Ovo je priča o svećeniku, lopovu i snazi ljubavi. Jedan svećenik, vrijedan i požrtvovan, često je radio do kasno. Bio je doista dostojan svoje službe. Jednoga dana radeći svoj posao u kasnim večernjim satima na um mu je pao lik jedne stare gospođe. Ni sam nije znao zašto se baš tada sjetio baš nje. Ona je sirota živjela sama i napuštena, nitko nije brinuo o njoj. Pa je svećenik odlučio da joj pomogne. Počeo je skupljati novac. Nešto se izvuklo iz lijevog džepa, nešto iz desnog, nešto ispod tegle, ispod madraca, iz čistih skrivenih čarapa…
Priča o svećeniku ide dalje
Uglavnom, od svukuda po malo. Ne kaže se uzalud “zrno po zrno – pogača”. I sve ono novca što je našao i skupio spremio je u jednu kuvertu s namjerom da sutra ode u poštu i da joj pošalje. Zadovoljan, nastavio je dalje sa svojim poslom. No, u tom trenutku netko je pokucao na vrata. “Tko li je sada? O ovo kasno doba?” – zapitao se svećenik. I ne sluteći što ga čeka laganim korakom prišao je vratima i otvorio ih. Pred njim se pojavio zamaskirani čovjek s pištoljem u ruci. Uperivši pištolj u svećenika hladno mu se obratio: “Daj pare ili život!” Budući da svećenik još nije bio završio svoje poslanje na ovome svijetu morao je lopovu predati novce koje je imao. Uzeo je kuvertu pripremljenu za staru gospođu i s tugom u srcu predao je lopovu. Lopov je otišao ne ozlijedivši svećenika.
Lopov moli za oprost
Kad je stigao na sigurno, lopov je pogledao kuvertu i zastao na tren kad je pročitao kome je kuverta bila namijenjena. Nešto ga je steglo u grlu i gušilo, zastao je, zgrčio se i počeo plakati. Kuverta je bila namijenjena njegovoj majci! Pomislio je: “Svećenik se u ovo doba noći sjetio moje majke i šalje joj novac. A ja ju nikad ni ne posjetim, rijetko je se i sjetim. Čak i kradem novac koji je njoj namijenjen.
Kakav sam ja to čovjek? U što sam se to pretvorio?” Obrisao je suze i otišao ponovno kod svećenika. Kleknuo je pred njega i zamolio za oprost. Svećenik ga je ispovijedio i blagoslovio. Lopov se zatim vratio majci odnijevši joj kuvertu i pozdrav od svećenika. Nastavio je mirno živjeti s majkom. Nikad više nije krao nego je našao posao i brinuo o majci.
Ova priča o svećeniku i lopovu ima pouku: Ljubav ima toliku snagu da može činiti čuda pa čak i tvrdokorna srca smekšati!
IZVOR: svjedocanstva.wordpress.com