Ispod možete pročitati poglavlje iz Biblije i Novog zavjeta Evanđelje po Luki 10. Evanđelje po Luki, religijska je knjiga, dio Novoga Zavjeta. Napisao ga je sv. Luka i najvjerojatnije je drugo po redu pisanja. Ako u tekstu ispod postoje bilo kakve greške, slobodno nam to navedite u komentarima i nastojati ćemo to ispraviti u što kraćem vremenu.
Biblija, Stari i Novi zavjet – MENU
Evanđelje po Luki 10
1 – Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći.
2 – Govorio im je: “Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju.
3 – Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove.
4 – Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte.
5 – U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’
6 – 10
6 – Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas.
7 – U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću.”
8 – “Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi
9 – i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje!’
10 – A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite:
11 – 15
11 – ‘I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!’
12 – Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu.”
13 – “Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu zbila čudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi već, sjedeć u kostrijeti i pepelu, činili pokoru.
14 – Ali Tiru i Sidonu bit će na Sudu lakše negoli vama.
15 – I ti Kafarnaume! Zar ćeš se do neba uzvisiti? Do u Podzemlje ćeš se strovaliti.
16 – 20
16 – Tko vas sluša, mene sluša; tko vas prezire, mene prezire. A tko mene prezire, prezire onoga koji mene posla.”
17 – Vratiše se zatim sedamdesetdvojica radosni govoreći: “Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!”
18 – A on im reče: “Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade.
19 – Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi.
20 – Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima.”
21 – 25
21 – U taj isti čas uskliknu Isus u Duhu Svetom: “Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče! Tako se tebi svidjelo.
22 – Sve mi preda Otac moj i nitko ne zna tko je Sin – doli Otac; niti tko je Otac – doli Sin i onaj kome Sin hoće da objavi.”
23 – Tada se okrene učenicima pa im nasamo reče: “Blago očima koje gledaju što vi gledate!
24 – Kažem vam: mnogi su proroci i kraljevi htjeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli!”
25 – I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita: “Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?”
26 – 30
26 – A on mu reče: “U Zakonu što piše? Kako čitaš?”
27 – Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!”
28 – Reče mu na to Isus: “Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš.”
29 – Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: “A tko je moj bližnji?”
30 – Isus prihvati i reče: “Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva.
31 – 35
31 – Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe.
32 – A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe.
33 – Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se
34 – pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj.
35 – Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: ‘Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.'”
36 – 42
36 – “Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?”
37 – On odgovori: “Onaj koji mu iskaza milosrđe.” Nato mu reče Isus: “Idi pa i ti čini tako!”
38 – Dok su oni tako putovali, uđe on u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću.
39 – Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu.
40 – A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: “Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.”
41 – Odgovori joj Gospodin: “Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo,
42 – a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.”
Koji su vama najljepši dijelovi iz poglavlja Evanđelje po Luki 10? Možete nam reći u komentarima. Hvala
