Poslanica Rimljanima 4: Biblija i Novi zavjet

Vjera i religija – Biblija i Novi zavjet

Ispod možete pročitati poglavlje iz Biblije i Novog zavjeta Poslanica Rimljanima 4. Poslanica Rimljanima jedna je od poslanica apostola Pavla; najveća je Pavlova poslanica i dio je Novoga zavjeta u Bibliji. Kao i druge poslanice ona je prigodan spis, pismo upućeno konkretnoj zajednici koja ima konkretne probleme. Ako u tekstu ispod postoje bilo kakve greške, slobodno nam to navedite u komentarima i nastojati ćemo to ispraviti u što kraćem roku.

Biblija, Stari i Novi zavjet – MENU

Poslanica Rimljanima 4

1 – Što ćemo dakle reći? Što je Abraham, otac naš, našao po tijelu?
2 – Doista, ako je Abraham po djelima opravdan, ima se čime dičiti – ali ne pred Bogom.
3 – Ta što veli Pismo? Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost.
4 – Onomu tko radi ne računa se plaća kao milost, nego kao dug.
5 – Onomu tko ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava bezbožnika, vjera se uračunava u pravednost,

6 – 10

6 – kao što i David blaženim proglašuje čovjeka kojemu Bog uračunava pravednost bez djela:
7 – Blaženi oni kojima je zločin otpušten, kojima je grijeh pokriven!
8 – Blago čovjeku komu Gospodin ne ubraja krivnju.
9 – Ide li dakle ovo blaženstvo samo obrezane ili i neobrezane? Ta velimo: Vjera se Abrahamu uračuna u pravednost.
10 – A kako mu se uračuna? Već obrezanu ili još neobrezanu? Ne obrezanu, nego neobrezanu!

Poslanica Rimljanima 4: 11 – 15

11 – I znak obrezanja primi kao pečat pravednosti koju je po vjeri zadobio još neobrezan, da bude ocem svih vjernika: neobrezanih – te im se uračuna pravednost –
12 – i ocem obrezanih, ne onih koji su samo obrezani, nego onih koji uz to idu stopama vjere još neobrezana oca našeg Abrahama.
13 – Doista, obećanje da će biti baštinik svijeta nije Abrahamu ili njegovu potomstvu dano na temelju nekog zakona, nego na temelju pravednosti vjere.
14 – Jer ako su baštinici oni iz Zakona, prazna je vjera, jalovo obećanje.
15 – Ta Zakon rađa gnjev; gdje pak nema Zakona, nema ni prekršaja.

16 – 20

16 – Zato – zbog vjere da bude po milosti to obećanje zajamčeno svemu potomstvu, ne potomstvu samo po Zakonu, nego i po vjeri Abrahama, koji je otac svih nas –
17 – kao što je pisano: Ocem mnoštva naroda ja te postavljam – pred Onim komu povjerova, pred Bogom koji oživljuje mrtve i zove da bude ono što nije.
18 – U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem naroda mnogih po onom što je rečeno: Toliko će biti tvoje potomstvo.
19 – Nepokolebljivom vjerom promotri on tijelo svoje već obamrlo – bilo mu je blizu sto godina – i obamrlost krila Sarina.
20 – Ali pred Božjim obećanjem nije nevjeran dvoumio, nego se vjerom ojačao davši slavu Bogu,

21 – 25

21 – posve uvjeren da on može učiniti što je obećao.
22 – Zato mu se i uračuna u pravednost.
23 – Ali nije samo za nj napisano: Uračuna mu se,
24 – nego i za nas kojima se ima uračunati, nama što vjerujemo u Onoga koji od mrtvih uskrisi Isusa, Gospodina našega,
25 – koji je predan za opačine naše i uskrišen radi našeg opravdanja.

Koji su vama najljepši dijelovi iz poglavlja Poslanica Rimljanima 4? Možete nam reći u komentarima. Hvala

Možda će vas zanimati i ovo: