registrira sve što vidi i čuje: ako se netko “sjeća” života u Egiptu ili u nekoj drugoj zemlji koju nikada nije vidio, a koja mu se čini prepoznatljivom, valja pomisliti i na mogućnost sjećanja na neki film, fotografiju ili pripovijest koje su kasnije zaboravile…
Činjenica
-Za mene je reinkarnacija nepobitna činjenica u koju sam uvijek vjerovao – kaže Marco Columbro, glumac i voditelj nekih emisija na talijanskoj televiziji, koji se inače već godinama bavi tzv. tajnom naukom i proučava mistične pojavnosti. On dodaje: – Otkrio sam da mnoge osobe koje samnom rade u nekom spektaklu u cijelosti dijele moje mišljenje. A prema nekim francuskim senzitivcima, koje sam upoznao na jednom tečaju astrologije, bio sam viđen dva puta u Francuskoj kao klerik. Iako to nisam posebno istraživao, intuitivno sam osjetio kako takva pretpostavka odgovara istini.
Columbro nastavlja:
-Inače se bavim problemima što se odnose na karmu (tj. zakon uzroka i posljedica koji je u osnovi sudbine svakog živog stvorenja), ali s astrološkog aspekta. Ezoterička astrologija omogućava odvajanje prema osobitostima, uvijek kao radnoj hipotezi, te da se utvrdi (prema karmi) svrha postojanja neke osobe, dakako na osnovi uzorka njegove tjelesne pojave.
Čudna misao
Gabriella Campioni, učiteljica iz Milana, ovako priča o svojim iskustvima reinkarnacije:
-Iako to nisam posebno istraživala, odjednom sam osjetila čudnu misao što mi se javila poput bljeska o svojim prošlim životima. Dok sam meditirala, ugledala sam sebe u Egiptu kako se vozim nekom lađom prvih godina poslije Kristova rođenja. Premda nisam posebno rekonstruirala povijesnu pozadinu tog mog viđenja, znala sam da se radi o odlasku i preseljenju skupa sa svim mojim sunarodnjacima. Ono što me najviše zapanjilo bilo je da smo stigli u Ameriku. To je neko područje poput Arizone, gdje sam srela nekog crvenokošca. To je imalo izvanrednu posljedicu: moja sjećanja na prošli život su se podudarala sa sjećanjima jedne osobe koju sam upoznala i koja mi je pričala o svojem prošlom životu, a ona je također u pradavna vremena doputovala u Ameriku.
Abeceda Atlantide
Evo i svjedočenja Silvane Borile, senzitivne osobe iz Rima:
-Prije negoli sam kompletirala sjećanja na prošli život, doživljavala sam bljeskovite pomisli, što mi je izazvalo fragmentarne slike. Prije tri godine Fatma Di Cesare (senzitivna osoba koja otkriva prošle živote pomoću automatskog zapisivanja) rekla mi je da sam u jednom prošlom životu bila redovnica u samostanu u Montseratu, nedaleko od Barcelone. U tom je mjestu bila i ona sama. Moja nesvjesna sjećanja stvarno su povezana sa Španjolskom, zemljom koja me oduvijek posebno privlačila.
Kad sam nakon toga otišla u Montserat, osjetila sam se izvanredno vedro, ispunjena osjećajem ljubavi. Javile su mi se i neke uspomene što sam ih odavno pokopala u zaboravu. Osim toga činilo mi se kao da sam se vratila svojoj kući, pa sam se odvažila sama krenuti u okolne planine, osjećajući se kao da me netko tjera da se vratim na mjesta koja sam nekoć toliko voljela. Stojeći pred željeznom rešetkom crkve, doživjela sam u viđenju epizodu od koje sam se uplašila. Bilo mi je kao da me netko želi silom odande odvući. Ja sam vikala kako ne želim da me odvode, jer je tu moja kuća. Osim toga, Fatma mi je još rekla kako me vidjela i kao Ciganku. A ja sam odmalena uvijek voljela duge suknje od materijala s velikim cvjetovima, šalove, naušnice, bez kojih ni danas ne izlazim iz kuće.
Čudni znakovi
-O reinkarnaciji imam i druga iskustva, ne manje neobična. Već godinama se bavim tzv. psihičkim slikanjem, stavljajući na platno sve što mi padne na pamet, slijedeći automatske impulse. U jednom razdoblju crtala sam čudne znakove, koji kao da su me ispunjavali energijom. Znanstvenik Mario Pincherle mi je rekao da su to slova abecede pisma mitskog kontinenta Atlantide. Uostalom, mnoge senzitivne osobe često spominju sjećanja na prošli život i govore o svojim doživljajima u Atlantidi.
Ali, možda je najosebujniji osjećaj jednog dječaka od jedanaest godina, Giuliana.
Njegov otac Luciano Cadorin priča:
-Moj je sin živahan dječak. Prije nekog vremena počeo je u više navrata sanjati kako je postao odrastao čovjek. Vidi je sebe u tom “izdanju” kako se u nekom starom salašu penje uz drvene ljestve. Budući da ga je neki susjed što je skupljao sijeno u susjednom dvorištu iznenada pozvao, on se naglo okrenuo. Pritom je promašio jednu prečku i strmoglavio se na zemlju. Poginuo je na mjestu, smrskavši glavu. Ono što je moga sina posebno progonilo bio je strašan vrisak neke mlade, smeđe žene, odjevene u crvenu haljinu, očito supruge.
Salaš
-Prošloga Uskrsa, za vrijeme izleta, prošli smo kroz selo Bettolu d’Alda, nedaleko od Milana. Vidjeli smo jedan obnovljeni salaš koji je nuđen na prodaju. Pošli smo ga pogledati iz radoznalosti. Moj se sin iznenada počeo uzbuđivati, te je odbijao poći s nama. Unutra su nam čuvari objasnili kako su i ljestve bile slomljene, kad je sa njih pao mladi vlasnik salaša. Obilazeći sobe, Giuliano je pričao kako su promijenjene i kvake i brave, a izmijenjen je i raspored prostorija. Poslije je u autu počeo plakati, govoreći kako je to baš ona kuća što ju je često vidio u snu i gdje je umro.
-Ali, to nije kraj priče. Nekoliko dana kasnije, Giuliano je udario glavom u prozor. Iako ozljeda nije bila teška, njega je uhvatila panika. Počeo je vriskati tvrdeći kako osjeća iste tegobe kao onda kad je razbio glavu na podu salaša.
Kako bismo to provjerili, moja je žena iste večeri telepatski pozvala duh čovjeka za kojega je Giuliano vjerovao da je on. Žena je telepatski zapisivala sve što joj je on rekao. To je bilo ovo: “Promjenu svoje funkcije mogu shvatiti samo u snu. Sada mislim na sebe kao na dražesnog dječačića, a ipak sam već odrastao čovjek. Život mi je prošao, a sada ga koristim kao oružje da bih dostigao onoga koji mi je nanio zlo. On je prepilio prečku na ljestvama, nadajući se mojim novcima, ali je ipak uskoro i sam umro…”
Vrlo je zanimljiv i slučaj jedne mlade žene, inače vrlo osjetljivog bića. Ona je od svoje šesnaeste godine ima ozbiljnih problema sa zdravljem. Dok je bila u transu, opisala je sjećanja na prošli život. Živjela je 1800. godine u Torinu, navodeći precizno svoje tadašnje ime i adresu. U tom je gradu i umrla kad je imala dvanaest godina od tumora na mozgu…
