Zapravo, snovi, kao uostalom i bljesak svijesti u kojem dolazi do otkrića, rezultat su, barem djelomično, promišljanja kojima se čovjek aktivno bavi.
Lucidni snovi
Jeste li znali da čovječanstvo duguje dio svojih otkrića takozvanim lucidnim snovima? Radi se o snovima u kojima je sanjač svjestan da sanja, što znači da mu sposobnost racionalnog razmišljanja ostaje barem na nivou na kakvom je u budnom stanju. Istovremeno, međutim, slike iz podsvijesti prodiru u svijest, jer se ona ne brani od njih, kako je to slučaj kad je čovjek budan. Zadržana sposobnost kritičkog mišljenja i – uvjetno rečeno – neka vrst halucinantnog stanja rezultiraju “racionalnim vizijama”. Upravo takvim vizijama čitav niz znanstvenika i umjetnika duguje svoja otkrića, odnosno umjetnička djela. Da spomenemo tek neka imena, kao što su Albert Einstein, Nikola Tesla, Isaac Newton, Nikola Kopernik, Galileo Galilei, Richard Wagner…
Zmija grize vlastiti rep
Kroničari su zabilježili čitav niz slučajeva u kojima je san bio posrednik pri značajnim otkrićima. Jedan od takvih je i san njemačkog kemičara iz 19. stoljeća Augusta Friedricha Kekulea. Kekule je u snu ugledao atome kako plešu, poprimajući oblik zmije. Zmija je u tom plesu grizla vlastiti rep tako da se savila u zatvoreni krug.
Kekuleu je to bilo dovoljno da zaključi kako benzol ima prstenastu strukturu. Ta je teorija postala presudna za razvoj kemije aromatskih spojeva. U pismu njemačkom društvu za kemiju, on je objasnio kako je došao do tog značajnog otkrića, a završio ga je sljedećom rečenicom: “Proučavajmo snove, gospodo!”
Očito je, ističu znanstvenici, da opuštanje, odnosno san oslobađa racionalno mišljenje okvira koje mu nameće obrazovanje i sredina i omogućava da dolazi do novih spoznaja. Ponekad su te spoznaje u snu iskrivljene i nejasne, no one su putokaz kojim smjerom treba ići da bi se došlo do istine. Zapravo, snovi, kao uostalom i bljesak svijesti u kojem dolazi do otkrića, rezultat su, barem djelomično, promišljanja kojima se čovjek aktivno bavi.
Upravo se tako i tumači anegdota da je Isaac Newton otkrio gravitaciju, promatrajući pad jabuke. Tom, reklo bi se prosvjetljenju, prethodilo je mukotrpno i dugotrajno istraživanje. Ono je pripremilo Newtonov duh da u padu jabuke otkrije univerzalni prirodni zakon.
Riješena tajna hijeroglifa
Herman Hilprecht bavio se svojedobno dešifriranjem asirskih hijeroglifa. Nakon dugotrajnog i mukotrpnog rada bio je uvjeren da ih je odgonetnuo. Svoj je rad objavio, ali je shvatio da sadržaj hijeroglifa ipak nije do kraja razotkrio. Bio je nezadovoljan, a tada su mu snovi pomogli. Ugledao je nepoznatog asirskog svećenika. Svećenik mu je ispričao sadržaj iskopanih hijeroglifa i pokazao mu način kako će ih dešifrirati s lakoćom i bez greške.
Sljedećeg dana Hilprecht je sastavio fragmente sa hijeroglifima kako mu je to pokazao svećenik u snu. Nakon toga ih je s lakoćom dešifrirao. Sadržaj ploča se poklapao s pričom koju je čuo od svećenika.
Ovaj je slučaj začuđujući primjer kako stvaralačke snage u snu mogu dovesti do rješenja problema. Poznati stručnjak za parapsihološke fenomene dr. Milan Ryzl piše u knjizi “Telepatija i vidovnjaštvo” kako nije isključena mogućnost da je Hilprecht bio sposoban “loviti” informacije u prošlosti. Možda upravo od svećenika koji je, vjerojatno, bio vlasnik iskopanih hijeroglifa. Bila bi to vanosjetilna spoznaja. Dapače, nameće se misao kao da je “duh” asirskog svećenika sudkelovao u svemu, no nemoguće je izvlačiti zaključke, upozorava Ryzl.
Da su pri takvim i drugim otkrićima prisutne racionalne vizije, uvjeren je i američki filozof i psiholog Erich Fromm. Naime, nema tog znanstvenika koji nema nekakvu viziju onog što očekuje da će otkriti, pri čemu je, svakako, uključena i mašta, ističe Fromm.
Snovi otkrivaju budućnost
Da se izbjegne paranormalno tumačenje opisanih i drugih otkrića, moguće je tvrditi kako su ona rezultat napornog rada, promišljanja u dugotrajnog skupljanja informacija, pa kad znanje prijeđe određeni prag, podsvijest ga uobliči u jasnu spoznaju, odnosno otkriće. No, što reći o snovima što pretkazuju budućnost, a čiji sadržaj tek možemo naslućivati? Evo nekoliko takvih primjera. Navodi ih spomenuti dr. Ryzl.
Kad bi gospođa D. razmišljala o tome što učiniti ili što kupiti svojoj dvogodišnjoj kćeri, čula bi ponekad glas koji bi joj govorio: “To joj ne treba!” Nakon izvjesnog vremena, majka je nekoliko noći za redom sanjala kako gori krevet njene kćerkice. Slika gorućeg kreveta javljala se i na javi, pa je čak osjećala i dim. Jednog jutra bila je opsjednuta mišlju da mora iz sobe u kojoj je boravila djevojčica iznijeti sve šibice. No, bila je zabavljena drugim poslom, pa je zaključila da će to učiniti poslije.
Nedugo zatim, čula je poznati glas: “Okreni mi posteljinu!”
Učinila sam to jutros kad sam se probudila, odgovorila je kćerkici i posvetila se dalje kućanskim poslovima. Odjednom, osjetila je miris dima. Poletjela je u dječju sobu. Imala je šta vidjeti. Krevetić je gorio, a u njemu je bila njena Bettie. Nije joj bilo spasa.
Jedino razumno objašnjenje, misli dr. Ryzl, jest da je Bettie našla šibicu u krevetiću i zapalila se. No, ne komentira ni jednom riječju uplitanje glasa i donošenje odluka što su se ticale njene kćeri, ali ni snove, koje je majka sanjala, iako to snovi, barem po našem mišljenju, zavređuju. Očito je, naime, da su “glas” i snovi pripremali majku na opasnost koja je prijetila njenoj kćeri. No, ona im, nažalost, nije obratila dovoljno pažnje, što nije ništa neobično.
