Ispod možete pročitati poglavlje iz Biblije i Novog zavjeta Evanđelje po Luki 22. Evanđelje po Luki, religijska je knjiga, dio Novoga Zavjeta. Napisao ga je sv. Luka i najvjerojatnije je drugo po redu pisanja. Ako u tekstu ispod postoje bilo kakve greške, slobodno nam to navedite u komentarima i nastojati ćemo to ispraviti u što kraćem vremenu.
Biblija, Stari i Novi zavjet – MENU
Evanđelje po Luki 22
1 – Bližio se Blagdan beskvasnih kruhova zvan Pasha.
2 – Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da Isusa smaknu jer se bojahu naroda.
3 – A Sotona uđe u Judu zvanog Iškariotski koji bijaše iz broja dvanaestorice.
4 – On ode i ugovori s glavarima svećeničkim i zapovjednicima kako da im ga preda.
5 – Oni se povesele i ugovore da će mu dati novca.
6 – 10
6 – On pristade. Otada je tražio priliku da im ga preda mimo naroda.
7 – Kada dođe Dan beskvasnih kruhova, u koji je trebalo žrtvovati pashu,
8 – posla Isus Petra i Ivana i reče: “Hajdete, pripravite nam da blagujemo pashu.”
9 – Rekoše mu: “Gdje hoćeš da pripravimo?”
10 – On im reče: “Evo, čim uđete u grad, namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim u kuću u koju uniđe
11 – 15
11 – i recite domaćinu te kuće: ‘Učitelj veli: Gdje je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?’
12 – I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište prostrto: ondje pripravite.”
13 – Oni odu, nađu kako im je rekao i priprave pashu.
14 – Kada dođe čas, sjede Isus za stol i apostoli s njim.
15 – I reče im: “Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke.
16 – 20
16 – Jer kažem vam, neću je više blagovati dok se ona ne završi u kraljevstvu Božjem.”
17 – I uze čašu, zahvali i reče: “Uzmite je i razdijelite među sobom.
18 – Jer kažem vam, ne, neću više piti od roda trsova dok kraljevstvo Božje ne dođe.”
19 – I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: “Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen.”
20 – Tako i čašu, pošto večeraše, govoreći: “Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva.”
21 – 26
21 – “A evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu.
22 – Sin Čovječji, istina, ide kako je određeno, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje.”
23 – I oni se počeše ispitivati tko bi od njih mogao takvo što učiniti.
24 – Uto nasta među njima prepirka tko bi od njih bio najveći.
25 – A on im reče: “Kraljevi gospoduju svojim narodima i vlastodršci nazivaju sebe dobrotvorima.
26 – Vi nemojte tako! Naprotiv, najveći među vama neka bude kao najmlađi; i predstojnik kao poslužitelj.
27 – 30
27 – Ta tko je veći? Koji je za stolom ili koji poslužuje? Zar ne onaj koji je za stolom? A ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje.”
28 – “Da, vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama.
29 – Ja vam stoga u baštinu predajem kraljevstvo što ga je meni predao moj Otac:
30 – da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu i sjedite na prijestoljima sudeći dvanaest plemena Izraelovih.”
31 – 35
31 – “Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu.
32 – Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću.”
33 – Petar mu reče: “Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt.”
34 – A Isus će mu: “Kažem ti, Petre, neće se danas oglasiti pijetao dok triput ne zatajiš da me poznaš.”
35 – I reče: “Kad sam vas poslao bez kese i bez torbe i bez sandala, je li vam što nedostajalo?” Oni odgovore: “Ništa.”
Evanđelje po Luki 22: 36 – 40
36 – Nato će im: “No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu! A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi mač
37 – jer kažem vam, ono što je napisano treba se ispuniti na meni: Među zlikovce bi ubrojen. Uistinu, sve što se odnosi na mene ispunja se.”
38 – Oni mu rekoše: “Gospodine, evo ovdje dva mača!” Reče im: “Dosta je!”
39 – Tada iziđe te se po običaju zaputi na Maslinsku goru. Za njim pođoše i njegovi učenici.
40 – Kada dođe onamo, reče im: “Molite da ne padnete u napast!”
41 – 45
41 – I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio:
42 – “Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!”
43 – A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio.
44 – I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju.
45 – Usta od molitve, dođe učenicima i nađe ih snene od žalosti
46 – 50
46 – pa im reče: “Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!”
47 – Dok je on još govorio, eto svjetine, a pred njom jedan od dvanaestorice, zvani Juda. On se približi Isusu da ga poljubi.
48 – Isus mu reče: “Juda, poljupcem Sina Čovječjeg predaješ?”
49 – A oni oko njega, vidjevši što se zbiva, rekoše: “Gospodine, da udarimo mačem?”
50 – I jedan od njih udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho.
51 – 55
51 – Isus odgovori: “Pustite! Dosta!” Onda se dotače uha i zacijeli ga.
52 – Nato Isus reče onima koji se digoše na nj, glavarima svećeničkim, zapovjednicima hramskim i starješinama: “Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama!
53 – Danomice bijah s vama u Hramu i ne digoste ruke na me. No ovo je vaš čas i vlast Tmina.”
54 – Uhvatiše ga dakle, odvedoše i uvedoše u dom velikoga svećenika. Petar je išao za njim izdaleka.
55 – A posred dvorišta naložiše vatru i posjedaše uokolo. Među njih sjedne Petar.
56 – 60
56 – Ugleda ga neka sluškinja gdje sjedi kraj vatre, oštro ga pogleda i reče: “I ovaj bijaše s njim!”
57 – A on zanijeka: “Ne znam ga, ženo!”
58 – Malo zatim opazi ga netko drugi i reče: “I ti si od njih!” A Petar reče: “Čovječe, nisam!”
59 – I nakon otprilike jedne ure drugi neki navaljivaše: “Doista, i ovaj bijaše s njim! Ta Galilejac je!”
60 – A Petar će: “Čovječe, ne znam što govoriš!” I umah, dok je on još govorio, oglasi se pijetao.
61 – 65
61 – Gospodin se obazre i upre pogled u Petra, a Petar se spomenu riječi Gospodinove, kako mu ono reče: “Prije nego se danas pijetao oglasi, zatajit ćeš me tri puta.”
62 – I iziđe te gorko zaplaka.
63 – A ljudi koji su Isusa čuvali udarajući ga poigravali se njime
64 – i zastirući mu lice, zapitkivali ga: “Proreci tko te udario!”
65 – I mnogim se drugim pogrdama nabacivali na nj.
66 – 71
66 – A kad se razdanilo, sabra se starješinstvo narodno, glavari svećenički i pismoznanci te ga dovedoše pred svoje Vijeće
67 – i rekoše: “Ako si ti Krist, reci nam!” A on će im: “Ako vam reknem, nećete vjerovati;
68 – ako vas zapitam, nećete odgovoriti.
69 – No od sada će Sin Čovječji sjedjeti zdesna Sile Božje.”
70 – Nato svi rekoše: “Ti si, dakle, Sin Božji!” On im reče: “Vi velite! Ja jesam!”
71 – Nato će oni: “Što nam još svjedočanstvo treba? Ta sami smo čuli iz njegovih usta!”
Koji su vama najljepši dijelovi iz poglavlja Evanđelje po Luki 22? Možete nam reći u komentarima. Hvala
