Ispod možete pročitati poglavlje iz Biblije i Starog zavjeta Daniel 13. Daniel je ime biblijske knjige iz Starog zavjeta. Pisac je Izraelac Daniel, koji je postao savjetnik babilonskom vladaru Nabukodonozoru II. Biblijska kratica knjige je Dn. Ako u tekstu ispod postoje bilo kakve greške, slobodno nam to navedite u komentarima i nastojati ćemo to ispraviti u što kraćem vremenu.
Biblija: Stari zavjet i Novi zavjet – POČETNA
Daniel 13
Dn 13: 1 – 5
1 – U Babilonu življaše neki čovjek po imenu Jojakim.
2 – On se oženi Suzanom, kćerju Hilkijinom, veoma lijepom i bogobojaznom.
3 – Njezini roditelji bijahu pravednici i odgojiše svoju kćer po Zakonu Mojsijevu.
4 – Jojakim bijaše vrlo bogat: uz kuću imaše vrt. Judejci se skupljahu kod njega jer bijaše poštovaniji od svih.
5 – One godine izabraše za suce dva starca iz naroda. O takvima reče Gospod: “Bezakonje izađe iz Babilona po starješinama, sucima koji su se smatrali upravljačima naroda.”
Dn 13: 6 – 10
6 – Ovi posjećivahu kuću Jojakimovu, i svi koji imahu kakvu parnicu obraćahu se njima.
7 – Kad bi se narod, oko podneva, razišao, Suzana bi dolazila šetati u vrt svog muža.
8 – Ona je dva starca svaki dan promatrahu gdje ulazi i šeta, pa je poželješe.
9 – Izgubiše od toga razum, odvratiše svoje oči od Neba i zaboraviše njegove pravedne sudove.
10 – Obojica njome ranjena, skrivahu jedan od drugoga svoju muku,
Dn 13: 11 – 15
11 – jer su se stidjeli priznati svoju pohotu za njom,
12 – ali su živo nastojali da je svaki dan vide.
13 – Jednom se rastadoše rekavši: “Hajdemo kući, doba je ručku.” I svaki ode na svoju stranu,
14 – ali se vratiše i nađoše na istom mjestu. Ispitujući se za povod, priznaše pohotu za njom, i tada ugovoriše priliku kad bi mogli zateći Suzanu samu.
15 – I dok su tako vrebali zgodan dan, uđe ona jednom, kao i minulih dana, samo sa dvije djevojke: htjede se okupati u vrtu, jer bijaše vruće.
Dn 13: 16 – 20
16 – Ondje ne bijaše nikoga: osim ona dva starca, koji je, skriveni, vrebahu.
17 – Ona reče djevojkama: “Donesite mi ulja i pomasti pa zaključajte vrtna vrata da se okupam!”
18 – One učine kako im zapovjedi: zaključaše vrtna vrata te iziđoše na pokrajna vrata da donesu što im je zapovjedila; ništa nisu znale o starcima, jer bijahu skriveni.
19 – Čim djevojke izađoše, oni ustadoše i pritrčaše k njoj.
20 – “Evo, rekoše, vrtna su vrata zaključana, nitko nas ne vidi. Mi te se poželjesmo, podaj nam se i budi naša!
Daniel 13: 21 – 25
21 – Ako li nećeš, mi ćemo protiv tebe svjedočiti da je neki mladić bio s tobom i da si zbog toga udaljila od sebe svoje djevojke.”
22 – Suzana zastenja: “Odasvud sam pritisnuta: učinim li to, smrt me čeka; ne učinim li, neću vam ruci umaći.
23 – Milije mi je da nedužna padnem u vaše ruke nego da sagriješim pred Gospodom.”
24 – I povika iza glasa. Okrenuše vikati i oba starca na nju,
25 – a jedan potrča i otvori vrtna vrata.
Dn 13: 26 – 30
26 – Kad ukućani čuše krikove u vrtu, dotrčaše na pokrajnja vrata da vide što se dogodilo.
27 – Pošto starci ispripovjediše svoju pripovijest, postidješe se sluge veoma, jer se o Suzani takvo što nikad ne ču.
28 – Sutradan se narod sabra kod Jojakima, njezina muža. Dođoše onamo starci, puni bezbožne namjere da Suzanu usmrte.
29 – Rekoše skupljenu narodu: “Pošaljite po Suzanu, kćer Hilkijinu, ženu Jojakimovu!” Poslaše po nju.
30 – Ona dođe sa svojim roditeljima, djecom i svim rođacima.
Dn 13: 31 – 35
31 – A Suzana bijaše veoma ljupka i ljepolika.
32 – Kako bijaše pod koprenom, oni bezakonici narediše da skine koprenu da bi se nasitili njezine ljepote.
33 – Svi njezini plakahu, a tako i svi koji je gledahu.
34 – Oba starca ustadoše usred naroda i staviše joj ruke na glavu.
35 – Ona plačući, srca zaufana u Gospoda, pogleda prema nebu.
Dn 13: 36 – 40
36 – Starci rekoše: “Dok mi šetasmo sami po vrtu, uđe ona sa dvije djevojke, zaključa vrtna vrata i otpusti djevojke.
37 – Priđe k njoj mladić koji bijaše skriven i leže s njom.
38 – Mi bijasmo u kutu vrta; videći to bezakonje, potrčasmo k njima.
39 – Vidjesmo ih zajedno, ali ne mogosmo uhvatiti mladića jer bijaše jači od nas pa otvori vrata i pobježe.
40 – Ali ovu uhvatismo i zapitasmo tko ono bijaše.
Daniel 13: 41 – 45
41 – Ne htjede nam kazati. Za to svjedočimo.” Povjerova im zbor – ta oni bijahu starješine narodne, suci, i osudiše je na smrt.
42 – Suzana povika iza glasa: “Bože vječni, ti koji poznaješ tajne, koji znaš sve prije negoli se zbude,
43 – ti znadeš da su lažno svjedočili protiv mene. I evo umrijet’ mi je, a da ne učinih ništa od onoga što je njihova pakost izmislila protiv mene.”
44 – Gospod usliši njezin vapaj.
45 – Dok su je vodili u smrt, probudi Bog sveti duh mladog momčića Daniela.
Dn 13: 46 – 50
46 – On povika iza glasa: “Ja sam čist od krvi njezine!”
47 – Sav se narod okrenu prema njemu i zapita: “Što si to kazao?”
48 – Stade posred njih i reče: “Tako li ste ludi, sinovi Izraelovi? Bez istrage i bez uvida u istinu osudiste kćer Izraelovu?
49 – Vratite se u sudnicu, jer lažno ovi svjedočiše protiv nje.”
50 – Sav se narod brzo vrati, a starješine mu rekoše: “Dođi, sjedni među nas i reci nam, jer tebi Bog dade starješinstvo!”
Dn 13: 51 – 55
51 – Tada im reče Daniel: “Rastavite daleko jednoga od drugoga, i ja ću ih ispitati.”
52 – Rastaviše ih, pa Daniel dozva jednoga od njih i reče mu: “Stari zlikovče, sada dođoše na te grijesi koje nekoć učini,
53 – donoseći nepravedne presude, osuđujući nedužne i oslobađajući krivce, dok Gospod govori: ‘Nedužna i pravedna da nisi ubio.’
54 – Sada, dakle, ako si ovu doista vidio, reci nam: pod kojim si ih drvetom vidio zajedno?” On odgovori: “Pod jednom trišljom.”
55 – Daniel reče: “Zaista, slagao si na svoju glavu. Evo, Anđeo je Božji već dobio od Boga zapovijed da te rasiječe po sredini.”
Daniel 13: 56 – 60
56 – I otpusti ovoga, a dade dovesti drugoga te mu reče: “Sjeme Kanaanovo, a ne Judino, ljepota te zaludila, strast ti srce okrenula!
57 – Ovako ste radili sa kćerima Izraelovim, a one su vam se od straha podavale. Ali se kći Judina ne podloži vašem bezakonju.
58 – Reci mi dakle pod kojim si ih drvetom zatekao zajedno!” On odgovori: “Pod jasikom.”
59 – Daniel mu reče: “Pravo si i ti lagao na svoju glavu. Anđeo Božji čeka s mačem u ruci da te rasiječe po sredini te vas obojicu zatre.”
60 – Tada sav zbor stade iza glasa vikati i blagoslivljati Boga koji spasava one što se u nj uzdaju.
Dn 13: 61 – 64
61 – I okrenuše se protiv one dvojice staraca kojima je Daniel iz njihovih usta dokazao lažno svjedočenje.
62 – I učiniše njima kako u svojoj pakosti oni smisliše bližnjemu: pogubiše ih prema zakonu Mojsijevu. Tako onoga dana bi spašena jedna nedužna krv.
63 – Hilkija i njegova žena dadoše hvalu Bogu za svoju kćer Suzanu, a tako i Jojakim, muž njezin, i svi njezini rođaci, što se na njoj ne nađe ništa sramotno.
64 – I od onoga dana Daniel postade velik u očima naroda.
Koji su vama najljepši dijelovi iz poglavlja Daniel 13? Možete nam reći u komentarima. Hvala
