Pokušavajući produbiti i temeljitije ispitati unutrašnje snage kontroverznog i uznemirujućeg područja kao što je spiritizam, pojave koja sve više izaziva zanimanja, susreli smo se s Giorgiom di Simoneom, psihoterapeutom i sveučilišnim docentom – piše Manuela Pompas u talijanskom tjedniku “Gioia”.
Spiritizam posreduje između dvaju dimenzija
Profesor di Simone se već dugi niz godina bavi parapsihologijom u čemu je stekao glas ozbiljnog znanstvenika, a priznanja njegovu radu i dostignućima stigla su mu i iz SAD-a, gdje je izabran za člana Međunarodnog instituta integralnih humanističkih znanosti. U uvodu svoga intervjua profesor Simone naglašava:
“Da bi se izbjegle nesuglasice oko stare podjele između animista (pristaša vjerovanja kako sve stvari imaju dušu) i spiritista, ne bi više trebalo spominjati spiritizam, nego pojavnosti na granici između ove i one strane života. Pri tome valja razlikovati zapažanja i iskustva parapsihologije i vjerovanja o postojanju života i poslije smrti. Zaokret u tome uključivao bi više pozornosti zbivanjima u prošlosti, a parapsihologiju ne bi više trebalo vezivati za egzaktne nego za humanističke znanosti.”
Duh poginulog zrakoplovca
- Ali kako se objektivno približiti toj materiji?
Dakako, to je moguće. U ovom trenutku došlo se do značajnih rezultata baš u pitanjima produžetka života u SAD, Rusiji i štoviše i u Kini. Najvažnije pri tome je da budemo kritični i razboriti.
Di Simone koji je objavio knjigu o svojim dostignućima pod naslovom “Začarano zrcalo” kaže dalje:
“Tome svijetu sam se približio još 1951. godine, nakon što sam se upoznao s yogom i istočnjačkim doktrinama. U to sam vrijeme sreo jednog čovjeka koji me pozvao da prisustvujem nekoj spiritističkoj seansi. Bio sam osupnut izuzetnošću i uzvišenošću filozofskih poruka pojave A (koja je tražila da je tako zovemo), te sam odlučio progovoriti o tome u jednoj knjizi. Ali, prije negoli sam je napisao, čekao sam punih petnaest godina, kako bih posve bio siguran u taj fenomen. Za vrijeme seanse tog medija, koji se nalazio u “u utjelovljenju” (što znači da je medij ‘posudio’ svoje tijelo pojavi A), provjerene su izvanredne stvari, među kojima i fizički fenomeni, koji po sebi uvijek nose smisao provjeravanja, što je bio opipljiv dokaz pojave A. Primjerice, jedanput je usred sobe palo Evanđelje, tiskano u prošlom stoljeću.”
Pojava M
“Nevjerojatan događaj zbio se i 1970. godine: Nakon pojave A, javio se duh jednog talijanskog zrakoplovca, pilota koji je u drugom svjetskom ratu poginuo u Africi, a kojega smo nazvali ‘pojava M’. Njegov je glas pratilo brujanje njegovog avionskog motora. Budući da smo uvijek na magnetofon snimali sve naše seanse, zamolili smo neke stručnjake da poslušaju zvuk motora: oni su bez dvojbe utvrdili kako je takvo brujanje motora tipično za zrakoplovni model ‘Fiat CR42’. M je bio pilot baš na takvom zrakoplovu. Da bi se objasnio taj događaj (koji se inače naziva ‘automatskim prijenosom’) može se pretpostaviti da su zbivanja što su prethodila tragičnoj smrti pilota ostala urezana u psiho-animički kompleks osobe i ponekad se mogu reproducirati kao odjek.”
- Jeste li mogli provjeravati i neka druga zbivanja povezana s medijem?
Glas medija
“Bilo je vrlo zanimljivih. Uz pomoć profesora Gina Sacerdotea iz Tehničkog instituta Ferrais iz Torina, analizirali smo glas medija kad je budan i njegov glas dok je u transu: to su zaista bila dva posebna glasa, kao da su ih izgovorile posve različite osobe. A 1975. godine, u suradnji s dr. Massimom Morlinom iz Neurološkog zavoda medicinskog fakulteta u Napulju, napravili smo elektroencefalogram (snimku moždanih valova) medija dok je bio u transu, te utvrdili kako je snimka tehnički bila posve suprotna onoj normalnoj.”
- Kakvog ima smisla prisustvovati nekoj spiritističkoj seansi?
“Prije svega treba reći kako su pravi, istinski mediji vrlo rijetki, a i oni nemaju uvijek visoko razvijenu komunikaciju. Fizičke pojave koje općenito mogu zabljesnuti ljude, nisu znak nekog visokog medijumskog svojstva. One su više spektakularne. Spiritizam nije uvijek pozitivan: ako je netko psihički labilan, nema kritičkog smisla i sklon je bijegu iz života, pa se može dogoditi da još jače naglasi svoje odvajanje od stvarnosti. Isto se događa u tzv. ‘sindromu korote’. Kad netko, očajan zbog gubitka neke drage osobe, zapadne u krizu i zakvači se za spiritizam, lako pada u zamku šarlatanima i varalicama. U takvim prilikama uvijek problemu treba pristupati savjesno i studiozno. Naime, baš u takvim prilikama mogu se doživjeti i izuzetna iskustva.”
Najveća senzitivna ličnost
“Ali, bilo je i drugih priopćenja i to vrlo poučnih, kao onih što smo ih nedavno primili od pojave A. Ona su pomogla da shvatimo značenje postojanja, što je oduvijek bio bitan problem čovjeka. Na tom tipu seanse obično se suočavamo s pitanjem širokog dometa, izbjegavajući striktno osobne probleme, iako se baš u tim prilikama dogodi da duhovi pomognu nekom tko se nalazi u teškoj situaciji. Jednom smo, na primjer, zatražili od pojave da pomogne našem prijatelju Carlu C. koji se iznenada počeo vrlo slabo osjećati, a liječnik mu je savjetovao da primi transfuziju krvi. Pojava je odredila da Carlo mora primiti dnevno 200 grama krvi.
Ali, kako ćemo to sugerirati liječniku? Kad smo ga otišli posjetiti, doznali smo kako je sam liječnik spontano povećao dozu na 200 grama krvi. I ne samo to: u trenutku dok smo se mi nalazili na seansi, Carlo je spavao i sanjao ili bolje reći bio u stanju između sna i jave: posjetile su ga tri strane osobe odjevene u stara odijela, kao da su došli na konzilij uz njegovu bolesničku postelju.”
- Zašto je pojava A izabrala baš taj medij?
Posredništvo
“U najvećem broju slučajeva neka osoba obdarena dobrom sposobnošću da postane kanal komuniciranja, može primati neidentificirane poruke bilo koje pojave: to istovremeno nosi u sebi rizik da ne bude sve kako treba, jer je previše poruka. Nasuprot tome, kad se namjerava sjetiti ljudi s one strane života, onda se to zbiva kao da se odjedanput stvara predodređen operativni program, gotovo ugovor koji je bio zapečaćen prije rođenja. Zatim, kad dođe do prvog kontakta, kao da se profinjuje posredništvo medija, proporcionalno njegovom psihičkom, intelektualnom i duhovnom razvitku. Jasno je da samo razvijen ‘instrument’ može poslužiti da postane prenositelj visoke vrijednosti između druge dimenzije i našeg svijeta.
Za vrijeme svojih istraživanja, koja traju gotovo cijelog njegovog života, napuljski je znanstvenik sreo izvanredne ličnosti, među kojima se posebno sjećao Oca Pija s kojim je za vrijeme ispovijesti došao u vrlo buran raskorak zbog njegova zanimanja za spiritizam, ali ga je kasnije saslušao, te Gustavom Adolfom Rolom, neosporno najvećom talijanskom senzitivnom ličnošću.
Zagonetka
“Rol nije biće”, kaže Simone, “nego pokretna zagonetka. Sreo sam ga četiri puta i bio prisutan svim njegovim fenomenima, od materijalizacije do ‘testa knjigom’ prilikom kojega je slučajno izrekao dva broja na jedno postavljeno pitanje, a zatim izvukao jednu knjigu iz svoje knjižnice, otvorio je na mjestu koje je odgovaralo prvom broju, a zatim pročitao redak koji se odnosio na drugo pitanje. Svaki je odgovor bio logičan i iscrpan.
Jednom prilikom, vrativši se kući, pokušao sam i sam ponoviti taj eksperiment. Uspio sam sedam puta od deset pokušaja. Međutim, ta čudna sposobnost što sam je osjetio nakon dodira s Rolom. Ona me je očito psihički nadahnula, a kasnije je nestala. Rol je bez sumnje izvanredna ličnost, čovjek koji živi više u drugoj dimenziji nego u stvarnosti, čovjek koji je u stanju pomoći onima koji pate i koji je u stanju vladati problemima čovječanstva.”
Sreo sam se s Bogom
[color-box]Petogodišnji Mark iz Seatllea šokirao je svoje roditelje kad im je ispričao što je doživio dok je bio na operaciji.[/color-box]
Petogodišnji dječak Mark iz Seatllea, šokirao je svoje roditelje kad im je ispričao svoj doživljaj koji je imao prije nekoliko godina. Kao devetomjesečna beba, zbog promjena s disanjem, pao je u komu. Roditelji su ga odveli u bolnicu…
Mark je rekao da je cijeli doživljaj mogao trajati četrdesetak minuta:
“Izašao sam iz tijela i sjećam se da sam vidio liječnike i medicinske sestre sagnute nad mojim tijelom. Ostavio sam svoje tijelo na krevetu, jer sam ispred sebe vidio tamni tunel. Ušao sam u njega. Tunel je bio taman, nigdje nisam vidio svjetlo. Mogao sam samo pretpostaviti da se krećem prema naprijed.
Nevidljivo
Odjednom me nešto nevidljivo uhvatilo i povuklo iz tunela. Bila je to nečija snažna ruka. Pred sobom sam vidio mnogo ljudi obučenih u bijelo. Poslije sam krenuo blještavim, zlatno osvijetljenim putem. Netko mi se približavao s druge strane puta. U daljini sam ugledao Boga. Pitao me bi li se radije vratio kući. Odgovorio sam da ne, jer mi je ovdje lijepo. Ali… Bog mi je objasnio da je moje mjesto među živima, da se moram vratiti… I tako sam se našao ponovno u svom tijelu, u bolnici.”
Markov otac tome dodaje: “Bilo je strašno, najprije to nisam mogao prihvatiti… Sada znam – nakon smrti me netko čeka na kraju puta”.
Da li vjerujete u spiritizam? Možete nam reći svoje mišljenje u komentarima.
