Ispod možete pročitati poglavlje iz Biblije i Starog zavjeta Knjiga postanka 8. Knjiga Postanka prva je knjiga Staroga zavjeta i Petoknjižja, to jest židovske Tore. Ako u tekstu ispod ima bilo kakvih grešaka, slobodno nam to navedite u komentarima i nastojati ćemo to ispraviti u što kraćem vremenu.
Biblija, Stari i Novi zavjet – MENU
Knjiga postanka 8
1 – Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke što bijaše s njim u korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da uzbije vodu.
2 – Zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dažd s neba prestade.
3 – Polako se povlačile vode sa zemlje. Nakon stotinu pedeset dana vode su jenjale,
4 – A sedmoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu korablja se zaustavi na brdima Ararata.
5 – Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga dana desetog mjeseca pokažu se brdski vrhunci.
6 – 10
6 – Kad je izminulo četrdeset dana, Noa otvori prozor što ga je načinio na korablji;
7 – ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijetaše i dolijetaše dok se vode sa zemlje nisu isušile.
8 – Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje.
9 – Ali golubica ne nađe uporišta nogama te se vrati k njemu u korablju, jer voda još pokrivaše svu površinu; on pruži ruku, uhvati golubicu te je unese k sebi u korablju.
10 – Počeka još sedam dana pa opet pusti golubicu iz korablje.
11 – 15
11 – Prema večeri golubica se vrati k njemu, i gle! u kljunu joj svjež maslinov list; tako je Noa doznao da su opale vode sa zemlje.
12 – Još počeka sedam dana pa opet pusti golubicu: više mu se nije vratila.
13 – Šest stotina prve godine Noina života, prvoga mjeseca, prvog dana u mjesecu uzmakoše vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda: površina okopnjela.
14 – A drugoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemlja bijaše suha. Noa izlazi iz lađe
15 – Tada Bog reče Noi:
16 – 20
16 – “Iziđi iz korablje, ti, tvoja žena, tvoji sinovi i žene tvojih sinova s tobom.
17 – Sa sobom izvedi sva živa bića, sva stvorenja što su s tobom: ptice, stoku i sve gmizavce što zemljom puze; neka zemljom vrve, plode se i na zemlji množe!”
18 – I Noa iziđe, a s njime sinovi njegovi, žena njegova i žene sinova njegovih.
19 – Sve životinje, svi gmizavci, sve ptice – svi stvorovi što se zemljom miču – iziđu iz korablje, vrsta za vrstom.
20 – I podiže Noa žrtvenik Jahvi; uze od svih čistih životinja i od svih čistih ptica i prinese na žrtveniku žrtve paljenice.
21 – 22
21 – Sve omirisa miris ugodni pa reče u sebi: “Nikad više neću zemlju u propast strovaliti zbog čovjeka, ta čovječje su misli opake od njegova početka; niti ću ikad više uništiti sva živa stvorenja, kako sam učinio.
22 – Dok zemlje bude, sjetve, žetve, studeni, vrućine, ljeta, zime, dani, noći nikada prestati neće.”
Koji su vam najljepši dijelovi iz ovoga poglavlja Knjiga postanka 8? Možete nam reći u komentarima. Hvala
