
Ispod možete pročitati poglavlje iz Biblije i Novog zavjeta Evanđelje po Marku 12. Evanđelje po Marku ili Markovo Evanđelje je religijska knjiga, dio Novoga Zavjeta. Tradicionalno se pripisuje sv. Marku i najkraće je od 4 kanonska evanđelja. Ako u tekstu ispod postoje bilo kakve greške, slobodno nam to navedite u komentarima i nastojati ćemo to ispraviti u što kraćem vremenu.
Evanđelje po Marku 12
1 – I uze im zboriti u prispodobama: Čovjek vinograd posadi, ogradom ogradi, iskopa tijesak i kulu podiže pa ga iznajmi vinogradarima i otputova.
2 – I u svoje vrijeme posla vinogradarima slugu da od njih uzme dio uroda vinogradarskoga.
3 – A oni ga pograbiše, istukoše i otposlaše praznih ruku.
4 – I opet posla k njima drugog slugu: i njemu razbiše glavu i izružiše ga.
5 – Trećega također posla: njega ubiše. Tako i mnoge druge: jedne istukoše, druge pobiše.”
6 – 10
6 – “Još jednoga imaše, sina ljubljenoga. Njega naposljetku posla k njima misleći: ‘Poštovat će sina moga.’
7 – Ali ti vinogradari među sobom rekoše: ‘Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i baština će biti naša.’
8 – I pograbe ga, ubiju i izbace iz vinograda.”
9 – “Što li će učiniti gospodar vinograda? Doći će i pobiti te vinogradare i dati vinograd drugima.
10 – Niste li čitali ovo Pismo: Kamen što ga odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni.
11 – 15
11 – Gospodnje je to djelo – kakvo čudo u očima našim!”
12 – I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva. Razumješe da je protiv njih izrekao prispodobu pa ga ostave i odu.
13 – I pošalju k njemu neke od farizeja i herodovaca da ga uhvate u riječi.
14 – Oni dođu i kažu mu: “Učitelju, znamo da si istinit i ne mariš tko je tko jer nisi pristran, nego po istini učiš putu Božjemu. Je li dopušteno dati porez caru ili nije? Da damo ili da ne damo?”
15 – A on im reče prozirući njihovo licemjerje: “Što me iskušavate? Donesite mi denar da vidim!”
16 – 20
16 – Oni doniješe. I reče im: “Čija je ovo slika i natpis?” A oni će mu: “Carev.”
17 – A Isus im reče: “Caru podajte carevo, a Bogu Božje!” I divili su mu se.
18 – Dođu k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaju ga:
19 – “Učitelju, Mojsije nam napisa: Umre li čiji brat i ostavi ženu, a ne ostavi djeteta, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu.
20 – Sedmero braće bijaše. Prvi uze ženu i umrije ne ostavivši poroda.
21 – 25
21 – I drugi je uze te umrije ne ostavivši poroda. I treći jednako tako.
22 – I sedmorica ne ostaviše poroda. Najposlije i žena umrije.
23 – Komu će biti žena o uskrsnuću, kad uskrsnu? Jer sedmorica su je imala za ženu.”
24 – Reče im Isus: “Niste li u zabludi zbog toga što ne razumijete Pisama ni sile Božje?
25 – Ta kad od mrtvih ustaju, niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebesima.
26 – 30
26 – A što se tiče mrtvih, da ustaju, niste li čitali u knjizi Mojsijevoj ono o grmu, kako Mojsiju reče Bog: Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev?
27 – Nije on Bog mrtvih, nego živih. Uvelike se varate.”
28 – Tada pristupi jedan od pismoznanaca koji je slušao njihovu raspravu. Vidjevši da im je dobro odgovorio, upita ga: “Koja je zapovijed prva od sviju?”
29 – Isus odgovori: “Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini.
30 – Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!”
31 – 35
31 – “Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.”
32 – Nato će mu pismoznanac: “Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega.
33 – Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga – više je nego sve paljenice i žrtve.”
34 – Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: “Nisi daleko od kraljevstva Božjega!” I nitko se više nije usuđivao pitati ga.
35 – A naučavajući u Hramu, uze Isus govoriti: “Kako pismoznanci kažu da je Krist sin Davidov?
36 – 40
36 – A sam David reče u Duhu Svetome: Reče Gospod Gospodinu mojemu: ‘Sjedni mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!’
37 – Sam ga David zove Gospodinom. Kako mu je onda sin?” Silan ga je svijet s užitkom slušao.
38 – A on im u pouci svojoj govoraše: “Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima,
39 – prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama;
40 – proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!”
41 – 44
41 – Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo.
42 – Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant.
43 – Tada dozove svoje učenike i reče im: “Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu.
44 – Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak.”
Koji su vama najljepši dijelovi iz poglavlja Evanđelje po Marku 12? Možete nam reći u komentarima. Hvala